Disability

Disability

utorak, 28 februar 2017 15:21

Ljepota je u različitosti

Džastin Klark je prva korisnica kolica koje se takmičila na izboru za Mis Australije ove godine. Nije pobijedila, ali se  još uvijek nalazi u trci za finale kampanje "Beauty with a Purpose" (“Ljepota sa ciljem”) čiji je cilj sakupljanje novca u humanitarne svrhe.

"Kad neko ko je osoba s invaliditetom dobije priliku da se takmiči ravnopravno s drugima, to je velika stvar. Nadam se da je na ovaj način poslata poruka da su svi lijepi, bez obzira na rasu ili invaliditet, bez obzira na to što su drugačiji", kazala je Klark.

Dodala je da je veoma srećna što je dobila priliku da se takmiči s drugim djevojkama. "Želim da budem neko ko će biti uzor i ko će osnažiti mlade žene", zaključila je.

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: www.antenam.net, www. telegraf.rs

petak, 17 februar 2017 15:19

Novi brend "21 razlog zašto"

Na našem portalu ste imali prilike da pročitate priču o Medlin Stjuart koja dolazi iz Brizbejna i ima 20 godina. Prvi put je prošetala modnom pistom na Njurok Fešnviku (York Fashion Weeku) 2015. godine, nakon čega je postala prvi profesionalni model s Daunovim sindromom. Njen cilj je, kako kaže, da promijeni način na koji ljudi vide osobe s Daunovim sindromom.

"Veća vidljivost ljudi sa Daunovim sindromom u medijima pomoći će da ih ljudi lakše prihvate", kaže ona.

S tim u vezi na ovogodišnjem New York Fashion Week u nedelju se predstavila sa svojim novim brendom, 21 Reasons Why (21 razlog zašto) by Madelin Stjuart. Na pomenutom događaju svoje nove kolekcije je predstavilo i nekoliko drugih međunarodnih dizajnera.

Kolekcija će se prodavati onlajn, a ime branda, "21 razlog zašto", inspirirano je Madlinom željom za inkluzivnošću u svijetu mode.



Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: In portal, Disabilityinfo.me

Kajli Rodžers djevojčica iz Sjeverne Irske  osoba je s autizmom. Javnosti je postala poznata nakon što je izvela pjesmu Leonarda Kohena 'Hallelujah' na školskoj priredbi.

Nakon nastupa Kajli je za ITV rekla kako je uzbuđena što je dobila priliku da pjeva, ali joj je drago i što je njen nastup privukao veliku pažnju.

''Jednostavno sam uživala dok sam pjevala'', rekla je Kajli.

Video možete pogledati na llinku.


Pripremila: Miličić Anđela

Izvor: hr.n1info.com

Izi Vils (Izzy Wheels) je dizajnerski duo koji čine sestre iz Irske koje su željele da uklone stignu koja se veže uz invalidska kolica. Kreatorke su tako odlučile da stilizuju felne kolica. Starija sestra Alibe Kin, o projektu kaže:

"Moja mlađa sestra Isabel je korisnica kolica. Tokom svog odrastanja bila je nesrećna što nije mogla da nađe način kako bi uljepšala invalidska kolica”.

Tako je Alibe počela svoje crteže da postavlja na felne. Vremenom je njen rad postao brend, a među saradnicima su se našli i drugi irski umjetnici.

Pogledajte i video kako to izgleda: https://www.facebook.com/thisisinsiderart/videos/557398414430727/?t=1

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: Portal CDM

nedelja, 11 jun 2017 15:05

Iskustvo djevojke s invaliditetom

Ako počinješ da se zabavljaš s devojkom s invaliditetom spremi se na pitanja poput: “Jao, šta će ti ona takva, nađi neku "normalnu"”, i na kopanje po tvom (i njenom) seksualnom životu, “kakva je, kako vam ide” i slično. Pritisak ljudi sa strane povremeno će biti ravan onom pred eksploziju bombe, pa nećeš znati šta da radiš s tim haosom između želje da probaš s njom, i frke od okoline. “A od čega je "bolesna", a šta joj je, a što baš nju, a kakva je u krevetu” - evo uvoda za žurku ukoliko pomišljaš da izlaziš sa djevojkom s invaliditetom. Vjerovatno ti je dovoljna frkica što si, uopšte, skontao da se na takvu ribu ložiš, još ti samo fale komentari. Možda ti posle ovog teksta bude lakše. Ili još gore.

Prije svega, da ti kažem, muvali su nju i prije, i  naravno svakakvih kretena je bilo. I baš zato je naučila da dobro odabere kome će da se posveti u bilo kom smislu. Tako da, ako si se pojavio, recimo, s uredno začešljanom kosicom, nabudženim sunčanim cvikama i bijeloj košulji, pa misliš da će da se onesvojesti čim te vidi jer si se udostojio da je tako drugačiju, o ti božanstvo, pogledaš, zajebao si se, da znaš. Meni su se, recimo, povremeno nudili i onlajn sa predlozima za udaju, šemu, ma svašta. I još su mislili da treba da im budem zahvalna što me "eto iako sam takva" hoće. Tako me je u Studentskom parku dok sam čitala knjigu startovao neki skroz mator lik uz sve moguće komplimente. Lijepo kaže čovjek, traži ženu, pa izgleda računa da sam ja očajna i da pristajem na sve. Jedan mi je pomenuo druga koji ima baš veliku kuću, a meni bi bilo taman da se obezbijedim finansijski. Isto tako su do mene dopirale insinuacije da treba "iskoristiti priliku" ako ti se, recimo na seminaru ili gdje mi se već, ukaže prilika, jer ko zna kada će sledeća. Okej, da li ste normalni? Kad sam pomenula da želim da raskinem sa dečkom, čula sam i to da treba malo da razmislim jer, eto, on me prihvata, a ko zna kad i da li će neki sledeći da poželi da me smuva. U suštini, koliko god budala da je devojku s invaliditetom startovalo i takvim predlozima, ne ona nije očajna, i ne, neće po svaku cijenu pristati na vezu. I ne, to što si joj prišao ne znači da će ti odmah pasti pod noge. Ćao.

Spisak ortaka s kojima sam bila super kul i koji su me zvali i dolazili u svako doba je onako, prilično dugačak. Od srednje škole preko studentskog doma gdje je bilo onog standardnog okupljanja uz vino i cigare, princip je bio isti - ja sam sve naj, ali... Ovo „ali“ je u suštini značilo da su se neki od njih otvoreno, a neki skriveno ložili na mene. Jer ja eto, nisam društveno prihvatljiv model ljepote i prosječnosti. Mnogima sam, normalno, bila baš to, samo super drugarica, nebesima hvala. A čudnih momenata bilo je na pretek. Sjedi lik, gleda me ravno u oči i govori "jao ti si tako lepa", ono, veče, mjesečina, pijemo sokić na klupici, i ja pomislim, ok, ovaj će sad da me poljubi, a on nastavi da filozofira dalje.

Jedan mi je slao savršeno sročene poruke koje su više ličile na ljubavne nego na drugarske i tako me zbunjivao mjesecima jer nisam znala šta tačno hoće. Sa nekim drugim sam cijelu noć pila vino, u farmerkama i uskoj majici, i i meni i njemu je bilo jasno da se nešto dešava, ali svanulo je pa smo se posle pravili kao da ništa nije bilo.

Znači, ako ti se dopada devojka s invaliditetom, shvatićeš da vjerovatno ima dosta muškaraca oko sebe. I ako hoćeš da budeš pravi drugar koji će da dolazi usred noći i donese cigare, samo naprijed. Ali ako imaš taj osećaj da ti je baš privlačna, a nemaš hrabrosti da išta pokreneš jer je komplikovano i društveno neprihvatljivo, ukloni se sam. Ona ortaka ima dosta, vjerovatno joj treba nešto konkretno, a ne dodatna zbunjujuća situacija. Dečko, na primer.

Nemoj da smaraš muvanjem izokola, komplimentima, slatkim porukama, cimanjem preko mesindžera slanjem svojih selfija, i linkova ka omiljenim pjesmama, a da ni sam ne znaš šta od nje hoćeš. Najlakše će biti i tebi i njoj ako odmah kažeš šta ti je na umu.

Znam da ti je frka kada da ta tako zanimljiva devojka koju gledaš za stolom sa druge strane kafića, ustane i skontaš da, ups, ima recimo krive noge, tipa ja. Ili te odmah prođe volja da je muvaš, ili kontaš da, ipak, priđeš, al ne znaš šta bi. Isto tako je gadna situacija kad ne prečešljaš dobro njene fotke na fejsu, pa skontaš da je baš dobra riba, al ne skontaš da recimo, ne vidi. (Ja najviše volim kad mi udeljuju komplimente pa ih se otresem rečenicom "Jesi video što su mi zgodne štake?" Ili nestanu ili ostanu, kakav filter za prečišćavanje, hvala majci prirodi ili ljekarskoj grešci jel’.) U svakom slučaju, prosto je, samo reci otvoreno ono što želiš u tom trenutku. Znači, šta god da je to.

Vezu, al’ da niko ne zna? (OK, ovo bolje nemoj da joj predlažeš). Vezu u fazonu "ajmo pa da vidimo gde će da nas odvede"? Nije mala, može da preživi istinu. Šta god da je, razjasni prvo sa sobom, pa joj se obrati, i nemoj, brate, da lažeš. Uvek sam najviše voljela one koji mi najdirektnije kažu ako hoće seks ili šta god sa mnom. Tako mi je jedan od likova s kojima sam svojevremno se super družila, najopuštenije "prorekao" da ćemo garantovano imati seks u liftu. Rekla sam, važi, baš da vidimo. Isti taj lik me je, dok smo sjedeli negdje napolju, najopuštenije poljubio u vrat. Nisam mu udarila šamar, i pravila se fina, cijenim kad neko ima petlju i ne boji se onoga što osjeća, makar i da ne otkidam na njega u tom trenutku. Isto tako sam od nekog narednog dobila predlog za seks bez zaštite. Rekoh, baš si fino zamislio, kako da ne. Al opet, lik je bio iskren. Hvala lijepo.

Nemoj da podrazumijevaš da pojma nema šta je to, i da se nikad nije bila sa kim, u najmanju ruku. Ako ništa, toliko je već seksualnih situacija razmrsila prijateljima, i toliko je problema odslušala i riješila, (a šta je tek sama prošla, to samo možeš da nagađaš) da je sigurno doktorka za seks, u kom god hoćeš smislu. Lijepo je pitaj, šta može i kako, jel ima neke tehnike, šta joj ide na nerve, šta joj je super. Nema načina da saznaš, osim ako direktno ne izgovoriš. I definitivno ćeš bolje proći ako pitaš sad, dok još niste počeli, nego da te nešto iznenadi kad ste zapetljani u čaršav, i nemate pojma šta dalje da radite. Tako sam ja recimo, lijepo objasnila koja mi poza najviše odgovara, u svakom smislu. Lik pitao, ja rekla, problem riješen.

U svakom smislu, ako ste već tu negdje blizu veze. Nemoj da očekuješ da će ona da ti objašnjava, rešava, crta, da će da te cima i da bude ljubazna i super u svakom trenutku, jer si ti eto, odlučio da joj daješ šansu. Da ti kažem, i ona tebi daje šansu i to veliku. Ako te pita za pomoć u fizičkom smislu to je znak velikog povjerenja, samo ukapiraj to na vrijeme, i nemoj je ni u ludilu zezati zbog toga ni za sto godina, ubiće te na spavanju.

Tako je mene dečko nosio da piškim, kad sam povrijedila koljeno. Znači, sve je prošlo od početka do kraja sa sve oblačenjem i svlaćenjem skroz opušteno. I to vam je kao neko vatreno krštenje. Jer invaliditet podrazumijeva svašta, neko kapira to neko ne, i ko na tom prvom ispitu poput ovog primjera padne, i ne treba da ostane. Jer, ako se tvojoj devojci nešto ukoči (kao meni povremeno vrat) moraćeš možda i da joj obučeš veš ili kulahopke. Ali, kapiram da, ako te pale njene noge, neće biti problema.

Tačno, uvek postoji opcija da smuvaš jednostavniju ribu koja može, recimo, da hoda kao da je na modnoj pisti, i sve radi sama, i ne moraš da umjesto nje donosiš stvari iz marketa, i nosi štikle, i niko te nikad neće pitati šta joj je, i zašto si sa njom. To je lakši put. A možeš i da se zaljubiš u ovu drugačiju, Ili da te samo jako privlači. Ili da te šta god, ali da te nekako radi, a da ne umiješ baš da objasniš, da ni ne moraš, jer je super tako kako je.

Jer samo djevojka koja ima invaliditet ima svoju tehniku za, recimo, nošenje kafe u krevet, uz rizik da je ispoliva i po sebi i po tebi. Ali zato kad ti je donese a da nije prosula, biće super, kao da ste se zajedno penjali uz neko brdo i sad ste na vrhu. Pored nje ćeš svakog dana učiti da sve može drugačije, i da iako nije uvijek lijepo ni lako, može da bude makar zabavno.

I da znaš, njoj ne treba neko da joj komplikuje život jer problema ima i bez tebe, treba joj neko ko može da shvati i zavoli to drugačije u njoj. Pokušaj, možda ispadne baš dobra stvar. Možda ispadne i pakao. Pri tom ne znaš šta će se dogoditi dok ne probaš. A to je tako super, zar ne?!



Pripremila: Anđela Miličić

Tekst preuzet sa sajta www.wice.com autorke Lane Nikolić

utorak, 04 jul 2017 15:00

Prvi akva park za OSI

U San Antoniu u Teksasu otvoren je prvi akva park za osobe s invaliditetom pod nazivom "Morgan’s Inspiration Island" (Morgan Inspirejšn Ajland). Mnogi akva parkovi nepristupačni su za OSI, ali u ovom tvrde da im je namjera da to promijene.

"Naš cilj je da omogućimo gostima sigurno i ugodno okruženje, bez gužve", kaže osnivač ava parka Gordon Hartman.

On je tokom izgradnje "Morgan’s Inspiration Island-a" sarađivao sa doktorima, roditeljima, nastavnicima, terapeutima kako bi stvorio što pristupačniji prostor.

Ovo mjesto roditeljima nudi i narukvice pomoću kojih mogu da lociraju svoju djecu u akva parku.

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: Portal Vijesti

Tridesetjednogodišnja Stejsi Pers iz Škotske proglašena je ambasadorkom 'Models of Diversity ("Modeli različitosti"), neprofitne organizacije koja se zalaže za različitosti u industriji. Od kada je postala ambasadorka, smatra da je inspirirala druge žene s invaliditetom i pomogla im da vrate samopouzdanje.  Izgradila je ime u modnoj industriji i šetala na Nedelji mode "Belfast Alternative".

Dobila je nekrozu vezivne opne nakon ljetovanja u Francuskoj, 2009. godine. Čim se vratila u rodnu Škotsku osjetila je bol u stopalu, otišla je u bolnicu nakon čega je sprovedena šestodnevna terapija koja je trebala da pročisti krv i izbaci bakteriju. Ipak, ona nije davala rezultata, zbog čega su doktori morali da joj aputiraju lijevu nogu.

Pet godina kasnije, nekroza vezivne opne se drugi put vratila, a amputacija desne noge je bila neizbježna.

"Manekenstvo nije bilo nešto čime sam željela da se bavim, ali poslije nekoliko revija, zavoljela sam ovaj posao", istakla je Stejsi.



Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: IN portal

Rođena je u mjestu Taskumbiji u Alabami, SAD 27. juna 1880. godine. Sa devetnaest mjeseci je preležala težak encefalitis i zadobila je potpuno oštećenje vida i sluha, zbog toga joj je u prvim godinama života bio spriječen razvoj govora. Helen Adams Keler je američka književnica i autorka poznata po tome što je od ranog djetinjstva imala potpuno oštećenje vida i sluha. Nakon dugotrajnog procesa uspjela je da se sporazumijeva s okolinom i završila je školu.

Dok su druga djeca učila da govore, ona je živjela u sopstvenoj tišini i tami. Sa sedam godina dobila je njegovateljicu, Eni Mensfild Saliven, koja je neopisivom požrtvovanošću i strpljivošću postigla ono što do tada nije uspelo ni Heleninim ljekarima. Eni Mensfild Saliven je naučila djevojčicu da GOVORI (znakovni jezik)! Eni je sa nevjerovatnim strpljenjem, djevojčicu naučila pojedinim slovima i to samo dodirom dlanovima i prstima, zatim je učila da govori i razumije glasne zvuke, dodirivanjem usana i grla. Djevojčica je osjetila izazov napredovanja i komunikacije te je napredak postao nezaustavljiv. Svaki novi dan sa njegovateljicom značio je novu lekciju, novu pobjedu i korak ka izlasku iz tame.

Nakon toga u rekordnom roku savladala je Brajevu azbuku i počela sama da piše duža pisma. Sve više je Helen pokazivala svoju intelektualnu nadarenost i želju za sticanjem znanja, pa je poslije mjesec dana naučila dvadeset jednu riječ, a nakon jedne godine devetsto riječi u ručnom alfabetu. Uskoro je naučila da čita Brajeva slova i na taj način pisala je duža pisma.

Dostignuća

 Helen Keler je diplomirala na specijalnom obrazovanju za osobe s invaliditetom. Zbog toga je postala jedna od najpopularnijih ikona američke popularne kulture i simbol osoba s invaliditetom. Helen Adams Keler je bila poznata i po svom zalaganju za socijalizam i jedna od osnivača ACLU (American Civil Liberties Union - Američko Udruženje za ljudska prava).

Kada je imala četrnaest godina dotadašnja obuka je zamijenjena sistematskom školskom nastavom, a sa osamnaest godina je primljena u redovnu gimnaziju. Eni je ni tada nije napustila, nego joj je bila od velike koristi u njenom daljem obrazovanju. Redovno je Helen pratila u školu, sjedjela pored nje za vrijeme nastave i pisala joj predavanja na dlan. Uz takvu podršku i pomoć Helen je mogla odlično savladati gradivo i sa devetnaest godina upisala je književnost i istoriju. Helen je pored toga što je diplomirala naučila četiri jezika, postala književnica i inspektorka zavoda za razvoj djece s invaliditetom, vrsna jahačica, plivačica, jedriličarka i biciklistkinja.

 Uživala je u šalama i duhovitostima Mark Tvena čitajući ga vrhovima prstiju. Enriko Karuzo je "izlio svoj zlatni glas" na njen dlan. Jaša Hajvec, virtuoz na violini, svirao je specijalno za nju, dok je ona prstima lagano dodirivala njegov instrument. Tako da su se i poznati trudili da provedu malo vremena sa njom i da nešto od nje nauče. Helen Adams Keller je umrla 1968. godine u 87. godini, a danas se spominje u cijelom svijetu sa najvećim priznanjem i divljenjem. Helen do svoje smrti nije prestala da pomaže osobama s invaliditetom.

Najpoznatija djela Helen Adams Keller (Sva njena djela bila su autobiografska):

“The Story of My Life” (Priča mog života)1902, by Helen Keller
“Optimism” (Optimizam) 1903, by Helen Keler
“The World I Live In” (Svijet u kojem živim)1908, 2004 NYRB Classics 2004.
“Light in my Darkness” (Svjetlost u mojoj tami), 1927, 2000, 2nd Edition, Chrysalis Books.
 Njene knjige su vrlo brzo postale primjer istrajnosti i otpornosti na moguće teškoće života.

Opširnije:

 http://www.notablebiographies.com/Jo-Ki/Keller-Helen.html

 http://gardenofpraise.com/ibdkell.htm

 http://www.helenkellerbirthplace.org/helenkellerbio/helen_keller_birthplace2_bio.htm


Priredila: Marina Vujačić

Izvori:

http://serbianforum.org/knjizevnost/191931-helen-keller.html
http://www.invalidnost.net/baza-znanja/biografije-poznatih-licnosti-sa-invaliditetom/helen-adams-keller-27-juni-1880-1-juni-1968 ; http://www.biografiasyvidas.com/biografia/k/keller_helen.htm

sreda, 30 oktobar 2013 12:50

Stivi Vonder (Stewie Wonder)

Rođen je u Sagivanu, u Mičigenu, vid je izgubio ubrzo poslije rođenja. Naučio je da svira harmoniku, klavir i bubnjeve sa devet godina. Već od deset godina, njegovo pjevanje i druge muzičke vještine bile su poznate u cijelom njegovom komšiluku, a kada se porodica preselila u Detroit, impresionirao je odrasle svojim talentima i postao poznat vlasnicima Motown Records-a koji su mu dali ugovor za snimanje kada je napunio dvanaest godina.

Dostignuća

Prvi njegov nacionalni hit je: "Nadohvat ruke." Zatim su uslijedili, "Sve je u redu", "Jednom u životu", "Moja Cherie amour", "Potpisano, zapečaćeno, dostavljeno", "Tvoj sam" i "Ako me stvarno voliš".

Studirao je klasični klavir, a kasnije muzičku teoriju. Početkom 1967. godine počeo je da piše od sopstvenog materijala. Autor je “Klovnovih suza”.

U ranim sedamdesetim, Wonder je imao turneju sa Rolling Stonesima i napravio je velike hitove sa pjesmama "Sujevjerje" i "Ti si sjaj u mom životu". Sredinom sedamdesetih njegov album "Pjesme u ključu života" osvojio je vrhove top lista za 14 nedjelja. To uključuje proboj hitova "Volio bih", "Gospodin vojvoda", "Poslednji raj".

Stivenove pjesme su izvodili i drugi umjetnici kao što su Eric Clapton, Barbara Streisand, Marc Anthony, Mary J. Blige, John Mellencamp, i Red Hot Chili Peppers.

Tokom života, Stivi Vonder je dobio 25 Gremi nagrada, kao i Gremi nagradu za životno djelo 1996. godine. Dobio je i Oskar 1984. godine za hit  "Samo sam te zvao da ti kažem da te volim" iz filma "Žena u crvenoj haljini". 1989. godine primljen je u Rokenrol Kuću Slavnih. Godine 1999. postao je najmlađi pohvaljen od Kenedi centra počasti.

Primljen je u Kuću poznatih tekstopisaca 2002. godine, a 2004. godine je osvojio Johnni Mercer nagradu kao životno priznanje izuzetnog stvaralaštva.

2005. godine, Kongresna biblioteka je dodala Vonderov dupli album "Pjesme u ključu života" u Nacionalni Registar Zvuka, koji uključuje snimke koji su kulturno, istorijski ili estetski važni.

Opširnije na sajtu: http://www.steviewonder.net/ ; http://www.steviewonder-unofficial.com/


Priredila: Marina Vujačić

Izvor: http://www.invalidnost.net/baza-znanja/biografije-poznatih-licnosti-sa-invaliditetom/stewie-wonder-13-maj-1950

sreda, 30 oktobar 2013 12:49

Artur Klark

Ser Artur Čarls Klark (engl. Sir Arthur Charles Clarke) je britanski pisac i pronalazač. Rođen u Majnhedu Engleska 16. 12. 1917.g. umro 19. Marta 2008.g. Diplomirao fiziku i matematiku na Kings koledžu, profesionalno se baveći pisanjem i naučnom publicististikom.

Od 1956. godine živi u Kolombu u Šri Lanki. 1988. konstantovano je da boluje od post poli sindroma i od tada koristi invalidska kolica. Britanska kraljica Elizabeta II ga je 2000. godine proglasila vitezom. Preminuo je u martu 2008., sahranjen je u Kolumbu na Šri Lanci, po tradicionalnom obredu.

Uz Ajzaka Asimova smatra se najpoznatijim piscem naučne fantastike, ali za razliku od njega Klark se čvrsto drži nauke i njenih realnih dometa i hipoteza. Glavne teme njegovih romana i priča su istraživanje kosmosa, mora i vremena, mjesto čovjeka u vasioni i posljedice ljudskih kontakata sa vanzemaljskim inteligencijama.

Rođen je u Majnhedu u Somersetu u Engleskoj. Poslije srednje škole, pošto nije imao para da plati univerzitetsko obrazovanje, zaposlio se kao revizor u jednom ministarstvu. Tokom Drugog svetskog rata služio je u RAF-u kao specijalista za radare i učestvovao je u izgradnji prvih sistema za rano uzbunjivanje i automatsko navođenje pilota sa zemlje. Njegova jedina ne-naučno-fantastična knjiga Glide Path bazirana je na tom radu. Posle rata završio je Kraljevski Koledž u Londonu i magistrirao matematiku i fiziku 1948.

Oženio se amerikankom Merilin Mejfild (Marilyn Mayfield) u junu 1953. ali su se već u decembru iste godine razveli. Kako je sam kasnije rekao "To je bio ključni dokaz da ja nisam za brak. Ali mislim da svaki čovjek to mora da proba barem jednom u životu".

Njegov najveći doprinos nauci je ideja da bi geostacionarni sateliti mogli da se koriste kao komunikacioni releji. U njegovu čast, Međunarodna astronomska unija nazvala je geostacionarnu orbitu (42.000 km) Klarkovom orbitom.

Godine 1951. napisao je kratku priču Stražar (engl. The Sentinel) koju je poslao na jedno BBC-jevo takmičenje. Priča je odbijena na tom takmičenju, jer ju je komisija ocenila veoma lošom. Međutim, 1964. će ta priča postati glavna inspiracija za njegovo vjerovatno najpoznatije djelo i film koje je napisao zajedno sa Stenlijem Kjubrikom - 2001: Odiseja u svemiru (premijerno prikazan 1968). Iako se na koricama knjige ne nalazi Kjubrikovo ime a na špici filma pod reditelj ne stoji i Klarkovo, sam Klark je često govorio da bi na knjizi moralo da stoji: "Napisali Artur Klark i Stenli Kjubrik" a na filmu "Režirali Stenli Kjubrik i Artur Klark".

Najpoznatija djela: Susret sa Ramom, Rajski vodoskoci, Matica zemlja, Odiseja u svemiru.



Više o Arturu Klarku na:

http://film.krstarica.com/l/filmske-vesti/artur-klark-1917-2008/
http://static.astronomija.co.rs/nauke/istorija/biografije/klark/Umro_je_Klark.htm
http://www.invalidnost.net/baza-znanja/biografije-poznatih-licnosti-sa-invaliditetom/ser-artur-carls-klark



Pripremila: Marina Vujačić

Strana 12 od 35

Back to top