Željko

Željko

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) u okviru projekta Pričajmo o bezbjednOStI organizuje jednodnevnu Edukaciju za mlade u vezi s ostvarivanjem prava iz oblasti drumskog saobraćaja.

Edukacija će se održati u utorak, 21. marta 2023, u Podgorici s početkom u 11.00 časova u hotelu Aurel (ulica Josipa Broza Tita bb).

Cilj Edukacije je da se učesnici/ce u saobraćaju informišu o svojim pravima i da se nauče kako da ostvaruju ta prava.

U okviru Edukacije biće obuhvaćene neke od sljedećih tema: Modeli pristupa invaliditetu i njihov uticaj na garancije i zaštitu prava OSI, propisi u oblasti drumskog saobraćaja i procedure za ostvarivanje prava u oblasti drumskog saobraćaja.

Ovo je samo jedna od aktivnosti koju sprovodimo u okviru projekta Pričajmo o bezbjednOStI koji je finansijski podržan od strane Ministarstva kapitalnih investicija.

sreda, 22 mart 2023 11:09

Podgorica domaćin EP u golbalu

Podgorica će od 6. do 17. decembra 2023. biti domaćin Evropskog prvenstva A divizije u golbalu.

Tu odluku donio je potkomitet za golbal Međunarodne asocijacije sporta osoba oštećenog vida (IBSA).

IBSA golbal Evropsko prvenstvo okupiće po deset najboljih reprezentacija Evrope u muškoj i ženskoj konkurenciji, a biće odigrano u dvorani sportskog kompleksa Verde.

To je prvo zvanično kontinentalno takmičenje, koje će u organizaciji Paraolimpijskog komiteta Crne Gore (POKCG), biti održano u Crnoj Gori.

„Ponosan sam što ćemo imati priliku da organizujemo takmičenje ovog ranga. Siguran sam da ćemo, uz pomoć i podršku Ministarstva sporta i mladih i države Crne Gore, biti dobar domaćin. Velika zasluga pripada našoj Golbal reprezentaciji, koja je za kratko vrijeme vrhunskim rezultatima, učinila da naš komitet stekne ozbiljan status u ovom tipično paraolimpijskom sportu“, kazao je generalni sekretar Miloš Ranitović.  

Smatramo da je, uz sve velike medalje naših sportista, ovo još jedna velika pobjeda paraolimpijskog pokreta u Crnoj Gori.

Izvor: Portal Informativna agencija Mina

Pripremio: Ivan Čović




Osobama s invaliditetom (OSI) u Crnoj Gori nije garantovano ni osnovno ljudsko pravo na život, jer naše zakonodavstvo omogućava prekid trudnoće i u 32. nedjelji ukoliko se utvrdi da se dijete može roditi s nekom vrstom invaliditeta, a sve to pod izgovorom i pretpostavkom da ono neće imati odgovarajući kvalitet života, ukazala je za Dan izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom (UMHCG) Marina Vujačić.

Povodom Dana osoba s Daun sindromom, istakla je da Crna Gora nema zvanične podatke o broju OSI, te da to nije slučajno jer kada bi država imala realne brojke onda bi nešto morala i da uradi za svoje građane.

U 95 – 97 odsto slučajeva Daun sindrom nije nasledna bolest i javlja se u svim rasama i u svim ekonomskim grupacijama.

„O položaju i pravima osoba s Daun sindromom treba pričati češće, a ne samo na njihov međunarodni dan. OSI su jedna od kategorija stanovništva za koje se ne može reći da imaju jednaka prava u praksi i to u različitim oblastima. Ne konstatujemo samo to mi iz organizacija OSI i mediji, već i međunarodne organizacije kao što su Ujedinjene nacije (UN), Evropska unija (EU), Stejt department i druge. Crna Gora treba konačno da nakon 14 godina od ratifikacije Konvencije o pravima OSI uradi adekvatne statistike o broju i strukturi OSI, troškovima života, kako bi mogla kreirati adekvatne politike. Međutim, državi Crnoj Gori očigledno nije u interesu da ima adekvatne statistike“, ocjenjuje Vujačić.

Podstiče se prekid trudnoća

Vujačić ističe da je zabrinjavajuće da su se državne institucije hvalile kako je prekinut određeni broj trudnoća jer se otkrilo da dijete može imati invaliditet.

„Pitam se kako neko može da utvrdi da neko može imati nekvalitetan život, prije nego taj život i udahne. Država je odgovorna da nam obezbijedi adekvatne uslove za život. Ipak, institucije odbijaju da promijene diskriminatoran zakon, a u praksi imamo i to da se trudnice podstiču da prekinu trudnoću ukoliko se otkrije da će se roditi OSI“, zaključuje ona.

Ističe da se za osobe s Daun sindromom mora uraditi mnogo više u oblasti zdravstva, obrazovanja, ali i zapošljavanja, jer nije poznato da i jedna osoba sa tim stanjem je zaposlena na otvorenom tržištu rada.

„Institucionalizacija osoba s Daun sindromom ne smije biti jedina opcija koja se nudi ovim osobama, iako su te usluge nekada potrebne, one ne smiju biti praksa. Dodatno, više puta smo isticali da OSI ni pravo za život nije garantovano. Imamo zakon koji omogućava da se trudnoća može prekinuti i do 32 sedmice trudnoće, ako se medicinskim indikacijama pretpostavi da se, kako se u Zakonu navodi, može roditi dijete sa teškim duševnim i tjelesnim nedostatkom“, izjavila je Vujačić, ističući da pretpostavka da ako se rodi OSI neće imati kvalitetan život, onda država treba to da koriguje i omogući adekvatne uslove za život.

Profesor doktor Olivera Miljanović ranije je ukazala da se dijagnostika hromozomskih bolesti u Crnoj Gori sprovodi od 2000. u Centru za medicinsku genetiku (CMGI) Kliničkog centra.

„U kategoriji živorođenih novorođenčadi broj oboljelih od hromozomskih aberacija (HA) u direktnoj je zavisnosti od broja prenatalno otkrivenih HA, odnosno u obrnutoj je proporciji sa prenatalno otkrivenim HA. Što je veći broj prenatalno otkrivenih HA i konsekutivno prekinutih trudnoća, to je broj oboljelih od HA manji među živorođenim. U Crnoj Gori je nakon uvođenja dijagnostike HA omogućen monitoring pojave ovih bolesti u Crnoj Gori“,navela je ona.

Izvor: portal Dan

Priredila: Anđela Miličić

Drage čitateljke i dragi čitaoci portala DisabilityINFO, kao što ste imali prilike da pročitate Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) je u saradnji sa Poštom Crne Gore, a na inicijativu Pošte u januaru ove godine pokrenulo akciju Čestitka za osmjeh. Ova akcija je imala za cilj da kupovinom čestitke u poslovnicama Pošte u periodu od 12. do 21. januara 2023. u iznosu od 1 evro (1€) donirate novac koji je usmjeren za Potprogram za finansiranje i nabavku pasa vodiča i pasa pomagača

U navedenom periodu, prikupljena sredstva iznosila su  jednu hiljadu osamsto osamdeset evra (1880€). Ovom prilikom se zahvaljujemo Pošti Crne Gore što je iskazala interesovanje da na jedan krajnje lijep način doprinese prikupljanju sredstava za nabavku psa vodiča/pomagača, kao i svim građanima/kama koji su učestvovali u ovoj akciji.


Tim UMHCG

Podgoričani su ostvarili dvije pobjede i tri poraza.

Košarkaški klub osoba sa invaliditetom Paramont iz Podgorice plasirao se u polufinale regionalne prve lige (NLB WHEEL) u košarci u kolicima. Paramont je u Gradačcu (Bosna i Hercegovina), u meču četvrtog turnira, poražen od Parasport Slovenije 51:57 i kao četvrtoplasirani izborio polufinale. Poslije pet kola i četiri odigrana turnira ima učinak od dva trijumfa i tri poraza.

Slavio je protiv Singidunum Crvene zvezde 64:63 i Zagreba 70:55, dok je poražen od Zmaja iz Gradačca 75:60 i Vrbasa iz Banja Luke 64:53. Paramont će u polufinalu, 23. aprila 2023. u Banja Luci, igrati protiv Vrbasa, koji je ligaški dio regionalnog takmičenja završio s maksimalnim učinkom.

U drugom polufinalu sastaće se Zmaj i Parasport Slovenija. Finalni, kao i meč za treće mjesto, na programu su 21. maja 2023. u Ljubljani (Slovenija).

Izvor: Portal Dan

Pripremio: Ivan Čović

Despite relatively adequate legislation and continuous initiatives that we send to meet every election process, the conditions for people with disabilities were not adequate even during the presidential elections, held on Sunday, March 19, 2023. This was the conclusion of the observers, accredited by the Association of Youth with Disabilities of Montenegro (UMHCG), who visited polling stations within four Montenegrin municipalities, namely: in Podgorica, Nikšić, in Bijelo Polje, and in Bar, based on the Checklist of standards accessibility for persons with disabilities, made on the basis of the provisions of the Law on Spatial Planning and Construction of Buildings and the related Rulebook, the Law on the Election of Councilors and Members of Parliament and several rules of the State Election Commission (SEC).

Namely, a group of over 20 observers visited the largest number of polling stations in Podgorica (164 polling stations out of 208, as many as there are) and in Nikšić (54 polling stations out of a total of 134), then 29 polling stations in Bar and 13 in Bijelo Polje and found mostly unsatisfactory situation, which is reflected in the fact that a large number of polling stations, although they are located in public facilities and facilities in public use, are completely inaccessible, with stairs at the entrance, or with a narrow entrance area, then with one wing of the door closed, while in inside the polling stations, even though they were provided, not all elements of accessibility were used in time, such as a template for a ballot paper with which people with visual impairements can vote independently, and an informative brochure in Braille. Furthermore, the ballot boxes were not placed on a lower table so that some categories of voters with disabilities could independently insert their ballot and thus ensure the secrecy of the vote, and in a large number of polling stations there was neither a shelf at a lower height in the voting booth, nor an ethison track for people with visual impairments orientates.

Thus, in none of the polling stations in the urban part of Bar, which the observers visited, was the ballot box placed on a table of a lower height, and only one polling station was equipped with an ethison track. In Nikšić and in Podgorica, in a significant number of polling stations, the template and the brochure were in an envelope past the table where the polling committee was sitting until the moment the observer asked.

In Bijelo Polje, a combination of the aforementioned examples from other cities was found.

It is unacceptable that after 15 years we should point to accessibility, as a right of persons with disabilities, and point to the fact that it is inadmissible to be brought into polling stations, or that after nine years we should explain what the ballot template is and why it must be on on the table and offered to people with visual impairments, in situations where it is obvious, and given to others after asking, and not in an envelope or in a package.

Some members of the polling boards, as an explanation, stated that there are no disabled people who vote at those polling stations, that they mostly vote by letter, or that they will help them if they show up. It is interesting that the members of the electoral commissions know something that the state of Montenegro does not, and that they have records on persons with disabilities that the state does not have, even though it has been an obligation since 2009 and the ratification of the UN Convention on the Rights of Persons with Disabilities.

Conditions are not provided for persons with disabilities when they appear at the polling station. The Constitutional Court said enough about the method of exercising such rights when it declared unconstitutional the provision that "when determining polling stations, the municipal election commission is obliged to take care to facilitate access to the polling station for persons with disabilities."

Despite the fact that we sent a joint initiative to meet these elections, the situation in practice, in a certain segment, in the capital city of Podgorica is even worse than when the local elections were held in October last year.

We consider the political parties whose representatives or sympathizers are in the election commissions and polling boards responsible for the stated situation, to the greatest extent, and even in this campaign we were not spared disparaging terminology that associates people with disabilities when candidates respond to each other, so we heard that someone will not "handicap their family", which has a negative connotation (to disable).

We are encouraged by the fact that the suits for protection from discrimination on the basis of disability were already announced last night, so we are now calling on other people with disabilities, throughout Montenegro, who did not exercise their right to vote due to inaccessibility, or who exercised it in a way that was not dignified, and with the obstacles that accompanied that process, to turn to us for further representation, including when initiating lawsuits for protection against discrimination that have been concluded in favor of persons with disabilities, some of which are group lawsuits, i.e. proceedings for protection against discrimination with higher amounts of non-material damage that were awarded.

It is encouraging that in his address, the President of the State Election Commission, Nikola Mugoša, emphasized the importance of providing conditions for people with disabilities, but also taking care of the relationship between municipal election commissions and members of polling boards, who, although they had provided material, did not use it at every polling station.

Finally, we would like to thank the Center for Democratic Transition (CDT) and all our observers for their cooperation and trust, without whom this process would not have been possible.

The Association of  Youth with Disabilities of Montenegro and the Union of Blind of Montenegro

Od 36.500 žena s invaliditetom svaka je doživjela diskriminaciju. Tako je, na primjer, majka sa sjevera navela da je prilikom dolaska s ćerkom s invaliditetom na pregled prvostepene socijalno-ljekarske komisije u postupku ostvarivanja prava na materijalno davanje službenica u Centru za socijalni rad rekla „Gdje vučeš tu malu? Ne trebaš je pokazivati, vidimo je mi iz papira", ukazuje Ivanović na odnos prema djevojkama s invaliditetom.

„U Crnoj Gori, prema poslednjim statističkim podacima, ima preko 36.500 žena s invaliditetom, odnosno 12 odsto žena u našoj državi ima neku vrstu invaliditeta, ali uprkos njihovom velikom broju, o problemima višestruke i intersekcijske diskriminacije i nasilja nad njima ne postoje nikakvi zvanični statistički podaci, jer se oni ne razvrstavaju po osnovu pola i invaliditeta, već samo po nekom od ova dva osnova“, To je u razgovoru kazala Miroslava Mima Ivanović, izvršna direktorica Inicijative mladih s invaliditetom Boke (I MI Boke), ističući da su 2020. sproveli istraživanje o nasilju i diskriminaciji nad ženama, djevojkama i djevojčicama s invaliditetom i vidovima podrške koja je potrebna njima i njihovim porodicama, a rezultati koje su dobili nijesu ohrabrujući.

„Skoro svaka šesta ispitanica s invaliditetom u okviru ovog istraživanja kazala je da ne raspolaže samostalno svojim primanjima. Svaka peta ispitanica s invaliditetom (20 odsto) nema sopstveni prostor u kome može ostvariti privatnost, dok je u istoj situaciji više od polovine članova/ica porodica žena, djevojaka i djevojčica s invaliditetom (njih 53,33 odsto). Više od trećine ispitanica s invaliditetom nema dovoljno sredstava da pokrije troškove za zadovoljenje svih životnih potreba, uključujući i one vezane za invaliditet. Svega njih 18 odsto koristi personalnu asistenciju, iako je 78 odsto ispitanica s invaliditetom kazalo da bi koristilo ovu uslugu kada bi ona bila finansirana od strane države ili lokalne samouprave. Zbog toga im pomoć u zadovoljavanju osnovnih životnih potreba isključivo pruža porodica, što ograničava funkcionisanje ne samo samih žena, djevojaka i djevojčica s invaliditetom, već i članova njihovih porodica“, rekla je Ivanović.

Ona ukazuje da je stepen intersekcijske diskriminacije žena i djevojaka s invaliditetom u ostvarivanju prava na zaštitu reproduktivnog zdravlja zabrinjavajući.

„Ukupno 44 odsto ispitanica s invaliditetom ne ide redovno kod ginekologa, a kao razloge navode strah, negativna iskustva s ljekarima drugih struka i nepristupačnost. Kao neprijatnost u ostvarivanju prava na zaštitu reproduktivnog zdravlja jedna ispitanica s invaliditetom navodi „Nakon porođaja, tokom boravka u porodilištu, bilo mi je teško jer medicinske sestre nisu bile ljubazne i krevet mi je bio visok, a nisam imala stepenice da se popnem." Gotovo 90 odsto ispitanica s invaliditetom koje se još uvjek nisu ostvarile kao majke željele bi da to postanu i skoro polovini je potrebna podrška u odgajanju djeteta (47,61 odsto). Za njih 9,5 odsto je nedostatak neophodne podrške u odgajanju djeteta jedan od glavnih razloga što se još uvijek nisu ostvarile u ulozi majke. Gotovo svaka peta ispitanica s invaliditetom koja se još nije ostvarila kao majka, iako to želi, navodi da joj je prepreka negativan stav okoline prema djetetu i neriješeno stambeno pitanje“, kaže Ivanović.

Posebno zabrinjava, kako dodaje, činjenica da nije bilo oblika nasilja i diskriminacije koji nijedna ispitanica s invaliditetom nije doživjela.

„Istraživanjem su obuhvaćeni: verbalno, seksualno, fizičko nasilje, uslovljavanje i prinuda, diskriminacija u postupcima pred organima, u oblastima rada i zapošljavanja, društvenog života, i dr. I kod ispitanica s invaliditetom i kod članova njihovih porodica najčešće je verbalno nasilje. Tako je, na primjer, majka sa sjevera navela da je prilikom dolaska s ćerkom s invaliditetom na pregled prvostepene socijalno-ljekarske komisije u postupku ostvarivanja prava na materijalno davanje službenica u JU Centru za socijalni rad.

Izostala podrška Ministarstva

I MI Boke je u proteklih godinu dana pružila usluge SOS telefona za žene s invaliditetom s iskustvom nasilja i diskriminacije za dvije korisnice, besplatnu pravnu pomoć za 11 žena s invaliditetom u 20 postupaka, besplatan pristupačan taksi prevoz za pet žena s invaliditetom iz Boke uz finansijsku podršku Ministarstva kapitalnih investicija i Opštine Kotor, personalnu asistenciju i pomoć u kući tokom četiri mjeseca za dvije žene s invaliditetom iz Boke kroz Program javnog rada Zavoda za zapošljavanje Crne Gore.

„Iako je to jedini servis podrške namijenjen isključivo ženama s invaliditetom u Crnoj Gori, Ministarstvo rada i socijalnog staranja (odnosno Ministarstvo finansija i socijalnog staranja) je dvije godine zaredom (2021. i 2022.) odbilo da pruži finansijsku podršku I MI Boke za licenciranje ove usluge kroz javne konkurse za finansiranje projekata NVO u oblasti zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u porodici. Zbog toga je I MI Boke podnijela dvije tužbe Upravnom sudu Crne Gore protiv odluka tog Ministarstva o raspodjeli sredstava za projekte NVO, od kojih je jedna već usvojena, jer Ministarstvo rada i socijalnog staranja nije odlučilo o projektu I MI Boke u skladu sa zakonom“, kaže Ivanović.

Ona ističe da svaka korisnica besplatne pravne pomoći I MI Boke vodi makar dva postupka, što je dokaz da žene s invaliditetom u prvom susretu s institucijama vrlo rijetko mogu da ostvare svoja prava.

„Od 20 postupaka ovih žena, kojima I MI Boke pruža besplatnu pravnu pomoć, svega su četiri rezultirala priznanjem prava tri žene s invaliditetom, i to na: personalnu asistenciju, pomoć u kući, jednokratnu novčanu pomoć i ličnu invalidninu. Ostalih 16 postupaka još uvijek traje, neki i duže i od godinu i po dana“, kazala je Ivanović.

Izvor: Portal Dan

Pripremio: Ivan Čović

Uprkos relativno adekvatnoj zakonskoj regulativi i kontinuiranim inicijativama koje šaljemo u susret svakom izbornom procesu, uslovi za osobe s invaliditetom ni tokom predsjedničkih izbora, održanih u nedjelju, 19. marta 2023. nijesu bili adekvatni. To su zaključili posmatrači, akreditovani od strane Udruženja mladih sa hendikepiom Crne Gore (UMHCG), koji su obilazili biračka mjesta u okviru četiri crnogorske opštine, i to: u Podgorici, u Nikšiću, u Bijelom Polju i u Baru, a na osnovu Ček liste standarda pristupačnosti za osobe s invaliditetom izrađene na osnovu odredbi Zakona o uređenju prostora i izgradnji objekata i pripadajućeg Pravilnika, Zakona o izboru odbornika i poslanika i više pravila Državne izborne komisije (DIK).

Naime, grupa od preko 20 posmatrača obišla je najveći broj biračkih mjesta u Podgorici (164 biračka mjesta od 208, koliko ih ima) i u Nikšiću (54 biračka mjesta od ukupno 134), zatim 29 biračkih mjesta u Baru i 13 u Bijelom Polju i zatekla uglavnom nezadovoljavajuće stanje koje se ogleda u činjenici da je veliki broj biračkih mjesta, iako se nalaze u javnim objektima i objektima u javnoj upotrebi, potpuno nepristupačan, sa stepenicama na ulazu, ili s uskim ulaznim prostorom, zatim sa zatvorenim jednim krilom vrata, dok u unutrašnjosti biračkih mjesta, iako su bili obezbijeđeni, nijesu na vrijeme iskorišćeni svi elementi pristupačnosti, kao što su: šablon za glasački listić pomoću kojeg samostalno glasaju osobe s oštećenim vidom, i informativna Brošura na Brajevom pismu. Nadalje, glasačke kutije nijesu bile postavljene na nižem stolu kako bi neke kategorije glasača s invaliditetom mogle samostalno ubaciti svoj glasački listić i time osigursti tajnost glasanja, a na velikom broju biračkih mjesta nije bilo ni police na nižoj visini u glasačkoj kabini, niti etison staze za orjentacuju osoba s oštećenjem vida.

Tako, ni na jednom biračkom mjestu u urbanom dijelu Bara, koji su posmatrači obišli, glasačka kutija nije bila postavljena na stolu niže visine, a samo na jednom biračkom mjestu je bila postavljena etison staza. U Nikšići i u Podgorici u značajnom broju biračkih mjesta šablon i Brošura su bili u koverti mimo stola za kojim je birački odbor do trenutka upita od strane posmatrača.

U Bijelom Polju je zatečena kombinacija navedenih primjera iz ostalih gradova.
 

Neprihvatljivo je da nakon 15 godina treba da ukazujemo na pristupačnost, kao pravo osoba s invaliditetom, i da ukazujemo na činjenicu da je nedopustivo da budemo unošeni u biračka mjesta, ili da nakon devet godina objašnjavamo šta je šablon za glasački listić i zašto mora biti na stolu i ponuđen osobama s oštećenjem vida, u situacijama kada je to očigledno, a ostalima dat nakon upita, a ne da stoji u nekoj koverti ili u paketu. 

Neki članovi biračkih odbora, kao obrazloženje, su naveli da na tim biračkim mjestima nema osoba s invaliditetom koje glasaju, da one, uglavnom, glasaju putem pisma ili da će im oni pomoći ukoliko se pojave. Zanimljivo je da članovi biračkih odbora znaju nešto što ne zna država Crna Gora i da imaju evidencije o osobama s invaliditetom koje država nema iako joj je to obaveza od 2009. i ratifikacije Konvencije UN o pravima osoba s invaliditetom.

 

Ne obezbjeđuju se uslovi za osobe s invaliditetom kada se one pojave na biračkom mjestu. O načinu takvog ostvarivanja prava dovoljno je rekao Ustavni sud kada je odredbu o tome da je „prilikom određivanja biračkih mjesta opštinska izborna komisija dužna da vodi računa da olakša pristup biračkom mjestu licima sa invaliditetom“ proglasio neustavnom. 

Uprkos činjenici da smo i u susret ovim izborima uputili zajedničku Inicijativu stanje u praksi, u određenom segmentu, u Glavnom gradu Podgorici je i lošije nego prilikom održavanja lokalnih izbora u oktobru prošle godine.
 

Za navedeno stanje, u najvećoj mjeri, odgovornima smatramo političke partije čiji su predstavnici ili simpatizeri u izbornim komisijama i u biračkim odborima, a ni u ovoj kampanji nijesmo bili pošteđeni omalovažavajuće terminologije koja asocira na osobe s invaliditetom kada kandidati odgovaraju jedni drugima, pa smo tako čuli da neće neko "hendikepirati svoju porodicu", što ima negativnu konotaciju (onesposobljavati). 

Ohrabruje nas to što su nam već sinoć najavljeni novi postupci za zaštitu od diskriminacije po osnovu invalidnosti, pa pozivamo i sada ostale osobe s invaliditetom, širom Crne Gore, koje nijesu svoje biračko pravo ostvarile zbog nepristupačnosti, ili su ga ostvarile na način koji nije dostojanstven i uz prepreke koje su pratile taj proces, da nam se obrate zbog daljeg zastupanja, uključujući i prilikom pokretanja tužbi za zaštitu od diskriminacije koje su i do sada završavane u korist osoba s invaliditetom, od kojih su neke grupne tužbe, odnosno postupci za zaštitu od diskriminacije s većim iznosima nematerijalne štete koji su dosuđeni.
 

Podsticajno je što je u svom obraćanju predsjednik Državne izborne komisije Nikola Mugoša naglasio važnost obezbjeđivanja uslova za osobe s invaliditetom, ali i zabrinjava odnos opštinskih izbornih komisija i članova biračkih odbora, koji iako su imali obezbijeđen materijal isti nijesu iskoristili na svakom biračkom mjestu.

Na kraju se zahvaljujemo na saradnji i povjerenju Centru za demokratsku tranziciju (CDT) i svim našim posmatračima bez kojih ovaj proces ne bi bio moguć. 

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore i Savez slijepih Crne Gore

 

 Crnogorski stonoteniser Filip Radović pobjednik je Mastersa u Linjanu u Italiji, dok je Luka Bakić zaustavljen u polufinalu i nastup je završio s bronzanim odličjem.

Radović je juče u finalnom meču kategorije S10 pobijedio Poljaka Igora Mištala 3:1 (7:11,11:9, 12:10 i 11:7) i nakon pet pobjeda, sa samo dva izgubljena seta, došao do zlatne medalje.

Ranije juče u polufinalnom meču eliminisao je Poljaka Pavela Vlodiku 3:1 (11:9, 12:10 i 11:7).

Osvajač bronzane  medalje s maksimalnim učinkom, kao prvoplasirani, završio je takmičenje u grupi i izborio direktan plasman u polufinale.

Radović je na startu takmičenja pobijedio Italijana Lorenca Karduu 3:0 (11:7,11:5 i 11:8), u drugom kolu bio je bolji od Japanca Mahira Funajame 3:0 (11:9,11:8 i 11:7), dok je u trećem bio ubjedljiv protiv Filipa Heina iz Luksemburga 3:0 (11:2, 11:4 i 11:3).

On je treći put slavio u Linjanu, u pojedinačnoj seniorskoj konkurenciji, nakon što je najbolji bio i 2016. i 2019.

Osvajao je u Linjanu dva puta i trofeje u ekipnoj konkurenciji.

Bakić je u polufinalnom meču poražen od Igora Mištala 3:1 (6:11, 11:8, 11:8 i 11:7).

On je ranije danas u četvrtfinalnom meču eliminisao Italijana Lorenca Karduu 3:1 (9:11, 11:9, 11:8 i 11:9).

Nastup među osam najboljih izborio je kao drugoplasirani u grupi, s dva trijumfa i porazom.

Bakić se, nakon startnog poraza od Poljaka Pavela Vlodike 3:0 (11:9, 14:12 i 11:1), pobjedama protiv Sian Jin Sua iz Kineskog Tajpeha 3:0 (11:6, 11:4 i 11:3) i Italijana Lorenca Magarelija 3:0 (11:3, 11:4 i 11:7) domogao drugog mjesta i četvrtfinala.

Turnirom u Linjanu, koeficijenta 20, Radović i Bakić zvanično su počeli kvalifikacije za Paraolimpijske igre u Parizu.

Na Mastersu, koji je okupio blizu 300 stonotenisera iz 30 država svijeta, na klupi crnogorske reprezentacije debitovao je Vladimir Marić.

Nastup crnogorskih stonotenisera u Linjanu finansiran je po programu Paraolimpijskog komiteta Crne Gore (POKCG) za ovu godinu koji je podržalo Ministarstva sporta i mladih.

Izvor: Portal Mina

Pripremio: Ivan Čović

Iako je od usvajanja Zakona o zaštiti potrošača i propisivanja obaveze obilježavanja proizvoda i Brajevim pismom prošlo tačno devet godina, diskriminacija potrošača s oštećenjem vida događa se svakodnevno, čemu doprinosi neadekvatna implementacija pomenutih propisa.

I ovog 15. marta, na Dan prava potrošača, ukazujemo na ključne probleme koji se tiču prava potrošača s oštećenjem vida.

Napominjemo da se Zakon o zaštiti potrošača i Pravilnik o isticanju obavještenja o robi na Brajevom pismu i dalje dosljedno ne primjenjuju, a što potvrđuju brojni slučajevi diskriminacije.

Stoga, veliki broj trgovaca tek nakon opomene, odnosno kažnjavanja od strane inspekcijskih organa ispoštuje obavezu obilježavanja proizvoda informacijama na Brajevom pismu.

Za punih šest godina, otkako je počela primjena ovih propisa, obilježeno je oko osam i po miliona proizvoda.

Zato, koristimo priliku da apelujemo i na inspekcijske organe da u sklopu svog redovnog rada, vrše kontrolu svih maloprodajnih objekata i trgovačkih lanaca, a ne da postupaju isključivo po prijavama potrošača s oštećenjem vida.

Iako iskazujemo nezadovoljstvo zbog nepotpune primjene Zakona, podsjećamo da je Ministarstvo ekonomskog razvoja tokom 2021. postupilo po Mišljenju i preporukama Zaštitnika ljudskih prava i sloboda i izmijenilo prethodni Pravilnik, otklanjajući norme diskriminatornog karaktera koje su do tada bile na snazi, što predstavlja primjer dobre prakse.

Dodatno, iako trenutnom listom proizvoda nijesmo u potpunosti zadovoljni, zabrinjava to što crnogorski trgovci ni tako suženu listu uglavnom ne poštuju i samo kad su primorani pristupaju obilježavanju proizvoda Brajevim pismom.

Izvor: Portal Savez slijepih Crne Gore

Pripremio: Ivan Čović

Strana 32 od 85

Back to top