Željko

Željko

Od kolege Željka, turističkog vodiča koji poznaje brojna skrivena mesta glavnog grada saznajem za najbolje bajadere, koje prave osobe sa invaliditetom. Odlazim u Dobračinu ulicu u centru Beograda da se uverim u kvalitet, od šest ukusa biram one sa suvim šljivama, oduševljavam se i dobijam ideju za novu Priču sa dušom.

Vlasnici firme u kojoj nastaju ovi slatkiši, članovi porodice Manić iz Beograda, Vera, Dejan i Đorđe nekoliko dana kasnije dočekuju me u proizvodnji u Višnjičkoj banji, gde se upoznajem sa delom ekipe.

 

U prvoj prostoriji Zoran je merio smesu za čokoladne kuglice, Marko ih je oblikovao, dok se i u susednoj prostoriji tačno znalo ko šta radi.

 

Dragica zvana Drakče je pravila praline (probao sam čak tri vrste), Uroš je na električnoj mašini mleo orahe, Dara je seckala sastojke za tortu, a Nemanja, ekipi poznatiji kao Ranđa, izvodio je slatke završne radove i stavljao šlag na tortu.

 

Gospođa Vera, koja je svakodnevno sa radnicima u proizvodnji priča mi kako je nastala ova porodična firma i odakle ideja za Preduzeće za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom Freestyle trade.

 

Dugi niz godina smo radili sa tekstilom, a suprug je iz Indije uvozio metražu i nameštaj. U međuvremenu su počele da propadaju velike firme sa kojima smo sarađivalina tržište su stigli i Kinezi sa svojom robom, pa smo krenuli da razmišljamo o novom posluI danas pamtim rečenicu sestričine mog pokojnog teče, koja je radila kao poslastičar u firmi koja je sarađivala sa velikim lancem Ne možemo da napravimo toliko krempita, koliko oni mogu da prodaju, kaže za Priče sa dušom Vera Manić, po struci prehrambeni tehnolog.

Manići su inspirisani novom idejom ubrzo krenuli sa kolačima i prizemlje porodične kuće preuredili u prostor za proizvodnju.

 

Zahvaljujući kvalitetu počeli su saradnju sa jednim velikim lancem i priča se zavrtela. Vera je danonoćno mesila kolače, dok ih je Dejan razvozio.

 

Kada sam rešila da ponudimo naše proizvode firmi Plitvice, njihov direktor nas je odmah odbio.

 

Istog dana uputila sam se sa nekoliko lepo dizajniranih pakovanja kolača kod njega i ušla u kancelariju, dok me je Dejan čekao u kolima. Začuđen, direktor me je pitao zbog čega sam došla kada me je sat vremena ranije odbio, a onda smo seli, popričali, čak i napravili malu degustacijuSuprug i ja nismo ni stigli do kuće, a direktor se javio i tražio da napravimo kolače za sve njihove markete. Zasukala sam rukave i krenula da radim. Nedeljama oka nisam sklopila, seća se Vera koju i posle 15 godina od spomenutog događaja u poslu drže ista energija i ljubav prema profesiji.

 

Od jedne poznanice Manići ubrzo saznaju da Nacionalna služba za zapošljavanje ima program za osobe sa invaliditetom, sa subvencijama za firme, nakon čega zapošljavaju prve dve osobe sa oštećenjem sluha.

 

Kad su stigli do 5 zaposlenih, odlučuju da se preregistruju u preduzeće za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom i nakon godinu dana postaju jedna od takvih četrdesetak firmi u Srbiji.

 

U ovom tipu preduzeća imamo obavezu da zapošljavamo minumum pet osoba sa invaliditetom, odnosno da 75 odsto od ukupno zaposlenih bude sa invaliditetom.

 

Ali ako vam kažem da samo nas troje (supruga, sin i ja) nismo osobe sa invaliditetom, onda će vam biti jasno da i te kako prelazimo taj procenat, rekao je Dejan za Priče sa dušom i dodao da trenutno imaju dvadesetak zaposlenih, kao i da na svakih 10 moraju da zaposle jednu osobu pod posebnim uslovima.

Mi proizvodimo najvećim delom smrznute torte za markete, konkretno za DIS i Podunavljedok je sin pre tri godine pokrenuo naš premijum brend Dewa, odnosno bajadere u luksuznim pakovanjima. Naše torte i kolače možete naći u spomenutim prodavnicama, a bajadere u većini vinoteka u Beogradu i Novom Sadu, kao i na našem sajtu i prodavnici u Dobračinoj 13, rekla je Vera.

 

Manići godinama rade sa osobama sa invaliditetom i kažu da im je za sve to vreme najviše bilo potrebno strpljenja, ali i energije.

 

Nikad se nisu pokajali i dodaju da nemaju iskustva sa zaposlenima koji su bez invaliditeta.

 

Trudimo se da uskladimo poslove i radne zadatke prema sposobnostima zaposlenih.

 

Svesni smo da, recimo, kod osoba koje imaju autizam možemo da očekujemo izvršenje jednostavnijih poslova i ponavljanje istih. S druge strane zaposleni koji, na primer, imaju operisano koleno, ne smeju da dižu teret i imaju ograničene pokrete.

 

Među našim zaposlenima sa invaliditetom su, pored radnika u proizvodnji, i prodavci u prodavnici, komercijalista, šef smene.

 

Imamo zaposlene koji žive na drugom kraju Beograda, koji su pronalazili poslove bliže kući, ali su se posle određenog vremena vraćali kod nas u Višnjičku banju, rekla je Vera dodavši da su ostali verni svom višegodišnjem konceptu uprkos tome što druge firme, zbog manjih dažbina, sve češće zapošljavaju radnike iz Indije, Pakistana i drugih zemalja.

 

Većina radnika dugo radi kod nas, a mi im u skladu sa mogućnostima pronađemo mesto u firmi u kojem će biti produktivni.

 

Kao preduzeće ovog tipa imamo određene beneficije kada je reč o porezima i doprinosima za naše zaposlene, a ta sredstva koristimo da održimo kvalitet proizvoda na veoma visokom nivouDosadašnje iskustvo nam pokazuje da imamo dosta ponovljenih kupovina i da su kupci zadovoljni. A bez lažne skromnosti možemo reći da su naše bajadere najbolje u regionu, ne samo u Srbiji, rekao je Dejan Manić.

Bajadere koje prave osobe sa invaliditetom u šest ukusa možete kupiti u Dobračinoj 13 u Beogradu ili naručiti preko ovog sajta, a torte i kolače na ovom linku.

 

Izvor: Priče sa dušom

Svjetski dan borbe protiv raka predstavlja jedinstvenu globalnu inicijativu usmjerenu na podizanje svijesti o rasprostranjenosti raka u populaciji. Obilježavanjem ovog dana naglašava se značaj zdravog načina života, ranog otkrivanja bolesti i dostupnosti pravovremenog liječenja s ciljem poboljšanja kvaliteta života oboljelih, saopšteno je iz IJZ-a.

Kako su kazali iz te zdravstvene ustanove, tema Svjetskog dana borbe protiv raka Ujedinjeni kroz jedinstvenost ističe značaj saradnje, uključenosti i zajedničke posvećenosti unapređenju zdravstvene zaštite za sve osobe oboljele od raka. Ova tema naglašava značaj personalizovane njege i tretmana koji su prilagođeni jedinstvenim potrebama svakog pojedinca.

Ovaj dan prilika je za ujedinjenje pojedinaca, organizacija, zajednice i donosilaca odluka u preduzimanju akcija i podržavanja mjera koje treba da rezultiraju većom stopom preživljavanja oboljelih od raka. Cilj organizovanja događaja i aktivnosti širom svijeta je edukacija pojedinaca i pružanje podrške pacijentima i porodicama koje se suočavaju sa ovom bolešću, dodaju u saopštenju.

Maligne bolesti, koje su po broju oboljelih i umrlih druge po redu nakon kardiovaskularnih bolesti, predstavljaju rastući javnozdravstveni problem. Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije i Međunarodne agencije za istraživanje raka za 2022, registrovano je oko 10 miliona smrtnih slučajeva od svih lokalizacija malignih tumora, dok je 19,9 miliona osoba oboljelo od nekog oblika raka.

Najzastupljeniji oblici malignih bolesti po smrtnosti su rak pluća, kolorektalni karcinom i rak jetre. Očekuje se da će opterećenje malignim bolestima dostići čak 26 miliona novih dijagnoza i 17 miliona smrtnih ishoda do 2030. godine, navode u saopštenju.

Kako ističu, rastući trend obolijevanja od raka povezan je sa produženjem očekivanog trajanja života i ukupnim porastom broja stanovnika, a rizik se znatno povećava ukoliko su prisutni faktori rizika kao što su konzumiranje duvanskih proizvoda, nepravilna ishrana, visok indeks tjelesne mase, infekcije, konzumacija alkohola, fizička neaktivnost, zagađenost vazduha i dr.

U Crnoj Gori je prema procjeni Svjetske zdravstvene organizacije iz 2022. godine bilo je 2 739 novih slučajeva oboljelih od malignih bolesti. Slično kao u ostalim zemljama u razvoju naše stanovništvo najčešće obolijeva od raka pluća, raka dojke, kolorektalnog karcinoma, karcinoma prostate. Muškarci najčesće obolijevaju od karcinoma pluća (21,9 odsto), na drugom mjestu je karcinom prostate (15,5 odsto) karcinom debelog crijeva (11,2 odsto) navode u saopštenju.

Iz IJZ-a navode da žene najčešće obolijevaju od karcinoma dojke (31,4 odsto), karcinoma pluća (8,2 odsto), karcinoma debelog crijeva (7,7 odsto), karcinoma tijela materice (7,2 odsto) i karcinoma grlića materice (4,4 odsto). Kada je u pitanju starosna dob, najčešće obolijeva stanovništvo od 50 do 64 godine starosti.

Zastupljenost malignih bolesti u populaciji je zabrinjavajuća i ukazuje na značaj prevencije kao ključne komponente i najisplativija dugoročna strategija svih programa usmjerenih na smanjenje učestalosti malignih bolesti. Istraživanja pokazuju da se smrtnost može spriječiti za čak 40% primjenom odgovarajućih preventivnih intervencija i promovisanjem zdravih stilova života, dok se jedna trećina oboljelih može izliječiti ranom dijagnozom i pravovremenim, adekvatnim liječenjem, kazali su iz IJZ-a.

U Crnoj Gori se sprovode nacionalni programi za skrining raka grlića materice, raka dojke i kolorektalnog raka, od koji se u narednom periodu očekuje smanjenje umiranja od navedenih vrsta raka (otkrivanje u ranijim stadijumima) i dijelom smanjenje obolijevanja (otkrivanjem premalignih promjena i njihovim liječenjem).

Evropski kodeks protiv raka (inicijativa Evropske komisije i Međunarodne agencije za istraživanje raka SZO) ima za cilj da informiše i edukuje stanovništvo o mjerama koje kao pojedinci mogu preduzeti za sebe i svoje porodice, pridržavajući se primjene Dvanaest koraka za smanjenje rizika od raka i na taj način smanjiti rizik od dobijanja ove bolesti navode u saopštenju.

 

Izvor: Dan

Pripremila: Dajana Vuković

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) izražava zabrinutost zbog nedostatka znanja ili možda još više svjesne namjere Miloša Spaića, funkcionera Nove srpske demokratije u vezi s inicijativom koju smo uputili Ministarstvu pravde sa ciljem izmjene definicije javnog funkcionera u Zakonu o sprečavanju korupcije.

Miloš Spaić, u svom oglašavanju koji su prenijeli crnogorski mediji pod naslovom: Zahtjev NVO o izmjeni definicija javnih funkcionera još jedan pokušaj da se izbjegne odgovornost i transparentnost, sa veoma negativnom tendencijom, izjednačava predstavnike političkih partija i predstavnike nevladinih organizacija, svjesno izostavljajući smisao postojanja nevladinih organizacija (NVO), zakonske obaveze koje NVO imaju, u težnji za diskreditacijom UMHCG, ali i nevladinog sektora u cjelosti. 

Ovakva reakcija ne iznenađuje, s obzirom na to da je pomenuti predstavnik političkog subjekta koji je nedavno inicirao hitno uvođenje Zakona o stranim agentima, što dovoljno govori na koji način on i partija kojoj pripada podržavaju i cijene doprinos nevladinog sektora u Crnoj Gori. 

Vjerujemo da bi bilo koji predstavnik neke partije, u ovom slučaju Nove srpske demokratije trebao znati, ali radi sveukupne javnosti valja napomenuti par činjenica u nastavku. 

1. Prvenstveno, zakonska obaveza NVO-a je da sastavljaju i podnose godišnje finansijske iskaze Poreskoj upravi Crne Gore. U tom smislu, UMHCG svoje izvještaje objavljuje i na svojoj internetskoj stranici. Stoga, pozivanje nas na odgovornost i transparentnost od strane M. Spajića, iz pozicije predstavnika političkog subjekta koji je na vlasti, nema racionalno utemeljenje i očigledno ima za cilj da umanji kredibilitet NVO-a.  

2. Zatim, prema Uredbi o izboru predstavnika nevladinih organizacija u tijela organa državne uprave i sprovođenju javne rasprave u pripremi zakona i strategija, učešće predstavnika nevladinog sektora postoji radi sagledavanja pitanja od zajedničkog interesa ili za normativno uređivanje odgovarajućih pitanja, te zbog pripreme zakona i strateških akata isključivo u onim oblastima djelovanja koji su definisani statutima nevladinih organizacija. Dakle, predstavnici NVO-a nemaju mandat za donošenje odluka, upravljanja, rukovođenja i javna ovlašćenja u skladu sa sistemskim zakonima, već se biraju radi davanja sugestija, mišljenja, donošenje preporuka i zaključaka, pripreme nacrta dokumenata koji se dalje usvajaju ili upućuju ostalim organima i sl. U vezi s tim, izjava M. Spaića da se ovakvim rješenjem doprinosi transparentnosti i demokratizaciji na način da svi izabrani kandidati ne budu pristrasni već da rade za interes onih koje predstavljaju, bez obzira na to da li su ih birali ili ne predstavlja aposlutni nonsens.  

3. Nadalje, imajući u vidu da je nerijetko istovremeno raspisan poziv za učešće predstavnika nevladinog sektora u radnim grupama i/ili tijelima za pregršt zakona i strateških akata, ovakva pravna formulacija javnog funkcionera onemogućava predstavnike/ce nevladinih organizacija da učestvuju u radu više radnih grupa i/ili tijela i ostvare svrhu postojanja - da u kontinuitetu radi na poboljšavanju sveukupnog normativnog i institucionalnog okvira u korist ciljnih grupa, posebno onih čiji glas političke strukture pokušavaju da utišaju ili jednostavno ne čuju. Osim toga što jedan predstavnik/ca nevladinih organizacija ne može učestvovati u radu više tijela, poseban problem se javlja ukoliko više od polovine predstavnika nevladinih organizacija učestvuje u radu ovih tijela u potpunosti onemogućava prijavljivanje na nove javne pozive za tijela usljed uslova iz navedene uredbe – da predloženi kandidat nije javni funkcioner i da više od polovine članova organa upravljanja nevladine organizacije nijesu javni funkcioneri.  Navedeno u potpunosti opovrgava tvrdnju M. Spajića - da se na ovaj način ni u kom slučaju ne ograničava djelovanje NVO sektora već se doprinosi transparentnosti i demokratizaciji.

4. U svom obraćanju javnosti nijesmo ni kritikovali odredbu s aspekta obaveze prijave imovime, već što je ista, ukoliko se tumači na način da se bilo ko koga Vlada imenuje ili čiji izbor verifikuje smatra javnim funkcionerom, u suprotnosti sa svrhom postojanja nevladinog sektora. 

Na kraju, dobronamjerno savjetujemo pomenutog funkcionera da sledeći put pažljivije pročita saopštenje za javnost i normativne propise koji uređuju ovo pitanje, pa tek onda komentariše. U suprotnom, ne možemo se oteti utisku da je jedina namjera ovakvih izjava pokušaj diskreditacije UMHCG-i  nanošenje štete našim korisnicima - osobama s invaliditetom, zaboravljajući činjenicu da i sam uživa benefite koji su rezultat rada UMHCG-a počev od 2001. godine sve do danas. 

POZIVAMO VAS DA SVOJIM RADOVIMA UČESTVUJETE NA FESTIVALU BOSIFEST 2025 - Šesnaesti Beogradski Internacionalni Filmski Festival osoba sa invaliditetom BOSIFEST 2025

 

Od 20 do 22. oktobra 2025. godine u Jugoslovenskoj kinoteci

Uzun Mirkova 1, Beograd, Srbija

 

Hendi Centar Koloseum u Beogradu raspisuje

 

Konkurs za prijem dokumentarnih filmova za Beogradski Internacionalni Filmski Festival osoba sa invaliditetom - BOSIFEST 2025.

 

Tema festivala je rad i život osoba s invaliditetom

Konkurs je otvoren od 13. januara 2025. do 21. aprila 2025. godine.

Rezultati selekcije će biti objavljeni 7. jula 2025. godine.

BOSIFEST 2025 će se održati 20. 21. i 22. oktobra 2025. godine.

Festival je takmičarskog karaktera, dok celokupan program sadrži takmičarski i revijalni deo.

Filmovi koji ne budu izabrani za takmičarski deo programa, a ispunjavaju uslove konkursa, biće prikazani u revijalnom delu programa.

 

Nagrade:

 

  • Za najbolji film GRAND PRIX BOSIFEST 2025
  • Za najbolju režiju
  • Za najbolji scenario

Organizator festivala je Hendi Centar Koloseum, Beograd, Pančićeva 14.

Partner festivala BOSIFEST-a 2025 - Jugoslovenska kinoteka.

 

Uslovi prijavljivanja i učestvovanja:

 

  1. Žanr: dokumentarni filmovi na temu osoba sa invaliditetom
  2. Trajanje filma maksimum do 100 minuta
  3. Film mora da bude na engleskom jeziku ili sa srpskim/engleskim titlom
  4. Film mora da bude produciran u prethodnih 5 godina
  5. Film mora da bude poslat najkasnije do 21. aprila 2025. godine
  6. Filmovi se salju putem platforme Filmfreeway, Festhome ili možete poslati link filma na naš mejl kao i prateći materijal.( film@bosifest.rs , hc.koloseum@gmail.com)
  7. Organizacija BOSIFEST-a može da koristi u reklamne svrhe deo primljenog rada (do minut trajanja)

 

Potrebno je dostaviti i sledeće:

 

Sinopsis ili tekstualno objašnjenje dužine između 100 i 200 reči

  • Dijalog listu (ukoliko postoji)
  • Dve slike iz filma ili sa snimanja filma
  • Biografiju i fotografiju autora
  • Godinu i mesto rođenja autora/autorke filma, zanimanje, mesto boravka i kontakt (telefon i e-mail)

 

Pitanja u vezi sa konkursom slati na:

Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli., hc.koloseum@gmail.com

Telefon/fax: +381 11 263 78 20 (10-14h), +381 063 221 049

 

Hendi Centar Koloseum

 

Pančićeva 14

11000 Beograd

Srbija

Direktor festivala

Darko Ivić

Sve informacije o BOSIFEST-u   možete naći  na sajtu festivala

http://bosifest.rs/

 

 

Izvor: Univerzitet Crne Gore

Pripremila: Dajana Vuković

Koliko osoba s invaliditetom ima u Italiji, kojih vrsta invalidnosti? Kakav je njihov kvalitet života, odnosno jesu li u mogućnosti sprovoditi niz radnji, poput odlaska u školu, odlaska na posao, bavljenja hobijem, održavanja prijateljstava ili veza kao što to čini ostatak populacije?

To su pitanja o kojima statistike invaliditeta u Italiji mogu samo djelimično odgovoriti, često uglavnom zato što su nepotpune i neažurne.

 

U Italiji ima više od tri miliona osoba s invaliditetom i taj broj će rasti

 

Prema posljednjim podacima Istata iz razdoblja prije pandemije, u Italiji bi ih bilo najmanje 3,1 miliona osoba s invaliditetom. Uglavnom su to starije osobe: preko god preko 75 u pet je zapravo pogođen nekim oblikom invaliditeta, dokaz koji u kombinaciji s činjenicom da prosječna dob Italijana nastavlja rasti iz godine u godinu sugeriše da će u bliskoj budućnosti broj osoba s invaliditetom takođe rasti u zemlji.

 

Invaliditet u italijanskim školama

 

Istat statistike su ažurnije i detaljnije u vezi s invaliditetom u školi: otprilike 4 posto upisanih u italijanske škole različitih vrsta i stupnjeva predstavljaju neku vrstu invaliditeta, a ukupno se iz školske godine u školsku godinu povećava za sedam posto.

Izazovi mentalnog zdravlja i intelektualni invaliditet su među najčešćim vrstama invaliditeta u osnovnoškolskoj i srednjoškolskoj populaciji. Međutim, možda je najznačajniji podatak da je više od jednog od dva učenika s invaliditetom (56 posto) pogođeno višestrukim oštećenjima.

U 28 posto slučajeva jesu studenti s invaliditetom s ograničenom pokretljivošću zbog kojih je nužna prisutnost na nastavi, uz pomoćnog učitelja, i asistenta. Tjelesna oštećenja učenika prisiljavaju škole prije svega da se pozabave pitanjem pristupačnost.

Podaci u tom smislu nisu ohrabrujući: prema posljednjim istraživanjima upravo četiri škole od deset  imale su rampe za pristup invalidskim kolicima, učionice dovoljno velike za smještaj učenika u invalidskim kolicima i druga pomagala za učenike s oštećenjima vida i sluha. Postotak pristupačnih škola bio je vrlo visok različit između Sjevera i Juga.

Koliko su italijanski gradovi pristupačni i kako to mijenja svakodnevni život osoba s invaliditetom.

Isti jaz postoji kada se gleda nepristupačnost di Altri javna mjesta kao što su biblioteke, kazališta, muzeji, kina: mjesta okupljanja gdje dizala za stepenice u Bergamu mnogo ih je više nego u bilo kojem drugom srednjem centru u središnjoj i južnoj Italiji koji ima instaliranu istu vrstu pomagala za kretanje. Rezultat je, nizvodno, ozbiljan jaz u kvaliteta života osoba s invaliditetom, a posebno u sposobnosti izgradnje mreže i socijalni odnosi, te aktivno učestvovati u javnom životu. Rampe, stubišta i stolice zapravo mogu učiniti osobe s ograničenom pokretljivošću samodostatnijima i omogućiti im da obavljaju niz aktivnosti izvan granica svojih domova: bez njih gradovi, zapravo, nameću fizičke barijere svakodnevnom životu osoba s invaliditetom.

Nije slučajnost da je samo 40 posto osoba s invaliditetom trenutno potpuno integrisano u društvene mreže, budući da italijanski gradovi još moraju mnogo poboljšati u segmentu pristupačnosti.

 

Izvor: Nova.news

Pripremila: Dajana Vuković

četvrtak, 06 februar 2025 07:56

Visoko učešće tjera pacijente od Igala

Zbog novog cjenovnika za medicinsku rehabilitaciju povećana participacija osiguranika Fonda zdravstva.

Pacijenti, osiguranici Fonda za zdravstveno osiguranje, kojima je potrebna medicinska rehabilitacija u Institutu Simo Milošević, a koji prema pravilnicima moraju da plate učešće od 40 odsto troškova, masovno odustaju od odlaska na terapiju, saznaju Vijesti.

Razlog za to je što je Institut u novembru za pacijente Fonda zdravstva povećao cijene za duplo, tako da sada učešće pacijenata od 40 odsto za 21 dan terapije iznosi i preko 900 eura. Pun pansion sa terapijama do novembra je koštao od 40 do 63 eura, a od tada su od 80 do 126 eura.

Iz Fonda zdravstva su Vijestima kazali da Vlada može da promijeni pravilnike o tome ko ima pravo da mu troškovi rehabilitacije budu plaćeni u potpunosti, a rješenje problema vide u tome da oni dobiju veću nadležnost u utvrđivanju visina participacije.

Vlada i uprava Instituta prošle godine su dogovorili povećanje cijena za osiguranike Fonda zdravstva, uz obrazloženje da su dosadašnje cijene bile ispod troškova koje ima Institut, ali i kao nezvanična a legalna pomoć Institutu da se spasi od stečaja nakon što je u 2023. godini izgubio pacijente iz Norveške.

Gosti iz ove države godišnje su Institutu donosili oko 2,7 do tri miliona eura ili oko četvrtine ukupnih prihoda, a za njih su cijene do prije dvije godine bile duplo veće u odnosu na domaće osiguranike.

Iako će novembarsko povećanje cijena za osiguranike Fonda pomoći Institutu da smanji troškove, to je uticalo na značajan rast troškova koje kroz participaciju mora da izdvojio dio domaćih osiguranika.

Više osiguranika Vijestima je potvrdilo da odustaju od rehabilitacije zbog rasta iznosa koji moraju da plate.

Iz Fonda zdravstva Vijestima su kazali da je visina troškova za osiguranika prilikom odlaska na rehabilitaciju u Institut Simo Milošević u Igalu utvrđena Odlukom o učešću osiguranika u troškovima liječenja zdravstvene zaštite koja je donijeta još 1991. godine.

Važećim Zakonom o obaveznom zdravstvenom osiguranju iz 2021. godine propisano je da Ministarstvo zdravlja, u skladu sa članom 15 Zakona, priprema predlog predmetne odluke, koji u konačnom usvaja Vlada Crne Gore. Dakle, nadležnost za izmjenu, odnosno donošenje nove odluke je dato Ministarstvu, odnosno Vladi Crne Gore. Fond za zdravstveno osiguranje Crne Gore je u prošloj godini inicirao izmjene navedene odluke upravo iz razloga što smo kroz određene slučajeve u praksi prepoznali nedosljednosti i potrebu za izmjenama postojećih rješenja, kazali su iz Fonda.

Oni navode da rješenje ovog problema vide u tome da se Fondu da veća nadležnost u određivanju participacija pacijenata za rehabilitaciju, jer bi svojim osiguranicima na efikasniji način omogućili korišćenje ovih prava.

S obzirom da su odlukama Vlade Crne Gore u 2024. godini uvećane cijene za rehabilitaciju u Institutu Igalo, automatski je došlo do povećanja iznosa koji naši osiguranici izdvajaju kroz učešće u troškovima rehabilitacije. Sve pomenuto još jednom ukazuje na potrebu da Fond za zdravstveno osiguranje Crne Gore ima značajno veća ovlašćenja od trenutno utvrđenih, a što je u nekoliko navrata isticano i od strane direktora Fonda. Na taj način bi se ova i slične situacije, koje onemogućavaju naše osiguranike da ostvare svoja prava u potpunosti, rješavale na efikasniji i sistemski kvalitetniji način, naveli su iz ove Institucije.

Prema sadašnjim pravilima Fond u potpunosti finansira troškove za rehabilitaciju u Igalo za djecu osiguranika, žene u toku trudnoće, porođaja i godinu dana nakon porođaja, za starije od 65 godina, davaoci organa, tkiva i ćelija u svrhu liječenja, dobrovoljni davaoci krvi, koji su krv dali više od deset puta, korisnici socijalno - zaštitnih prava i članovi njihovih porodica, korisnici najniže penzije, borci, vojni invalidi, civilni invalidi rata i korisnici materijalnog obezbjeđenja boraca, nezaposleni, osobe na izdržavanju zatvorske kazne i kojima je izrečena mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja, slijepa i gluvonijema lica i lica s autizmom.

Za sve ostale osiguranike iznos učešća zavisi od dijagnoze koja je utvrđena od strane ljekara specijaliste i može biti od 0,25 eura po jednom bolničkom danu do 40 odsto učešća u odnosu na ukupni iznos troškova rehabilitacije. U konkretnom slučaju, koji pominjete u Vašem pitanju, važno je naglasiti da postoji cjenovnik Instituta u Igalu koji propisuje da, na osnovu ukupnog iznosa troškova boravka za 21 dan, Fond učestvuje sa 60 odsto, a osiguranik sa 40 odsto u ukupnim troškovima rehabilitacije, navedeno je u odgovorima Fonda.

 

Ako se smanji broj pacijenata biće ugrožen plan oporavka

 

Prema planu restrukturiranja Instituta, koji treba da ga spasi od stečaja, očekuje se da će Institut godišnje imati 100 hiljada pacijenata koji su osiguranici Fonda sa prosječnom dnevnom cijenom od 90 eura, čime bi od njih prihodovao ukupno devet miliona eura. To je duplo više nego što Institut sada prihoduje od fondovskih pacijenata. Ukoliko se nastavi trend da osiguranici Fonda odustaju od rehabilitacije u Institutu zbog većih troškova svog učešća, biće ugrožen očekivani plan prihoda Instituta u narednim godina, a time i efekti samog Plana restrukturiranja.
Novi plan restrukturiranja, prema dogovorenim izmjenama. trebalo bi da bude usvojen do 20. februara.
Osiguranicima koji moraju da plate 40 odsto troškova rehabilitacije učešće sada iznosi i preko 900 eura zbog čega odustaju od liječenja.

 

 

Izvor: ND Vijesti

Rezultati implementacije strateškog dokumenta pokazuju da je postignut visok nivo pozitivnog uticaja na razvoj javne politike zaštite od diskriminacije i promocije jednakosti lica sa invaliditetom u 2024. godini.

Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava održalo je sastanak Komisije za praćenje sprovođenja i izvještavanje o Strategiji za zaštitu lica sa invaliditetom od diskriminacije i promociju jednakosti 2022-2027. Sastanak je organizovan u cilju pripreme izvještaja o realizaciji Akcionog plana 2024-2025, za 2024. godinu. Konstatovano je da je stepen realizacije aktivnosti za 2024. godinu preko 95%.

Politike zaštite i jednakosti lica sa invaliditetom moraju biti usaglašane sa stvarnim potrebama i odražavati odgovoran odnos svih subjekata koji su zaduženi za obezbjeđenje uslova koji će doprinijeti da lica sa invaliditetom uživaju ljudska prava bez diskriminacije, zaključeno je na sastanku Komisije.

 

Izvor: Vlada Crne Gore

Pripremila: Dajana Vuković

Podgorica, PR pres servis – Osobe s invaliditetom treba da se uključe u digitalni svijet, a institucije u tome da ih osnaže, jer digitalne vještine mogu otvoriti brojne prilike za zapošljavanje, samozapošljavanje i razvoj ličnih kompetencija, a sve u cilju veće konkurentnosti u profesionalnom okruženju.

To je poruka sa događaja povodom dodjele sertifikata učesnicima/ama koji/e su uspješno završili/e tri modula obuke u oblasti digitalnog marketinga, a koju su organizovali Udruženje mladih sa hendikepom (UMHCG) u saradnji s Opštinom Kotor i firmom MAMM DOO iz Nikšića.

Aleksandra Pavićević, koordinatorka Servisa za zapošljavanje UMHCG, kazala je da su tri modula obuka u oblasti digitalnog marketinga organizovana od 14. oktobra do 20. decembra 2024, ocjenjujući da takve obuke nisu samo prilika da se steknu nova znanja, već i način da se iskoriste mogućnosti koje internet i digitalni alati pružaju.

U vašem slučaju, to ne znači samo unapređenje ličnih vještina, već i otvaranje novih vrata za profesionalni razvoj, nezavisnost i aktivno učešće na tržištu rada. Vrlo je važno da podstaknemo i pozovemo sve osobe s invaliditetom da se uključe u digitalni svijet, jer upravo digitalne vještine mogu otvoriti brojne prilike za zapošljavanje, samozapošljavanje i razvoj ličnih kompetencija, sigurna je Pavićević.

Kroz sticanje novih vještina, osobe s invaliditetom, kako smatra, mogu prevazići fizičke i društvene barijere s kojima se suočavaju na tržištu rada, ostvariti veću nezavisnost i postati konkurentnije u profesionalnom okruženju.

Kontinuiranim širenjem znanja i vještina, šaljemo poruku osobama s invaliditetom da je ključno raditi na sebi, stalno se usavršavati i proširivati vidike. Samo na taj način se mogu stvoriti mogućnosti za profesionalni razvoj i postizanje dugoročnog uspjeha, rekla je Pavićević.

Institucije sistema je pozvala da sprovode adekvatne mjere i aktivnosti podrške u sticanju znanja, vještina i kvalifikacija osoba s invaliditetom, kao i za njihovu pripremu za radni proces.

Neophodna je promjena svijesti, pa i same zakonske regulative koja će omogućiti stvaranje održivih i dugoročnih uslova za njihovo uključivanje na tržište rade. Šaljemo poruku intitucijama sistema i poslodavcima da i te kako možemo doprinijeti unapređenju postojećih sistema i poslovnih procesa, kao i pružiti inovativna rješenja, koja će poboljšati uslove rada za osobe s invaliditetom, kazala je Pavićević.

Anđela Đokić, edukatorka u oblasti digitalnog marketinga i direktorica firme MAMM iz Nikšića, pojasnila je da su zadaci na osnovu kojih su i dobijeni sertifikati kompletan marketing proizvod.

Vrlo sam zadovoljna kako ste odradili zadatke. Vjerujem da ste vi, koji ste završili sva tri modula, zapravo uspješno savladali ono što smo učili, kazala je Đokić.

Ukazala je da je digitalno tržite donijelo mnogo šansi na digitalnim kanalima i pokazalo se da ima puno prostora da mladi iskažu svoju kreativnost.

Nadam se da će ovaj projekat dovesti i vas u u situaciji da možete da budete više zapošljivi, da pokažete svoje znanje i iskustvo, možda nađete prve klijente. Vi, koji imate svoje biznis ideje, ćete se, sigurna sam, pozabaviti digitalnim preduzetništvom i sami kreirati kvalitetan sadržaj, razvijati biznis ideje i u tome će vam pomoći ono što ste na kursu naučili, kazala je Đokić.

Milica Tomović, rukovoditeljka Odeljenja za socijalnu i dječju zaštitu, brigu o mladima i ranjivim društvenim grupama u Sektetarijatu za kulturu, sport i društvene djelatnosti u Opštini Kotor, objasnila je da je u okviru projekta prvo urađeno istraživanje same ponude poslova na daljinu, kako bi se iskristalisalo koje su kompetencije neophodne za uključivanje u onlajn sferu rada.

Nakon popunjavanja prvobitnog testa dobili smo tri modula obuke, koja su se pokazala osnovana, dobra i poželjna za građenje kompetencija u ovoj oblasti, rekla je Tomović.

Smatra da je uz podršku učesnika i učesnica projekat dobio puni smisao.

Plan je priprema onlajn materijala za obuke, koji bi trebalo da uključi još polaznika/ca. Ovo je jedan od ljepših momenata projekta, ali svakako nije kraj. Postoji potencijal, a uz pomoć pravih ljudi se prepoznaje i usavršava, uvjerena je Tomović.

Izvršna direktorica UMHCG Marina Vujačić, učestvujući u diskusiji, primijetila je da je posebna energija tokom obuka dodatno motivišuća za učesnike i učesnice ne samo da se mijenjaju, nego da budu ono što stvarno jesu.

Učesnik obuke Luka Vojinović rekao je da mu je obuka bila korisna, zanimljiva i vjeruje da će mu stečeno znanje i iskustvo mnogo značiti za biznise koje je već pokrenuo i koji su u fazi startup-a. 

I Željko Miličić je unaprijedio svoje vještine kada je riječ o korišćenju alata u oblasti digitalnog marketinga i stečeno znanje će prenijeti drugima u poslovnom i privatnom životu.

Jedna od učesnica obuke je i Dalida Rastoder. Osim znanja i iskustava, koje je stekla, obuka je učinila da ima više samopouzdanja i da se osjeća ravnopravnom na tržištu rada.

Mirko Miličić se već bavi digitalnim marketingom, ali tehnike koje je usavršio tokom obuke značiće mu mnogo za napredak na poslu.

Bila je ovo izvrsna edukacija za osobe s invaliditetom. Zahvaljujem svima na sjajnoj organizaciji i realizaciji projekta, kazao je Miličić.

Anđela Miličić prije obuke skoro da nije imala znanja iz oblasti digitanog marketinga i bila je skeptična da li će sve savladati, ali bilo je lako.

Svi smo imali svoju ideju, svoj zadatak i zalagali smo se da što više naučimo i osnažimo sebe, kako bi bili konkurentniji na tržištu rada. Poslodavci imaju predrasude kada treba da zaposle osobu s invaliditetom, ali ova obuka je dokaz da osobe s invaliditetom svojim znanjem i umjećem, uz adekvatnu mentorsku podršku, mogu da daju veliki doprinos na tržištu rada, ponosna je Miličić.

Jedan od polaznika obuke Ferid Muratović smatra da je to bio sjajan način da osobe s invaliditetom pokažu svoje mogućnosti u doba digitalne pismenosti, da sebi obezbijede bolji plasman na tržištu rada i pošalju poruku da imaju prava kao i svi.

Tri modula obuke uspješno je završio i Goran Mastilović, koji je, kako je rekao, mnogo naučio, što će biti veoma značajno za njegov biznis.

Tri modula obuka u oblasti digitalnog marketinga organizovana su od 14. oktobra do 20. decembra 2024, a obuke je pohađalo 25 osoba s fizičkim invaliditetom iz Podgorice, Nikšića, Bara, Bijelog Polja i Petnjice.

Događaj je dio projekta Osnaživanje osoba sa fizičkim invaliditetom za rad na daljinu kroz unapređenje digitalnih marketing kompetencija čiji je koordinator i nosilac  Institut ekonomskih nauka iz Beograda, a partnere čine ustanove, kompanije i nevladine organizacije iz Crne Gore, Srbije i Hrvatske, uz finansijsku podršku Evropske komisije, kao i uz koofinansiranje ranijeg Ministarstva javne uprave, aktuelnog Ministarstva regionalno-investicionog razvoja i saradnje sa nevladinim organizacijama.

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) radi prvi sveobuhvatni monitoring željezničkih stanica u Crnoj Gori, a naši timovi će direktno na terenu analizirati pristupačnost stanica u pet opština, evidentirati prepreke i predložiti konkretne mjere poboljšanja.

To je za Dan kazao programski menadžer UMHCG Nikola Ilić, poručujući da mobilnost osoba s invaliditetom (OSI) nije privilegija i da pravo na kretanje priprada svima.

Godinama slušamo obećanja o pristupačnosti, jednakosti i unapređenju položaja osoba s invaliditetom u društvu a realnost nas svakodnevno demantuje. Godinama se suočavamo sa ignorisanjem problema nepristupačne infrastrukture, neobučenog osoblja u saobraćaju i nepostojanja sistemskih rješenja koja bi garantovala jednakost u mobilnosti. Saobraćaj je nepristupačan, vozila i stanice su daleko od standarda, a osobe s invaliditetom su tretirane kao problem, umjesto da budu ravnopravni učesnici u društvenom životu. Više nećemo čekati, pokrećemo akciju, ukazujemo na nepravilnosti i tražimo odgovornost onih koji su na pozicijama moći strogo i isključivo na teret građana Crne Gore poručio je Ilić.

Kroz projekat Mobilnost bez barijera, UMHCG radi i istraživanje o saobraćajnim barijerama, gdje će kroz anketu sa 80 osoba s invaliditetom i dvije fokus grupe prikupiti podatke o realnim izazovima u kretanju i korišćenju javnog prevoza. Ta NVO, u saradnji s Ministarstvom saobraćaja i prevozničkim kompanijama, organizuje obuke za vozače, dispečere i osoblje kako bi saobraćajne usluge bile inkluzivnije.

Pored toga, sprovode i projekat Proaktivn(O)(S)t (I) aktivizam mladih!. Ilić je istakao da mladi s invaliditetom nijesu i ne smiju biti pasivni posmatrači društvenih procesa. Kroz ovaj projekat omogućiće im radionice o pravima i mehanizmima zaštite, obuke iz digitalnih i komunikacionih vještina, mrežu podrške.

Ovo nijesu samo projekti ovo je pokret, društvo mora prepoznati značaj učešća u svim društvenim promjenama, te neosporivu međuzavisnost naših različitih borbi. Svaki od ovih projekata nosi sa sobom jasnu poruku promjene dolaze odozdo, iz građanskog pokreta koji ne prihvata sistemske nepravde kao neizbježne. Ovo je borba za pravedno društvo u kojem niko ne moli za osnovna prava, već ih zahtijeva. UMHCG nije pasivni posmatrač mi ne apelujemo, mi djelujemo. Ne čekamo, već mijenjamo, naglasio je Ilić.

 

Izvor: Dan

Pripremila: Dajana Vuković

Da u Zakonu o sprečavanju korupcije predstavnici NVO sektora i socijalnih partnera ne mogu biti izjednačeni sa poslanicima koji se biraju na osnovu Ustava i Zakona, poručuju iz tih organizacija, i pozvaju Ministarstvo pravde da uvaži njihove primjedbe. Resorni ministar Bojan Božović saopštio je da su otvoreni za sugestije civilnog sektora, koje će kako ističe, biti jedan od putokaza pri kreiranju novog zakonskog teksta.

Udruženje mladih sa hendikepom od Ministarstva pravde očekuje da prije upućivanja Vladi izmijeni definiciju javnih funkcionera u Zakonu o sprečavanju korupcije, jasno izuzimajući predstavnike odnosno predstavnice nevladinih organizacija i socijalnih partnera.

Izvršna direktorica Marina Vujačić pojašnjava da zastupaju interese grupacija koje predstavljaju iza čija se prava i slobode bore, a nikako političkih struktura vlasti ili bilo koje druge grupacije, te prema tome, kako kaže, ne mogu imati izjednačen status sa javnim funkcionerima koji se biraju na osnovu ustava ili zakona.

Mi postojimo i formirani smo u skladu sa zakonom kojim je propisano da su nevladne organizacije nezavisne, nestranačke, neprofitne itd. Samim tim ne pripadamo nijednoj političkoj strukturi i vlasti, ustvari predstavljamo one koje nas predlože za učešće u nekoj radnoj grupi ili tijelu. Neprihvatljivo je na kraju krajeva da jedan od kriterijuma za izbor ovih tijela bude nepostojanje javne funkcije. A da neko kad se kandiduje, kad bude izabran, odnosno imenovan, postaje javni funkcioner tog trenutka, istakla je Vujačić.

Da je trenutno zakonsko rješenje destimulativno za one koji bi u ime civilnog sektora mogli pomoći u kreiranju određenih politika, smatra član Savjeta za prava lica sa invaliditetom Radenko Lacmanović.

Mi koji smo, recimo, ispred nevladnih organizacija u nekom savjetodavnom ili radnom tijelu, ne možemo da donosimo odluke. Samim tim nemamo ni tu privilegiju, ni moć da utičemo na konkretno oblikovanje nekog zakonskog teksta. Mi imamo ograničenu mogućnost, jer možemo samo da savjetujemo, predlažemo, sugerišemo i tako dalje, ali ne možemo da donosimo odluku i nemamo tu moć. Ovdje se dolazi do ograničenja naših prava, a samo nam se nameću obaveze, kazao je Lacmanović.

Ministar pravde Bojan Božović poručuje da je zakon još uvijek u fazi izrade, te da ima prostora za poboljšanje postojećeg zakonskog teksta.

Podsjećamo, i Agencija za sprječavanje korupcije podržala je stav da predstavnike civilnog sektora koji su u savjetodavnim radnim tijelima ne smatra javnim funkcionerima.

 

Izvor: RTNK

Pripremila: Dajana Vuković

Strana 1 od 130

Back to top