Željko

Željko

Savjetnica premijera za ekonomsku politiku Milena Milović je kazala da nigdje nije navedeno da će se minimalna zarada isplaćivati isključivo na osnovu stručne spreme, dodajući da je logično da to zavisi od sistematizacije.

Osim Vlade i Ministarstva finansija (MF), niko drugi nije zadovoljan Nacrtom fiskalne strategije (FS) - kratak je zaključak jučerašnje javne rasprave, koja je trajala četiri i po sata, koju je MF organizovalo o ovom dokumentu na koji bi mišljenje trebalo i da da Centralna banka, prije nego ga Skupština usvoji.

Da će parlamentarna većina podržati FS, rečeno je još na predstavljanju ovog nacrta na zajedničkoj pres konferenciji premijera Milojka Spajića, ministra finansija Novice Vukovića, šefa kabineta premijera Branka Krvavca i predstavnika partija većine. Ipak, učesnici jučerašnjeg okruglog stola nijesu imali riječi hvale.

 

Sindikati

 

Predsjednik Unije slobodnih sindikata Srđa Keković je kazao da FS ne odgovara onome što je bilo najavljeno, jer su očekivali da će zarade svima biti veće za 25 odsto. Dodao je da država mora povećavati plate kako bi se zaustavio egzodus radnika, posebno kada Crna Gora uđe u EU, ali kroz povećanje koeficijenata.

Mi smo danas svi ovdje post festum, ali je važno da ono što ćemo kazati ostane zapisano, ne što ćemo biti u pravu, nego što ćemo tražiti odgovornost nekih koji nas mogu dovesti u jednu haotičnu situaciju, kazao je Keković.

Protive se, kako je naveo, ukidanju dijela doprinosa za PIO, dodajući da se time dobijaju mrvice u odnosu na ono što se gubi. Iz Fonda PIO mu je, kako je kazao, rečeno da će deficit biti 400 miliona eura.

Ukinuti doprinose za nas je katastrofa. Kad bi ovi doprinosi ostali, sa 400 miliona bismo mogli da uradimo mnogo toga, a ne da nagrađujemo poslodavce koji i sada imaju profite i ekstra profite. To bi se moglo koristiti za one koji imaju probleme u poslovanju, kazao je Keković, ukazujući da nijesu saglasni ni sa uvođenjem dvije minimalne zarade.

Predsjednik Sindikata uprave i pravosuđa Nenad Rakočević je ustvrdio da se plata ne povećava, već smanjuje, jer je bruto plata formulacija zarade.

Dvije minimalne zarade to je nešto nevjerovatno. To je diskriminacija koja potencijalno stvara ogroman broj tužbi, kazao je Rakočević ocjenjujući da bi se plate trebalo povećati samo kroz rast koeficijenata.

 

Poslodavci

 

Filip Lazović, iz Unije poslodavaca, kazao je da u Crnoj Gori vlada paradoks da je finansijski isplativije raditi u javnom, nego u privatnom sektoru. Zbog toga, kako je naveo, privrednici ne mogu naći radnu snagu, jer ih je privukao javni sektor koji oni finansiraju. Dvije minimalne zarade u zavisnosti od obrazovanja, kako je naveo, bio je njihov prijedlog, jer su smatrali da će se time izbjeći situacija nastala nakon programa ES1.

U ovom momentu postoji osam minimalnih zarada, ona predviđena zakonom plus zarade za svaki koeficijent, to što ćemo imati dvije neće biti ništa spektakularno niti diskriminatorno, ocijenio je Lazović, dodajući da ih zabrinjava što se sindikati protive ukidanju doprinosa za PIO, koji nikada nije dobro funkcionisao.

Poslanik GP Ura Miloš Konatar je ocijenio da prosječna minimalna zarada nije 700 eura, jer bi se pravi iznos mogao utvrditi samo ako znamo koliko radnika prima 600, a koliko 800 eura da bi se napravio prosjek. Ukazao je i da je u FS navedeno da će srednjoškolci primati 600, a visokoškolci 800 eura, ali da to nije tačno, jer će to zavisiti od radnog mjesta na kojem rade i sistematizacije. Smatra da je na jučerašnjoj raspravi FS trebalo da budu Spajić, Vuković i Krvavac, jer je riječ o političkom pitanju oko obećanja koja nijesu ispunjena.

Savjetnica premijera za ekonomsku politiku Milena Milović je ocijenila da nema kataklizmičkog scenarija koji se juče, ali i prethodnih osam mjeseci mogao čuti u javnom diskursu navodeći da se sve finansira iz tekućih prihoda. Smatra da FS stvara predvidivost i poslodavcima i investitorima.

Da bi Crna Gora otključala ekonomski potencijal, mora da napravi infrastrukturu. Mi smo imali deficit tekuće potrošnje godinama. Ne možemo fragmentisano posmatrati FS samo iz svoje vizure, svako ima na to pravo, ali dajte da je pogledamo kao sveobuhvatan dokument, kazala je Milović.

Prijedlog UPCG o dvije minimalne zarade smatraju dobrim, jer se tako razdvajaju oni sa različitim obrazovanjem i dodatno štite mali poslodavci, posebno na sjeveru, jer su najmanje konkurentni.

Mi moramo pripremiti tržište rada na konkurenciju prije ulaska u EU. Vlada je morala da nađe balans između poslodavaca i sindikata. Ako bi samo rastao koeficijent, na dobitku bi bili samo zaposleni, ali ne i poslodavci, a ovo su duboke reforme koje moraju zadovoljiti i sindikate i poslodavce i štititi državni budžet,  kazala je Milović, dodajući da nijesu odustali od diverzifikacije privrede, ali da se jedino izmjenama obrazovnog sistema može uticati na dugi rok.

 

Minimalna zarada

 

Milović je kazala da nigdje nije navedeno da će se minimalna zarada isplaćivati isključivo na osnovu stručne spreme, dodajući da je logično da to zavisi od sistematizacije. Odgovor na pitanje Pobjede na koji način će se izbjeći eventualna zloupotreba da se radi toga mijenjaju sistematizacije kako bi se za određena radna mjesta smanjili potrebni uslovi, dali su iz Ministarstva rada.

Poslodavac oglašava radna mjesta koja imaju određene uslove uključujući i nivo kvalifikacije obrazovanja. Kada se neko lice prijavljuje na oglas, ono pristaje na te uslove. Ako je neko već raspoređen na odgovarajuće radno mjesto, poslodavac nema pravo da ga rasporedi na drugo sa nižim nivoom obrazovanja, pojasnili su iz ovog resora.

Miloš Vuković, iz Fideliti konsaltinga, naglasio je da sve što je navedeno u FS odstupa od predizbornih obećanja PES-a.

Nema minimalne plate od 700 eura, prosječne penzije od 600 eura, povećanja od 25 odsto svim zaposlenima koji primaju platu preko 565 eura, nema radnog vremena od sedam sati, nema pune zaposlenosti, što je sve trebalo ostvariti do 1. novembra. Kad pogledamo brojke, 400.000 građana Crne Gore je u junu 2023. godine, najblaže rečeno, iznevjereno, kazao je Vuković.

Ocijenio je da se FS ne može baviti ovako radikalnom reformom penzionog sistema bez analiza, jer se odnosi na period od tri godine, dok se reforma ovog sistema radi za 40 godina i mora biti rezultat širokog društvenog konsenzusa. FS je, kako smatra, morala da prethodi strategija reforme penzionog sistema, a ovako će se trošak penzija prebaciti na teret građana, posebno na najsiromašniji sloj. Nije se vodilo računa o ozbiljnoj demografskoj krizi, ocijenio je Vuković, dodajući da će se broj stanovnika preko 65 godina povećavati, a njihov stepen zavisnosti skoro udvostručiti u narednih 50 godina te da je pad nataliteta konstantan.

Vuković smatra da je glavna zamka FS pretpostavka da se keš na ruke i dalje isplaćuje u mjeri kao prilikom implementacije ES1. To, kako je ocijenio, nije slučaj, a na ovaj način se upumpava velika količina novca u sistem što će uticati na rast inflacije. Smatra da je projekciju naplate PDV-a u idućoj godini, kojom je predviđeno povećanje za 173 miliona u odnosu na ovu godinu, nemoguće dostići. Vuković je ocijenio da FS ne tretira osnovni problem zbog kojeg je inflacija značajno veća nego u EU, navodeći da su to trgovačke marže kao ni rapidni rast cijena stanova i zakupnine.

Čašćavanje poslodavaca na teret penzija postojećih radnika predstavlja nepravedan model redistribucije budućeg novca trenutno zaposlenih građana. Oslobađanjem od navedenih doprinosa vrši se klasičan transfer novca sa budućih računa građana na sadašnje račune poslodavaca i to nakon godine u kojoj su postignuti rekordni profiti privrede, kazao je Vuković, dodajući da je potrebno pripremiti novi dokument kojim bi se odustalo od planiranog smanjenja doprinosa i predvidjele mjere za početak diverzifikacije crnogorske ekonomije.

Direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Marina Vujačić je kazala da se može desiti da mnoge osobe s invaliditetom odu u invalidsku penziju, jer će im se to više isplatiti nego da rade. Profesorica i bivša poslanica PZP-a Branka Bošnjak je kazala da su FS pisali političari, a ne ekonomisti, ocjenjujući da nije riječ ni o kakvom povećanju plata, nego odricanju nauštrb sigurne starosti.

Mi stimulišemo ljude da idu u penziju, umjesto da ih stimulišemo da rade. Vi ste izjednačili profesore sa nekim ko nema osnovnu školu. Obesmišljava se znanje, a sa dvije kategorije minimalne zarade stimulisaćete još veću kupovinu diploma, to će biti najbolji biznis, kazala je Bošnjak dodajući da se sve uradilo populistički, a ne analitički.

 

Vinari

 

Uvođenje akcize na vina neprihvatljivo je za vinare, kazao je Ljubiša Krgović u ime više udruženja iz ove oblasti. Ukazao je da su po CEFTA sporazumu, do nivoa kvote od 350.000 litara, uvozna vina oslobođena akcize, zbog čega bi se ovom mjerom, domaća vina izložila dodatnoj nelojalnoj konkurenciji. Upozorio je da bi to moglo dovesti do gašenja posebno malih proizvođača i gubitka egzistencijalnih prihoda mnogim porodicama. Krgović je tražio da se još jednom vidi da li je u redu da Vlada, radi predviđena četiri miliona po ovom osnovu, dovede u pitanje egzistenciju vinara.

Nezadovoljni su i u Plantažama, a prema riječima Sanje Radonjić iz ove kompanije nijedna vinska zemlja, koja je istovremeno i turistička destinacija, nema ovu akcizu. Izuzetak je, kako je navela, Francuska, sa četiri centa po litru, što je šest puta manje u odnosu na ono što se planira kod nas. Neprihvatljivi su joj argumenti MF te smatra da se konditorski proizvodi ne mogu upoređivati sa vinom.

Trudimo se da mapiramo Crnu Goru kao turističko-vinsku destinaciju, a vi sa ovim hoćete da poručite da je vino štetno i da bude skuplje. Želimo da radimo na vinskoj kulturi, a ovo nam ne ide u prilog kao destinaciji, kazala je Radonjić napominjući da sva istraživanja pokazuju da je umjerena konzumacija vina povoljna i tražeći da se ova ideja još jednom razmotri.

Biljana Peranović, iz MF-a, ukazala je da je u svim zemljama koje nemaju akcizu na vino, opterećenje poslodavaca na rad 40 odsto, a da će kod nas biti 16 odsto, navodeći da će za male proizvođače biti predviđene podsticajne mjere. Markiranje naftnih derivata problematično je za Udruženje naftnih kompanija. Sekretar Udruženja Draško Striković je ukazao da niko nije protiv suzbijanja sive ekonomije, ali da ovo nije način. Ocijenio je da bi bilo mudrije da se pooštri kontrola ako se sumnja na tako velik obim sive ekonomije, nudeći pomoć naftnih kompanija.

Privrednik Vladan Vujović je ocijenio da je premijer prevario građane, te da je sramota što je isturio saradnike da primaju kritike dok oni šetaju po Parizu.

Nas u Crnoj Gori svako malo zadesi po neki lažni car Šćepan mali, pa neka se i on izduva, kazao je Vujović.

Na probleme su ukazali i iz Crvenog krsta, navodeći da bi povećanje minimalne zarade moglo uticati na prekid pružanja usluga gerontodomaćica koje su od velikog značaja za korisnike.

 

Radulović: Ako nastavimo ovako, za pet godina idemo u bankrot

 

Najoštriji u kritikama bio je bivši poslanik PZP-a Branko Radulović.

Spajić je uvijek govorio da sam ja genije, ali me slabo slušao. Ako nastavimo ovako, za pet godina idemo u bankrot, a za 15 godina ćemo se boriti za opstanak, jer ćemo imati nedostatak vode, energije i hrane. Zapamtite ovo, zbog toga sam danas ovdje, poručio je Radulović.

Ukazao je da FS ne predviđa suštinske mjere, iznoseći kritike na gotovo sve segmente ekonomske politike. te problematizujući pristup investicijama u infrastrukturu. ocjenjujući ih neodrživim.

Odlučite više o aerodromima, oni se moraju modernizovati, ako nemate pameti, dajte nekome ko ima, poručio je Radulović Vladi.

Jedina dobra ideja, kako je kazao, jeste njegova ideja o razvojnoj banci, napominjući da je Vlada Zdravka Krivokapića odbila njegov prijedlog 2020. godine. Ipak, poručio je da sa svojim znanjem i iskustvom stoji na raspolaganju.

Da bog da da dočekate bolje dane, nego što vam ja predviđam, poručio je Radulović.

 

Nijesu navedeni fiskalni rizici programa ,,Evropa sad 2

 

Savjetnik predsjednika države za ekonomiju Mladen Grgić je ocijenio da FS počiva na dvije pogrešne premise, da povećanje neto zarada ne utiče na inflaciju, te da agregatna potrošnja stimuliše dugoročni rast, ukazujući da to može biti samo kratkoročni efekat. Grgić je ukazao da u FS nijesu navedeni fiskalni rizici programa ,,Evropa sad 2“ (ES) koje ocjenjuje ozbiljnim, izražavajući skepsu da će se smanjenjem poreza i doprinosa smanjiti siva ekonomija. Trenutna dešavanja ga, kako je naveo, podsjećaju na ono što se dešavalo u Grčkoj, iako, kako je naglasio, smatra da je Crna Gora daleko od takvih kataklizmičkih scenarija.

Mnogo gori scenario je kad država treba da bankrotira, a ne bankrotira. Dobili smo FS koja gura Fond PIO ka reformi, a te reforme nema. Nije logično da se reformama obesmišljava jedan sistem, a da za njega nije predviđena posebna reforma, kazao je Grgić.

 

Izvor: Analitika

Pripremila: Dajana Vuković

Bez posla skoro 6.000 osoba s invaliditetom starijih od 50 godina

Pored velikog broja nezaposlenih osoba s invaliditetom, problem predstavlja struktura nezaposlenih i ostale karakteristike, poput njihove starosne dobi i obrazovanja. Navedeno znači da je najveći procenat tih ljudi i nezapošljiv, ocijenila je Marina Vujačić

Na evidenciji nezaposlenih lica nalazi se preko 9.000 osoba s invaliditetom (OSI), od kojih je skoro 6.000 starijih od 50 godina, pokazuju podaci Zavoda za zapošljavanje dostavljeni Danu. Većinu nezaposlenih osoba s invaliditetom čine žene i to čak 5.441.

Na evidenciji nezaposlenih lica Zavoda za zapošljavanje, 17. jula nalazilo se 9.087 lica sa invaliditetom od čega je 5.441 ili 59,87% žena, a muškaraca 3.646 ili 40,13%. Kada je u pitanju vremensko traj anje traženja zaposlenja osoba s invaliditetom, do godine posao traži 369 lica (žena 184), od jedne do tri godine 684 (žena 376), a duže od tri godine 8.034 (4.881 žene) naveli su u odgovorima Danu iz Zavoda za zapošljavanje.

Kada je u pitanju starosna struktura lica s invaliditetom, od 18 do 25 godina starosti na evidenciji biroa rada je 95 osoba s invaliditetom (žena 33), od 25 do 30 godina 252 OSI (žena 132), od 30 do 40 godina starosti ukupno je 833 lica (žena 424), od 40 do 50 godina starosti je 1.912 osoba sa invaliditetom (žena 1.166) i preko 50 godina života ukupno 5.995 osoba sa invaliditetom (žena 3.686).

Komentarišući ove podatke, predsjednica Udruženja mladih sa hendikepom Marina Vujačić izjavila je za Dan da već godinama upozoravaju na izuzetno veliki broj i visok procenat osoba s invaliditetom na evidenciji Zavoda za zapošljavanje u odnosu na ukupan broj nezaposlenih.

Tačnije, osobe s invaliditetom po zvaničnim podacima čine nešto oko 27 odsto ukupnog broja nezaposlenih, a posebno među njima žene s invaliditetom, koje i u kategorij i osoba s invaliditetom čine manje zaposlenu kategoriju. Dodatno, pored velikog broja nezaposlenih osoba s invaliditetom, problem predstavlja struktura nezaposlenih i ostale karakteristike, poput njihove starosne dobi i obrazovanja. Navedeno znači da je najveći procenat tih ljudi i nezapošljiv, odnosno da nema adekvatna znanja i kvalifikacije za zapošljavanje, potpuno je nekonkurentan i njihovi obrazovni profili i stečene kvalifikacije više ne postoje kao potrebe tržišta rada. Takođe, jasno je da najveći procenat njih čini kategoriju dugoročno nezaposlenih, a zbog godina starosti izgledno je da nikada neće ni biti zaposleni, smatra Vujačić.

Prema njenim riječima, država je bila u obavezi da donese poseban podzakonski akt Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom i da reguliše zapošljavanje ove kategorije, ali to nije uradila punih 16 godina.

Zavod za zapošljavanje ovoliku nezaposlenost, ali i nezapošljivost osoba s invaliditetom jedino rješava tzv. grant šemama, odnosno projektima za zapošljavanje, dok ni oni, ni nadležno ministarstvo ili država, ne čine ništa da tu nezaposlenost i nezapošljivost smanje redovnim aktivnostima i strateškim pristupom, istakla je Marina Vujačić.

 

Država nepravedna prema osobama s invaliditetom

 

Vujačić smatra da je država potpuno nepravedna prema osobama s invaliditetom, koje je u prethodnom sistemu obrazovanja primorala na određene obrazovne profile, a danas ne želi nikako pružiti priliku i pomoći ovim ljudima da ne budu u stanju socijalne potrebe i siromaštva.

Kad već nije stvorila nikakve prilike za njihovo zaposlenje ili angažman, onda bi morala definisati neku vrstu socijalne penzije, odnosno kompenzacije koja će makar u starijoj dobi omogućiti dostojanstven život, a ne milostinju, zaključuje Vujačić.

 

Izvor: DN Dan

Pripremila: Dajana Vuković

APEL 28 NEVLADINIH ORGANIZACIJA: Skupština da stavi na dnevni red Rezoluciju o osudi zločina Izraela u Palestini

 

 

Zbog trenutne humanitarne krize i genocida koji je u toku vrijeme je da odmah djelujemo bez odlaganja, zato pozivamo Skupštinu Crne Gore i njenog predsjednika Andriju Mandića da konačno stavi na dnevni red posljednju dugo čekanu tačku Predlog rezolucije o osudi zločina Izraela u Palestini sa 9. sjednice, poručuje u zajedničkom saopštenju 28 nevladnih organizacija potpisnica Apela za usvajanje Rezolucije o osudi zločina Izraela u Palestini.

Svakodnevno svjedočimo porastu izraelskih zločina i sve većim brojem ubijenih Palestinaca, posebno djece i žena, prisilnom raseljavanju, izgladnjavanju i potpunoj destrukciji pojasa Gaze, tako i zločinima koji se dešavaju na Zapadnoj obali, posebno porastu nasilja izraelskih doseljenika, rušenja palestinskih domova, širenju izraelskih naselja i skrnavljanju svetih mjesta.

Naglašavaju da dan za danom svjedočimo zločinima Izraela, koji predstavljaju grubo kršenje brojnih međunarodno pravnih akata, poput: Ženevskih konvencija i pripadajućih protokola, a naročito (Četvrte) Konvencije o zaštiti civila u vrijeme rata; Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, naročito u kontekstu člana 5 koji propisuje obavezu država da garantuje kažnjavanje počinilaca genocida u okviru svojeg pravnog sistema; UN konvencije o pravima djeteta

Izrael je otvoreno odbio brojne rezolucije Savjeta bezbjednosti i Generalne skupštine UN kojima se poziva na momentalni prekid vatre i hitno omogućavanje ulaska humanitarne pomoći u Gazu. Izrael je prekršio brojne i druge međunarodne akte koji garantuju zaštitu osnovnih ljudskih prava, a koje su Crna Gora i Izrael ratifikovali i time se obavezali ne samo na njihovo poštovanje, već i promociju principa koji leže u osnovi međunarodnog prava.

Podsjećaju da je Međunarodni sud pravde prošle nedjelje pozvao sve države da preispitataju svoje bilateralne odnose sa Izraelom kako bi osigurale da njihova politika ne pomaže u kontinuiranoj agresiji Izraela na palestinski narod, bilo direktno ili indirektno.

Međunarodni sud pravde je izraelsku okupaciju proglasio nezakonitom i odredio da se mora u potpunosti prekinuti i što je prije moguće;

Međunarodni sud pravde konstatovao je da okupacija krši Povelju UN-a, ljudska prava i međunarodno humanitarno pravo, uključujući posebno zabranu rasne segregacije i aparthejda kao i da su sva izraelska naselja na okupiranoj palestinskoj teritoriji nezakonita i da se moraju demontirati, i da svi izraelski setleri moraju biti evakuisani;

Međunarodni sud pravde je proglasio da izraelska nezakonita okupacija ne samo da narušava već i uništava pravo palestinskog naroda na samoopredjeljenje u svojoj zemlji, uključujući pravo na vlastitu državu, navode u zajedničkom saopštenju. 

Apeluju na sve poslanike da usvoje ovu Rezoluciju shodno svim rezolucijama i međunarodnim konvencijama prema kojim se Crna Gora obavezala kao i odlukama i pozivima Međunarodnog suda pravde i drugih UN tijela i doprinese zaustavljanju izraelskog genocidnog rata i sve teže humanitarne katastrofe u Palestini.

28 nevladinih organizacija potpisnice su Apela za usvajanje Rezolucije o osudi zločina Izraela u Palestini u Skupštini Crne Gore: Građanska alijansa; NVU Djeca Crne Gore; Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore; Udruženje roditelja "Oaza" Bijelo Polje; Centar za ženska prava; Crnogorski ženski lobi; SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja Ulcinj; Udruženje hendikepiranih Srce; Nvo Prima; NVO Carep; Asocijacija Spektra; Centar za održivi razvoj i saradnju; NVO Naša akcija; NVO Prima; NVO Euromost; Udruženje raseljenih Roma i Egipćana Kosmeta u Crnoj Gori; NVU “Staze”; Udruženje za razvoj civilnog društva; NVO Punctum; NVU Arte Sano; NVO Opštinsko udruženje multiple skleroze Bijelo Polje; NVO Zora; NVO Most kulture; NVO ,,Ključ"; Akcija za održivi razvoj - Oikos; Agencija za lokalnu demokratiju; Društvo crnogorsko palestinskog prijateljstva; SOS telefon Rožaje

 

Rampe na Žutoj plažiKotor, su ranijih godina postavljane bez konsultacija s osobama s invaliditetom, ne uzimajući u obzir njihovu potrebu za diskrecijom prilikom namještanja proteza, presvlačenja i intimnih momenata; zbog toga, kao i zbog nedostatka jednostavnog korišćenja i održavanja one nisu ni zaživjele.

Osobe s invaliditetom u Kotoru i u drugim primorskim opštinama i dalje nemaju pristup za ulazak u more, iako je to nešto što se podrazumijeva kao jedan od standarda za prevazilaženje arhitektonskih barijera i zvjezdica plus za visoko rangiranje turističke destinacije kakva je Boka Kotorska.

U svijetu odavno postoje različiti inovativni mehanizmi kojima je olakšan prilazak osoba s invaliditetom za kupanje na otvorenom, a kod nas osobe koje koriste kolica mogu da računaju na kupanje samo ukoliko imaju nekoga ko ih na rukama može prenijeti do vode. Svi ostali, ne samo domaći, nego i gosti, turisti, a takvih nije malo, u ovim vrelim ljetnjim danima sa neizdržljivim temperaturama, mogu samo da maštaju o rashlađenju u moru. Uz to se, naravno, osjećaju diskriminisanim jer nemaju mogućnost da se kupaju kao i ostali, te u svoja četiri zida priželjkuju da lokalna uprava konačno postavi neku funkcionalnu, jednostavnu rampu za pristup moru. Minulih godina u Kotoru su bile postavljene dvije vrste pomagala za ulazak osoba s invaliditetom u more, ali nijedno od njih nije zaživjelo niti se održalo kao funkcionalno rješenje. Ideja ima puno, to ne mora da košta mnogo, a važno je da se ovakav način kupanja osoba s invaliditetom popularizuje, da se i same osobe oslobode predrasuda i stereotipa.

Mnogo je osoba s invaliditetom iz cijele Crne Gore koje dolaze na more u pratnji svojih bližnjih u potrazi za prigodnim mjestom za ulazak u more, a takvih plaža je malo. Na Prčanju smo na jednoj maloj plaži sreli roditelje iz Nikšića koji su doveli svoju ćerku da se okupa. Morali su je iznijeti iz automobila i donijeti je do same vode na rukama, a isto tako da je vrate nazad. Kažu da je lijepo što su u Starom gradu Kotoru na Parilu otvorili toalet za osobe s invaliditetom, ali da je velika poteškoća to što ne mogu naći mjesto za parking – sva ona parking  mjesta u blizini grada označena za osobe s invaliditetom redovno budu zauzeta.

Godine i godine su prošle otkada sam se kupala u moru, jako volim more i bilo bi mi drago da imam prostor gdje bih mogla da uđem u vodu i okupam se, ali ga nema, kaže Ljuba Šljuka, članica Udruženja paraplegičara Kotora. Sjeća se da je prije više godina na Žutoj plaži bila postavljena prva rampa koja je trebalo da omogući ulazak u more, međutim to nije dobro funkcionisalo, pa su je demontirali. Kasnije su, priča nam Ljuba, na obali Dobrote iza Žute plaže postavili su mehaničku ruku, ali ni to nije zaživjelo, jer je pristup kolicima preko šljunka bio nemoguć. Takve komplikovane mehanizme treba i održavati, a to iziskuje zapošljavanje stručne osobe.

To bi bilo dobro da je na nekom prostoru gdje su se kolica mogla komotno kretati, ali nije bilo tako. Staza je bila betonirana tačno do te mehaničke ruke, ali osobe sa invaliditetom nisu mogle lagodno prići sa strane te staze gdje je bio šljunak, a po njemu se kolica ne mogu kretati. Ni to nije funkcionisalo i samo je tako stajalo neko izvjesno vrijeme, kaže Šljuka.

 Da to ne mora biti neko komplikovano rješenje, pokazuje i primjer iz Hrvatske, gdje je za potrebe osoba s invaliditetom na prilazu u more betonirana kosa staza sa čvrstim rukohvatom od inoks – čelika, s jedne strane za one u kolicima, a sa druge za one koje djelimično mogu da hodaju. To je trajno rješenje, trošak nije velik, a održavanje je jednostavno.

 

PRENOSITI OSOBE S INVALIDITETOM IZ KOLICA U MORE, IZ MORA U KOLICA NIJE LAKO

 

Imamo dosta osoba koje koriste kolica, a nemaju nikakvog prilaza, bez ikakve šanse da se mogu okupati. Postoji mogućnost da se osobe s invaliditetom u kolicima okupaju uz uslov da imaju nekoliko pratilaca koji bi vas morali prenositi iz kolica u more, iz mora u kolica, a to je vrlo nezgodno.

S obzirom da je pokrenuta peticija da Žuta plaža pripadne građanima Kotora, gdje bi trebalo da imamo svoj mir i prostor za komotno kupanje, bilo bi lijepo da se tu u jednom kraju napravi rampa, kojom bi se osobe s invaliditetom direktno dovozile u more. To nije veliki trošak za jednu bogatu primorsku opštinu kakva je Kotor.

Nije to samo za nas, evo i mnogo turista dolazi pomoću kolica, sve više je takvih osoba sa kruzera koje traže toalet, a pitali su i kako da jedan grad, turistički tako poželjan, nema nigdje prilaza moru za kupanje osoba s invaliditetom. Oni bi rado ljetovali tu, ali, s obzirom da nemaju pristupa, idu tražiti negdje mjesto gdje mogu da ostanu, primjećuje Ljuba Šljuka, koja je ranije obavljala funkciju sekretarke Udruženja paraplegičara Kotora. Sjeća se da je nekoliko specijalnih kolica za pristup moru bilo poklonjeno republičkom udruženju paraplegičara, ali ne zna šta se s njima desilo. Svim primorskim gradovima je trebalo da pripadnu po jedna kolica, međutim, kaže ona, ni od toga nema ništa.

 

POTREBNO JEDNOSTAVNO ODRŽAVANJE

 

Miloš Todorović, predsjednik Udruženja paraplegičara Kotora kaže za BN da prva rampa na gradskoj Žutoj plaži nije bila uređena propisno: Mogli su je koristiti svi osim osobe sa invaliditetom.

Ta rampa nije održavana i raspala se. Drugo pomagalo, mehanička ruka bila je postavljena na mjestu neprimjerenon za osobe sa invaliditetom. Dvije godine niko je ni jednom nije koristio. Ove godine nije ni postavljena. Ono što je bilo  do nas kao udruženja mi smo uradil, kaže Todorović i dodaje da bi trebalo provesti anketu kod potencijalnih korisnika rampe za pristup moru, sa pitanjem gdje i kakvu rampu žele i mogu koristiti.

Ima tu puno starijih ljudi koji ne mogu koristiti pristupe za sve ostale. Njima takođe, treba omogućiti prilaz moru. Veliki broj tih ljudi nisu naši članovi, a imaju potrebu da pristupe obali mora, poručuje Todorović.

 

BRIGA O PSIHOSOCIJALNIM MOMENTIMA OSOBA S INVALIDITETOM

 

Zoran Radimir, koji je u vrijeme kada je na Gradskoj plaži postavljena prva drvena rampa bio predsjednik Udruženja paraplegičara, kaže da niko od investitora i izvođača radova u vezi sa tim nije pitao osobe s invaliditetom, te se odmah vidjelo da se njome nije moglo doći u more. Takođe, kaže Radimir, ta prva rampa bila je postavljena u centralnom dijelu Žute plaže što nije baš primjerno mjesto za osobe s invaliditetom koje imaju potrebu za skidanjem i namještanjem proteza, presvlačenjem itd.

Mislimo da i o tim psihosocijalnim momentima treba voditi računa kod izgradnje ovih objekata. Poznato je da u sezoni ima osoba sa invaliditetom koje nisu članovi naših udruženja i koje bi htjele da koriste plivanje u moru kao dio terapije, ali rampa nije postavljena, kaže Radimir. Objašnjava da je druga rampa – mehanička ruka za spuštanje osoba s invaliditetom u more  bila  postavljena u blizini prve, takođe na isturenom molu u centru Žute plaže. Ona je bila tehnički prilagođena i članovi su imali čak i demonstraciju silaženja i korištenja. Međutim, tvrdi Radimir, koji privatno ima sličnu spravu kod svoje kuće i redovno je koristi, niko od osoba sa invaliditetom u naredne dvije godine nije koristio ni ovu rampu.

Slično je i sa pokrivenim bazenom gdje je rampa do skora bila u kvaru i odaziv osoba sa invaliditetom je veoma slab. Nama su rekli da platforma koja podiže kolica do nivoa vode nije u funkciji jer treba napuniti baterije! Tako su nas nosili na rukama zajedno sa kolicima. Nije mi poznato da li je to sređeno i da li je platforma u funkciji. Nisam siguran da li pokriveni bazen uopšte ljeti radi?! Postoji opštinski Savjet za prava osoba sa invaliditetom  gdje imamo svoje predstavnike, ali ova tema nije bila na dnevnom redu, kazao je za Boka News Zoran Radimir.

 

Izvor: Boka News

Pripremila: Dajana Vuković

Osobe s invaliditetom na Kosovu suočavaju se sa mnogim poteškoćama, ali među glavnima su zaposlenje, otežano kretanje gradom i inkluzivnost.

Posljednjih godina osobe s invaliditetom sve češće tuže institucije za diskriminaciju.

Kažu da je to samo jedan od načina kojim vrše pritisak na institucije za ostvarivanje svojih prava za učešće u društvu.

Prateći link izvora teksta možete poslušati cijelu priču.

 

Izvor: Aljazeera

Pripremila: Dajana Vuković

Kompanija Matel iz Sjedinjenih Američkih Država lansirala je prvu barbi lutku koja predstavlja osobu s oštećenjem vida. Ova lutka, koja nosi bijeli štap, osmišljena je s ciljem da kod djece s oštećenjem vida podstakne osjećaj pripadnosti.

Nakon šest decenija od predstavljanja originalne barbi, kompanija je odlučila da proširi svoju ponudu ovom inkluzivnom lutkom, prema izvještaju Gardijana.

Predstavnici kompanije su istakli da je glavna namjera ovog poteza bolja zastupljenost djece s oštećenim vidom u društvu.

Mi shvatamo da je barbi mnogo više nego samo lutka, izjavila je potpresjednica kompanije Krista Berger, dodajući da preko nje djeca mogu da izraze sebe i da dobiju osjećaj pripadnosti.

U procesu kreiranja lutke, Matel je sarađivao sa Američkim udruženjem slijepih. Cilj je bio da se osigura da svaki detalj, od očiju do odjeće lutke, vjerno odražava karakteristike osoba s oštećenjem vida.

Nova barbi je odjevena u garderobu od materijala prijatnog na dodir, što olakšava oblačenje. Čak je i ambalaža prilagođena, sa natpisima na Brajevom pismu.

Pored ove inovacije, Matel je nedavno predstavio i druge lutke sa jedinstvenim karakteristikama, uključujući prvu crnu barbi lutku sa Daun sindromom, koja je uslijedila nakon bijele verzije lansirane prethodne godine.

Ove lutke su dio posebne kolekcije pokrenute 2009, koja uključuje lutke različitih boja kože i tipova tijela, kao i barbi sa protezom i u invalidskim kolicima.

 

Izvor: RTCG

Pripremila: Dajana Vuković

U hotelu Princes danas je održana prezentacija projekta NVU Lea Bar, nakon što je ovo nevladino udruženje dobilo licencu za Sklonište za žene i djecu žrtve nasilja u Baru.

Sklonište se nalazi na tajnoj lokaciji i ima kapacitet osam osoba.

Prezentaciji su prisustvovali predstavnici Ministarstva rada i socijalnog staranja, Opštine Bar, Centra za ženska prava i Sigurne kuće iz Podgorice, Centra za socijalni rad, brojnih nevladinih organizacija, ali i Vojske i Policije.

Prikazan je i kratkometražni film, koji je snimilo ovo nevladino udruženje.

U uvodnoj riječi, novinarka Biljana Dabić iznijela je podatke o ovom nevladinom udruženju i podsjetila na zvanične brojke o nasilju, objavljene u januaru ove godine.

Načelnica Direkcije za zaštitu od rodno zasnovanog nasilja u porodici u Ministarstvu rada i socijalnog staranja Jovana Radifiković podsjetila je da je dug put od 1999. godine i prvog skloništa za žrtve nasilja.

Prije svega, hvala nevladinim organizacijama koje svojim djelovanjem i aktivnim učešćem u kreiranju javnih politika i zagovaranju njihove izmjene svojim kritičkim stavom, sugestijama i preporukama, značajno doprinose uspješnoj reformi javne uprave i razvoju društva u cjelini.

Crna Gora uskoro obilježava tačno deset godina od stupanja na snagu dobro poznate Istambulske konvencije.

Međutim, još uvijek se suočavamo sa ustaljenim stereotipima o ulozi žene u društvu, izostaje prijavljivanje nasilja, postoji značajan stepen tolerancije na nasilje unutar porodice, sve su učestaliji primjeri mizoginije i seksizma i sve ovo ukazuje na činjenicu da je Crna Gora još uvijek patrijarhala država u kojoj je prisutna i izražena diskriminacija žena istakla je ona.

Opština Bar je prepoznala značaj Skloništa za žene i djecu žrtve nasilja, a potpredsjednica, Tanja Spičanović, se nada da svi zajedno možemo kreirati podržavajući ambijent sa ciljem nulte tolerancije na bilo koji oblik nasilja.

Nadam se da svi zajedno možemo kreirati podržavajući i siguran ambijent u kojem će se žene osjećati bezbjedno i u kojem će znati, ukoliko su žrtve bilo koje vrste nasilja da ga na adekvatan način prepoznaju, da reaguju, da znaju kome da se obrate za pomoć.

Potrebno je povećati stepen informisanosti, kako bi znale koji su im sve resursi na raspolaganju i da na taj način promovišemo ono što nam je zapravo cilj nulta tolerancija na bilo koji oblik nasilja. Opština Bar kontinuirano radi da izgradi jednu mrežu usluga podrške, koje bi bile dostupne svima kojima su potrebne, posebno organizacijama koje pružaju ovu vrstu usluga, istakla je Spičanović.

Centar za ženska prava na prezentaciji je predstavljala Maja Raičević, koja je istakla da su do sada nevladine organizacije zbrinule hiljade žena i djece, pomažući na taj način državi da ispuni sve obaveze koje je prihvatila.

Sa velikom radošću učestvujem u ovom divnom događaju koji smo dugo čekali, s obzirom da u ovom dijelu naše zemlje nije bilo ne samo skloništa, nego niti jednog autonomnog ženskog servisa za žene sa iskustvom nasilja.

Zahvalila bih Emiliji i Anđeli na hrabrosti, na inicijativi i onome što će raditi ubuduće, ne samo za žene Crne Gore, nego za cijelo naše društvo.

Naime, skloništa su se pokazala kao najveći izvor podrške za žene i djecu s iskustvom nasilja.

Njihov način rada je nastajao decenijama, na osnovu prakse i principa koji su se pokazali da su važni da bi se ženama pružila podrška, a to su prije svega autonomija u radu, povjerljivost, vjerovanje u iskaz žrtve, bezuslovna podrška bez osude.

Zbog toga nije ni neobično da nevladine organizacije u ovom trenutku zaista uživaju veliko povjerenje osoba koje su iskusile nasilje.

One su Crnoj Gori do sada zbrinule hiljade žena i djece i podigle svijest o tome koliko su nasilje nad ženama i nasilje u porodici razorni društveni problemi, koji utiču na sve društvene procese i koče razvoj društva, smatra Raičević.

Menadžerka Sigurne ženske kuće u PodgoriciJovana Mirković saopštila je da su za 25 godina zbrinuli više od 15.000 žena i djece, a da je 20 odsto ove brojke bilo sa primorja.

Razmišljajući o ovoj temi i o skloništu koje je otvoreno u Baru, sjetila sam se Ljilje, koja je prije četrnaest godina, kada sam počinjala da radim, željela da se pojavi neko ko bi radio ovaj težak posao i na primorju.

Konačno smo to dočekali, zadovoljna je Jovana.

NVU Lea Bar nudi sveobuhvatnu uslugu – imaju psihologa, pedagoga, pravnika. Lokacija skloništa je tajna, objasnila je Emilija Jukić.

Ona je najavila da će ovo nevladino udruženje već od septembra organizovati brojne edukativne radionice.

NVU Lea iz Bara osnovano je sa ciljem i idejom o sveobuhvatnoj pomoći žrtvama porodičnog nasilja.

Cilj udruženja je obezbijediti podršku ženama i djeci, žrtvama nasilja u porodici kroz uslugu skloništa, savjetovanja, psihološke i pravne pomoći.

Osim toga, cilj je iniciranje izmjena u zakonu, poboljšanje pravnog okvira i praćenje njegove implementacije, kao i promjena kulturne percepcije nasilja nad ženama i rodno zasnovanog nasilja, istakla je Jukić.

 

Izvor: Feral.bar

Pripremila: Dajana Vuković

Kratkometražni film je izrađen u okviru projekta Bezbjed(n)(OS)n(i) PUTevi, koji Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) sprovodi u saradnji s Udruženjem paraplegičara Cetinje.

Fokus projekta usmjeren je na unaprjeđenje usluga u oblasti saobraćaja, sigurnosti i bezbjednosti za osobe s invaliditetom, kroz smanjenje stepena i vrste barijera s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom u oblasti javnog saobraćaja, kao i sigurnosti i bezbjednosti u istom. Osim toga, pažnja je usmjerena i na  sprovođenje edukacija zaposlenih u oblasti drumskog, avio i željezničkog saobraćaja, ali  i informisanju mladih s invaliditetom o pravima i obavezama osoba s invaliditetom kao učesnika u saobraćaju.

Uzimajući u obzir činjenicu da je pristupačnost i dostupnost javnog saobraćaja i usluga jedno od osnovnih prava osoba s invaliditetom, garantovano međunarodnim i domaćim propisima, a da trenutna situacija u Crnoj Gori pokazuje da javni saobraćaj nije pristupačan za osobe s invaliditetom, upravo kroz ovaj Kratkometražni film, prikazano je iskustvo osoba s invaliditetom u oblasti saobraćaja, sigurnosti i bezbjednosti, odnosno o izazovima i barijerama sa kojima se svakakodnevno susrijeću, kao učesnici u saobraćaju.

Zbog svega navedenog, a imajući u vidu uticaj koji mediji imaju na cjelokupno društvo i zajednicu, pozivamo medije da objave Kratkometražni film, kako bi svi zajedno uticali i doprinijeli unaprijeđenju položaja osoba s invaliditetom u oblasti saobraćaja, sigurnosti i bezbjednosti.

Projekat se sprovodi u okviru Javnog konkursa za raspodjelu sredstava za finansiranje projekata i programa nevladinih organizacija – oblast saobraćaj, sigurnost i bezbjednost za 2023, finansiranog od strane Ministarstva saobraćaja i pomorstva.

Film je dostupan na linku.

Udruženju mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG)  u okviru Konkursa za realizaciju programa Direktno otvaranje radnih mjesta – javni rad, odobreno je angažovanje osam personalnih asistenata/kinja za osobe s invaliditetom u opštinama Podgorica, Tuzi, Nikišić, Bijelo Polje i Kotor.

Programom se želi doprinijeti poboljšanju položaja osjetljivoj grupi nezaposlenih, i to licima bez školske spreme ili sa završenom osnovnom školom, starijim od 50 godina ili mlađim od 30, ženama, licima koja su na evidenciji Zavoda za zapošljavanje Crne Gore duže od 12 mjeseci, ženama i pripadnicima Romske i Egipćanske populacije. U skladu s tim, angažovani personalni asistenti su lica koji pripadaju nekoj od navedenih ciljnih grupa i biće zaposleni na privremenim poslovima pružanja usluge personalne asistencije za osobe s invaliditetom, direktnim zapošljavanjem na tim pozicijama.

Ovim programom biće obezbijeđena Usluga za osobe s invaliditetom, koji su korisnici ili članovi UMHCG, a u skladu s prioritetima. Asistencija se pruža po principu 1:1, uz usklađivanje satnice spram potreba, želja  i na način kako to korisnicima najviše odgovara.


Javni rad je podržan od strane Zavoda za zapošljavanje Crne Gore i trajaće četiri mjeseca.

Šokirani smo.

Adolf Racka (Adolf Ratzka), koji se više od godine dana bori sa zdravstvenim problemima, sada nas je napustio zbog nesreće.

U nedelju, 21. jula, u šetnji sa Dorom, njegovom suprugom, Adolf je izgubio kontrolu nad kolicima i prešao preko ivice šume. Pao je sa visine od skoro četiri metra i ležao na obali jezera. Šok koji je možda doveo do njegovog srčanog zastoja i smrti u kolima hitne pomoći.

Institut za samostalni život (Independent Living Institute) je u žalosti. Naše misli i želje ljubavi i mira odnose se na Adolfovu suprugu Doru Ridel, ćerku Katarinu Racku i njenog partnera i sve ostale članove porodice u Nemačkoj i drugim zemljama. Svima nama u pokretu, širom svijeta, koji smo bili bliski Adolfu, koji smo Adolfa vidjeli kao mentora, koji smo ga poštovali zbog svega što je postigao, nažalost moramo da se oprostimo od Adolfa, jednog od naših najjačih lidera. O Adolfu kao ličnosti i svemu što je postigao ima toliko toga da se kaže. To se ne može učiniti ovdje i sada. Samo ljubav i tuga trenutno.

Adolfe, sa tvojom vizijom, tvojom strašću i tvojom energijom, nedostajaćeš nam, kao prijatelj i kolega. Počivaj u moći Adolfe.

 

Prevela: Marina Vujačić

Izvor: Independent Living Institute

Strana 35 od 136

Back to top