Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) će učestvovati na Treningu za e-pristupačnost i bibliotekarske usluge u okviru projekta Inkluzivno visoko obrazovanje na Zapadnom Balkanu – IDEA (Inclusive tertiary EDucation in the West BalkanS – IDEA). Naime, UMHCG je jedan od partnera na ovom projektu, čiji je nosilac Univerzitet POLIS iz Tirane (POLIS University), a partneri su univerziteti i nevladine organizacije iz Albanije, Grčke, Češke, Irske, Kosova i iz Crne Gore.

Trening će se održati u periodu od 17. do 19. januara 2023. na Univerzitetu u Prištini.

Cilj Treninga je da se koordinatori studentskih službi upoznaju s pravima osoba s invaliditetom u svakoj od zemalja obuhvaćenih projektom i da razmijene iskustva, kako bi u budućnosti mogli pružati adekvatnu podršku i motivisati što veći broj mladih s invaliditetom da nastave školovanje. U vezi s navedenim, na treningu će biti riječi o servisima podrške za osobe s invaliditetom u okviru kancelarije koje imaju drugi partneri na projektu, s fokusom na primjenu asistivne tehnologije i njenu upotrebu u oblasti obrazovanja.

Ispred UMHCG treningu će prisustvovati Anđela Miličić, koordinatorka Studentske savjetodavne kancelarije i Nemanja Žujović, asistent u radu.

Ovo je samo jedna od aktivnosti u okviru projekta IDEA, koji je finansijski podržan od strane Evropske komisije kroz Erasmus+ program.

Pripremila: Anđela Miličić

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) poziva žene s invaliditetom, žrtve nasilja da se prijave za učešće na psihosocijalnim seansama koje imaju za cilj da doprinesu osnaživanju žena s invaliditetom, žrtvama nasilja. 

Žene s invaliditetom su svrstane u grupu koja je posebno margInalizovana, pa aktivnosti koje se predviđaju doprinose ostvarivanju cilja: povećanju nivoa učešća žena i osoba drugačijih polnih i rodnih identiteta u oblastima koje omogućavaju pristup prirodnim i društvenim resursima i dobrobiti. Ova aktivnost ima za cilj da pomogne osnaživanje žena s invaliditetom koje su žrtve nasilja, ponovnom uključivanju u aktivnostima društva, kao punopravnim članicama. 

U okviru realizacije projekta Bezbjedna i Sigurna! UMHCG prepoznaje značaj psihosocijalne podrške za žene s invaliditetom i članove njihove porodice, kako bi se podstakli da prevaziđu psihološke barijere u procesu prevazilaženja i oporavka od različitih oblika nasilja, te započinjanju samostalnog života. Psihosocijalne seanse će analizirati sposobnost prepoznavanja i razumijevanja sopstvenih osjećanja, sposobnost izražavanja misli, osjećanja i ponašanja. 

Podrška će se pružiti u vidu individualnih psihosocijalnih seansi koje će doprinjeti povećanju samopouzdanja ženama s invaliditetom žrtvama nasilja i članovima njihove porodice. Na taj način, žene s invaliditetom će se osnažiti da povrate svoje samopozdanje i prevaziđu strahove kao posljedicu od zlostavljanja.  Podrška će biti pružena za najmanje pet žena s invaliditetom, u kontinuitetu od šest mjeseci, tako da predviđa po dvije senase mjesečno. 

Direktne ciljne grupe ove aktivnosti su žene i djevojčice s invaliditetom žrtve nasilja. 

Zainteresovane kandidatkinje se mogu prijaviti najkasnije do 1. februara 2023, dostavljanjem prijave na mejl adresu Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. s naznakom Prijava za psihosocijalnu podršku za žene i djevojčice s invaliditetom.

Nakon dostavljenih prijava, sve kandidatkinje će biti obaviještene o detaljima i načinima sprovođenja aktivnosti.

Psihosocijalna podrška za žene s invaliditetom realizuje se kroz projekat Bezbjedna i Sigurna, koji Udruženje mladih sa hedikepom Crne Gore (UMHCG) sprovodi uz finansijsku podršku Ministarstva rada i socijalnog staranja.

Crnogorske sportiste s invaliditetom u predolimpijskoj, 2023. očekuje nastup na tri svjetska i pet evropskih prvenstava, kao i učešće na prvoj Šahovskoj olimpijadi, najavio je predsjednik Paraolimpijskog komiteta (POK) Igor Tomić.

On je kazao da je cilj u 2023. jasan – da se godina završi sa što više kvalifikovanih sportista za Paraolimpijske igre u Parizu.

“Čeka nas još jedna izazovna, nadam se istorijska, uvijek u olimpijskim i paraolimpijskim ciklusima, najteža pretparaolimpijska 2023. Nevjerovatan broj događaja širom planete očekuje naše sportiste i nadam se da ćemo biti spremni da budemo dostojni svih izazova koji nas očekuju u ovoj godini. Prije svega mislim na globalna takmičenja, koja će ujedno biti i kvalifikaciona za Igre u Parizu 2024. godine”, rekao je Tomić u intervjuu agenciji MINA.

On je naglasio da je predviđeno da sportisti nastupe na osam evropskih i svjetskih prvenstava, kao i na prvoj Šahovskoj olimpijadi za osobe s invaliditetom, koja će krajem januara biti održana u Beogradu.

“Svjetsko prvenstvo (SP) u kraljici sportova, najmnogoljudnijoj sportskoj priči u paraolimpizmu, biće ove godine održano od 8. do 17. jula u Parizu. Mančester je, krajem jula i početkom avgusta, domaćin najboljim svjetskim paraplivačima, a plan je da prvi put nastupimo i na šampionatu svijeta u zimskim sportovima, u španskoj La Molini, gdje bi sredinom marta u snoubordu trebao da debituje Andrej Šibalić“, rekao je Tomić.

Prema njegovim riječima, veliki izazov čeka stonotenisere Filipa Radovića i Luku Bakića na Evropskom prvenstvu (EP), od 5. do 9. septembra u Šefildu, na kojem je planiran i debitantski nastup Slobodanke Gurešić.

“Evropska komntinentalna takmičenja biće održana i u paradžudou, parabiciklizmu i parastreljapštvu, gdje ćemo imati svoje predstavnike, u avgustu u holandskom Roterdamu. Jedan od najvećih izazova je i nastup golbal reprezentacije, tipičnog paraolimpijskog sporta, na EP A divizije, čiji će domaćin biti poznat u februaru“, rekao je Tomić.

On je naglasio da je ambicija POK da bude organizator tog takmičenja.

“Nadam se da ponudu i tehničke uslove koje će ponuditi POK, uz podršku Ministarstva sporta i mladih, uvažiti Svjetska asocijacije sportova za osobe sa smetnjama vida i da ćemo dobiti organizaciju. Siguran sam da Crna Gora ima kapaciteta da, kada je golbal u pitanju, bude domaćin na najvećem mogućem nivou i postavi nove standarde. To smo dokazali i prošlog ljeta kada smo bili u Nikšiću domaćini jednog od kvalifikacionih turnira Lige šampiona u golbalu“, rekao je Tomić.

On je, govoreći o planovima za ovu godinu, kazao da je pored tih velikih takmičenja planirano učešće i na više sankcionisanih i Gran pri turnira, međunarodnih i regionalnih takmičenja.

Prema njegovim riječima, programom rada predviđeno je i da Crna Gora bude domaćin nekoliko interesantnih događaja sporta osoba sa invaliditetom.

“Bićemo domaćini i dva turnira košarke u kolicima u regionalnim takmičenjima – NLB i Balkanskoj ligi, u kojima su naši košarkaši sjajno otvorili sezonu. Planirano je da Stonoteniski savez, uz našu podršku, bude domaćin drugog sankcionisanog međunarodnog turnira, početkom maja u Podgorici. Prvi put na otvorenom bazenu Sportskog centra Morača biće održano sankcionisano paraplivačko prvenstvo, čiji će se rezultati vrednovati za igre u Parizu. Organizovaćemo i tradicionalne međunarodne turnire u sjedećoj odbojci – Memorijal Mira Topović u Pljevljima, kao i Podgorica open u stonom tenisu“, rekao je Tomić.

On vjeruje da će POK, kao i prethodne godine, oboriti rekord po broju organizovanih i takmičenja na kojima su nastupili crnogorski sportisti. Tomić je saopštio da je odlukom Upravnog odbora (UO) kompletiran stručni tim POK za 2023, sa tendencijom da to bude do kraja paraolimpijskog ciklusa.

“Novo lice u trofejnoj parastonitenis reprezentaciji je trener Vladimir Marić, koji će naslijediti legendarnog Nikolaea Lupuleskog, koji je donio puno radosti crnogorskom paraolimpijskom sportu od 2015. godine. Nova energija, mladi čovjek sa velikim igračkim i trenerskim iskustvom. Nadamo se da će unijeti novu živost u crnogorskoj reprezentaciji i nastaviti trofejni put Filipa Radovića i Luke Bakića, ali i ostalih“, rekao je Tomić.

On je istakao da će rad u stonoteniskoj reprezentaciji nastaviti iskusni stručnjak Čedomir Damjanović.

“Trofejni stručnjak Veljko Čegar, uz Miloša Ranitovića i moju malenkost, radiće sa našim paratletičarima. Trofejni selektor u golbalu Nikola Čurović ove godine dobiće i zvanično pojačanje u stručnom štabu, asistenta i kondicionog trenera Branislava Bulatovića, Nikola Mišurović i Vlado Nikolić nastavljaju priču sa košarkašima, a Ivana Malić sa sjedećom odbojkom“, rekao je Tomić.

Govoreći o paradžudo reprezentaciji, koju je do sada pionirski i veoma uspješno vodio Enes Camić iz Bijelog Polja, Tomić je saopštio da će kormilo najvjerovatnije preuzeti Ilija Vukotić.

“Sa Boškom Radulovićem, olimpijcem i već dokazanim trenerom u paraplivanju, oformljen je moćan tim kada je u pitanju struka, na koji sam izuzetno ponosan i koji je jak temelj za nastavak sjajnih rezultata crnogorskih paraolimpijaca u 2023. Pomenuću i parastrijelce koji se pripremaju za veliko takmičenje, a sa kojima rade iskusni majstori streljaštva Stanko Laban i Željko Božović“, rekao je Tomić.

Prvi čovjek krovne asocijacije sporta osoba s inavliditetom sa velikim optimizmom očekuje progres zimskih sportova u intenzivnoj saradnji sa Skijaškim savezom Crne Gore, koji je već oformio paraski sekciju, kojoj će mnogo značiti iskustvo Pavla Kasoma.

Tomić je saopštio je da je zaključak UO da se ove godine temeljno i detaljno uđe u proces pisanja strategije razvoja parasporta u Crnoj Gori za period od 2024. do 2032.

“Želja je da napravimo ozbiljan dokument i jaku osnovu, na čijim će se temeljima nastaviti nevjerovatno progresivna priča crnogorskog paraolimpijskog sporta. U tome će nam, siguran sam, pomoći nove izmjene Zakona o sportu. Nemam dileme da će se sa posebnim senzibilitetom gledati na sve što je uradio POK i da će se sa pravim zakonskim rješenjima njegova pozicija u sistemu crnogorskog sporta dodatno osnažiti i osigurati“, rekao je Tomić.

On je naglasio da je POK posebno ponosan na svoje sponzore i prijatelje, kao i da vjeruje da će i u ovoj godini biti proširen sponzorski pul. Komentarišući planove i ciljeve za ovu godinu, on je naglasio da su ambiciozni, ali ne i lako ostvarljivi.

“To kažem iz razloga što su kriterijumi za sticanje paraolimpijske vize mnogo strožiji od onih u Tokiju. Nije ni čudo, imajući u vidu sa kakvim progresom ide paraolimpijski sport u svijetu. Kriterijumi moraju biti strožiji i teži. Mi smo svjesni toga, ali i činjenice da imamo snagu da se uhvatimo u koštac sa najvećim mogućim standardima i normama. Želimo da naša delegacija u Parizu bude reprezentativna i da pokuša da ponovi rezultat iz Tokija, iz kojeg je stigla i prva paraolimpijska medalja”, zaključio je Tomić.

Izvor: CDM portal

Pripremila: Anđela Miličić

U izvještavanju koje je objavila Svjetska zdravstvena organizacija (SZO), djeca s invaliditetom imaju četiri puta veću šansu da postanu žrtve nasilja u odnosu na djecu bez invaliditeta. 

Ključni nalazi

Izvještaj koji je objavila SZO pokazuje da su djeca s invaliditetom: 

*Izloženija do 3.7 puta više da postanu žrtve različitih oblika nasilja u odnosu na djecu bez invaliditeta;
*Fizičkom nasilju su do 3.6 puta izloženija;
*Seksualnom nasilju su do 2.9 puta izloženija.

Djeca s invaliditetom, psihosocijalnim ili intelektualnim oštećenima spadaju u najranjivije kada je u pitanju seksualno zlostavljanje, čak 4.6 puta imaju veću šansu da postanu žrtve zlostavljanja u odnosu na svoje vršnjake bez invaliditeta. 

Faktori rizika

Faktori koji djecu s invaliditetom stavljaju u veći rizik od nasilja uključuju stigmu, diskriminaciju i neznanje o invaliditetu, kao i nedostatak društvene podrške onima koji brinu o njima. Smještanje djece s invaliditetom u institucijama, takođe, povećava njihovu osjetljivost na nasilje. U ovim okruženjima, djeca koja imaju prepreke u komunikaciji imaju i izazove u svojoj sposobnosti da otkriju iskustva zlostavljanja.

„Rezultati dokazuju da djeca s invaliditetom su disproporcionalo ranjiva u odnosu na nasilje i njihove potrebe su predugo bile zanemarivane“ navodi Dr Etin Krug (Etinne Krug), direktor odjseka za nasilje i prevenciju od povreda i invaliditet Svjetske zdravstvene organizacije. On, takođe, navodi: „Znamo da postoje posebne strategije za sprečavanje nasilja i ublažavanje njegovih posljedica. Sada moramo da utvrdimo da li ovo funkcioniše i za djecu s invaliditetom. Potrebno je odrediti dnevni red za akciju“.

Najsnažniji dokazi o nasilju

Pregled rezultata pruža najsnažnije dostupne dokaze o nasilju nad djecom s invaliditetom. Uključeno je 17 studija koje odražavaju podatke od 18.374 djece s invaliditetom iz zemalja sa visokim prihodima — Finske, Francuske, Izraela, Španije, Švedske, Ujedinjenog Kraljevstva i Sjedinjenih Država — naglašavajući hitnu potrebu za visokokvalitetnim istraživanjima u oblastima sa niskim prihodima i zemlje sa srednjim dohotkom. 

Preventivne mjere

Pokazalo se da određeni programi kućnih posjeta medicinskih sestara za djecu izloženu riziku od nasilja i obuke za unaprjeđenje roditeljskih vještina djeluju na sprečavanju nasilja nad djecom bez invaliditeta. Ove i druge obećavajuće mjere navedene su u SZO Prevencija maltretiranja dece i prevencija nasilja: dokazi treba da se primenjuju za djecu s invaliditetom, a njihova efikasnost se procjenjuje kao prioritet.

Konvencija Ujedinjenih nacija o pravima osoba s invaliditetom jača potrebu da se zaštite prava djece s invaliditetom i osigura njihovo puno i ravnopravno učešće u društvu. Ovo uključuje izbjegavanje negativnih iskustava koja su rezultat nasilja u djetinjstvu za koje je poznato da imaju širok spektar štetnih posljedica po zdravlje i dobrobit kasnije u životu. Kada prevencija ne uspije, briga i podrška djeci koja su žrtve nasilja su od vitalnog značaja za njihov oporavak.

Izveštaj Svjetske zdravstvene organizacije/Svjetske banke o invaliditetu navodi šta funkcioniše u poboljšanju zdravlja i društvenog učešća djece s invaliditetom i promoviše deinstitucionalizaciju. Za djecu s invaliditetom koja su trenutno smještena van kuće, jačanje njihove brige i zaštite rešavanjem institucionalnih kultura i struktura koje povećavaju rizik od nasilja je imperativ.

Djeca s invaliditetom i nasilje u Crnoj Gori

U Crnoj Gori djevojčice s invaliditetom višestruko su diskriminisane i nedovoljno osnažene da prepoznaju diskriminaciju i bore se protiv nje. To je ocijenjeno na panelu Zabrana višestruke i intersekcijske diskriminacije osoba sa invaliditetom (OSI) s posebnim akcentom na žene i djevojčice s invaliditetom, koji je organizovalo Udruženje mladih sa hendikepom (UMHCG) u okviru dvodnevne konferencije.

Zaključeno je da su da se roditelji djece s invaliditetom i djeca s invaliditetom od samog starta suočavaju s ozbiljnim problemima i poteškoćama, što kao posljedicu izaziva intersekcijsku diskriminaciju, te povećanu stepena nasilja u porodici. Problem nasilja nad djecom s invaliditetom je još uvijek nedovoljno istražen, a zvanični statistički podaci ne postoje. O ovom problemu se u crnogorskom društvu i ne govori, ili se zanemaruje tako da ostaje nepoznanica u kojoj mjeri i kroz koje oblike su djeca s invaliditetom izložena nasilju u našoj društvenoj zajednici.

Izvori: https://www.paho.org/en 

Pripremio/la: mr Milena Kovačević 

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) pruža za žene s invaliditetom žrtve nasilja i druge članove u porodici koji imaju invaliditet Besplatnu pravnu pomoć. Besplatna pravna pomoć se pruža se svakog radnog dana (ponedjeljak – petak) u terminu od 8.30 do 16.00 časova.

Ova aktivnost podrazumijeva kontinuirano pružanje besplatnog pravnog informisanja, savjetovanja i zastupanja za žene s invaliditetom i njihove porodice. Na ovaj način će se omogućiti ženama s invaliditetom i njihovim porodicama koje nemaju dovoljno pravnog znanja i dovoljno kapaciteta da, na adekvatan način, ostvare ili zaštite svoja prava i doprinesu aktivnom sprečavanju negativnih posljedica nasilja, zlostavljanja i diskriminacije.

Stranke se mogu obratiti Udruženju i tražiti informacije i/li iznijeti svoje nedoumice u vezi s ostvarivanjem prava i odmah ili najkasnije u roku od 24 sata, ukoliko dostave na uvid i na raspolaganje sve potrebne informacije i dokumentaciju, besplatno dobiti potpune informacije o tome da li imaju pravo, i ukoliko imaju na koji način ga mogu ostvariti ili zaštiti. Na taj način OSI i njihove porodice bivaju obaviješteni ukoliko je neko njihovo pravo prekršeno ili (može biti) ugroženo. 

Pravni savjeti mogu se tražiti lično, u prostorijama UMHCG, svakog radnog dana (ponedeljak – petak). Komunikacija sa strankama biće omogućena i putem fiksnog i mobilnog telefona: 020/265-650, 069/385-981, 067/801-761, e-maila: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli., Fejsbuk stranice, Instagram naloga, putem čata na portalu DisabilityInfo.me (četvrtkom od 12.00 do 14.00h) ili putem čata na platformi Vršnjačkapodrška.me svakog radnog dana (po sopstvenom izboru zainteresovanih).

Ova aktivnost sprovodi se u okviru projekta Bezbjedna i Sigurna! koji Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) realizuje se uz finansijsku podršku Ministartsva rada i socijalnog staranja.

U Nikšiću su tek odnedavno, u nekoliko institucija, postavljene taktilne trake i površine za osobe s oštećenjem vida. Tek deset odsto prodajnih mjesta u gradu pristupačno je korisnicima kolicima. Nedostupni su i brojni kafići, prostorije kulturnog društva Zahumlje, biblioteka. „Mozaik pokušava da poboljša kvalitet života ljudi s fizičkim oštećenjima. Njih je u Nikšiću oko 6000. Većina živi izolovano po kućama, ne rade“, priča Blagoje Šturanović, izvršni direktor NVO Mozaik, koja pomaže osobama s invaliditetom. 

Kiše, one nikšićke, danima su sprječavale naš susret. Javni prevoz, prilagođen osobama s invaliditetom, u gradu ne postoji. Sačekali smo suhe ulice i sreli se u prostorijama koje je davnih devedesetih na korištenje dobilo Udruženje Plegije Nikšić. Zajedno s njima, u skladu s Memorandumom o saradnji, prostorije koristi i NVO Mozaik. Organizacija koja pomaže osobama s invaliditetom. Direktor Mozaika Blagoje Šturanović, u pratnji kuma i prijatelja Vasilija Kneževića, dovezao se do prostorija društva, invalidskim kolicima. Gostoljubivo nudi kafu, koju će  kum skuvati.

„U Nikšiću nema dovoljno organizacija koje pomažu osobama s invaliditetom. Nije ih bilo ni kada smo mi počeli. A veliki su problemi osoba  s invaliditetom. Tek odnedavno, u par institucija, postavljene su taktilne trake i površine za osobe s oštećenjem vida. I dalje je tek deset odsto prodajnih mjesta u gradu pristupačno invalidskim kolicima. Nedostupni su i brojni kafići, prostorije kulturnog društva Zahumlje, biblioteka. „Mozaik pokušava da svojim aktivnostima pomogne i poboljša kvalitet ljudi sa fizičkim ograničenjem. Njih je u Nikšiću oko 6000. Većina živi izolovano po kućama, ne rade jer nisu mogli da se obrazuju. Većina škola i fakulteta za njih su fizički nepristupačni“, priča Blagoje.

Rođen je u gradskom jezgru Nikšića 1996. Rođen je s rijetkim oboljenjem, kategorizovanim kao spinalna mišićna atrofija, tip dva. „Nekako sam to od početka prihvatio. Čini mi se da je to drugačije kad se s invaliditetom rodiš. Prihvatiš svoje stanje kao potpuno normalno, jer od momenta kada si svjestan sebe, to je tako“, kaže Blagoje.

U Osnovnoj školi Mileva Lajović sticao je prva znanja, ali i svijest da škola nije bila prilagođena đacima s invaliditetom. Godinama su ga nosili uz i niz stepenice do školske učionice. Imao je veliku podršku ne samo roditelja, nego i nastavnika i prijatelja. „Sjećanje na te dane nimalo nije neprijatno. Od sedme godine, kad sam pošao u školu, nosili su me do školske klupe i meni je to izgledalo potpuno normalno“, uz osmijeh priča naš sagovornik.

Izvor: Portal Monitor online

Pripremio: Ivan Čović

Novosadski notar diskriminisao je osobu s invaliditetom koja nije mogla svojeručno da se potpiše, a ima zakonski priznat pečat s ugraviranim potpisom jer joj nije dozvolio da ga upotrijebi.

Ovo je zaključeno pravosnažnom presudom Višeg suda u Novom Sadu u strateškoj parnici koju je pokrenula Povjerenica za zaštitu ravnopravnosti.

Povjerenica Brankica Janković smatra da je ova presuda veoma značajna za osobe koje zbog invalidnosti ne mogu da ostvare svoja zakonska prava pred organima.

„Ne sme se dozvoliti da predstavnici vlasti,  zbog neznanja ili nepažnje, krše zakone i vrše diskriminaciju", kaže Janković i dodaje da ovakve presude viših sudova predstavljaju dobar put za ujednačavanje sudske prakse i unaprjeđenje pravne sigurnosti za građane koji su u povećanom riziku od diskriminacije.

Osobe s invaliditetom se svakodnevno suočavaju s ovakvim situacijama, odnosno s kršenjem zakona od strane organa koji su dužni da rade u interesu građana. Tako se pojavio i ovaj primjer osobe koja ne može da se potpiše, od ovih osoba s invaliditetom često se traži da stave otisak prsta ili da daju punomoćje drugome, iako su pismene i mogu da koriste sopstveni pečat, po zakonu. 

U ovom slučaju se Povjerenici obratila osoba s invaliditetom koja govori otežano i ne može da koristi ruke. Njoj javni notar nije omogućio da potpiše ispravu uz pomoć pečata s ugraviranim potpisom, kao zakonski priznatim sredstvom koje mogu koristiti osobe s invaliditetom.

Sud je utvrdio da su prekršene odredbe dva zakona i to Zakona o zabrani diskriminacije i Zakona o sprečavanju diskriminacije osoba sa invaliditetom, što je težak oblik neposredne diskriminacije. 

Presudom je ovom notaru zabranjeno da u budućnosti ponavlja diskriminatorne radnje i naloženo mu je da o svom trošku objavi presudu u dnevnom listu s nacionalnim tiražom.

Povjerenica kaže da su u toku još tri strateške parnice koje je u ovoj godini pokrenuo ovaj organ, a zbog diskriminacije po osnovima zdravstvenog stanja, invaliditeta i seksualne orijentacije.

Izvor: Portal 021

Pripremio: Ivan Čović

U Crnoj Gori je usmjeravanje djece s invaliditetom u obrazovni proces suprotno principima inkluzivnog obrazovanja, smatraju u civilnom sektoru, dok iz Ministarstva prosvjete tvrde da nadležne komisije treba posmatrati kao mehanizam koji predlaže uslove u najboljem intersu djeteta.

Koordinatorka Studentske savjetodavne kancelarije Udruženja mladih sa hendikepom (UMHCG) Anđela Miličić rekla je da je Zakon o vaspitanju i obrazovanju djece sa posebnim obrazovnim potrebama i sam proces usmjeravanja potpuno suprotan Konvenciji Ujedinjenih nacija o pravima osoba s invaliditetom i principima inkluzivnog obrazovanja.

“Jer se na taj način samo postupa prema djeci s invaliditetom, zbog njihove invalidnosti, kao ličnog svojstva, što je oblik diskriminacije”, rekla je Miličić agenciji MINA.

Ona je kazala da se iz tog razloga ne može reći da se u Crnoj Gori sprovodi inkluzija, podsjećajući da i Zakon o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom, kao poseban oblik diskriminacije prepoznaje segregaciju i grupisanje, koje se dešavaju u oblasti obrazovanja. Kako je saopštila, škole nijesu spremne kao što bi trebalo da budu spremne za svako dijete, već se procjenjuju sposobnosti i mogućnosti djece.

“To je konstatovano i u Alternativnom izvještaju o sprovođenju Konvencije UN o pravima osoba s invaliditetom u Crnoj Gori i što je potvrdio i Komitet UN o pravima osoba s invaliditetom”, rekla je Miličić.

Ona je kazala da djeca prilikom tog postupka ne bivaju konsultovana, već Komisije daju prijedloge koji su “u najboljem interesu djeteta”. Kako je istakla, u obzir se moraju uzeti želje i potencijali učenika, kao i način na koji će mu se pružiti podrška kako bi stekao adekvatna znanja i rezultate u školi. Miličić je kazala da je „procjena očuvanih sposobnosti”, koja se trenutno vrši, tipičan primjer takozvanog funcionalnog modela pristupa invaliditetu.

“Saradnja Komisije i škole nije na zadovoljavajućem nivou, škola nije na taj način spremna da odgovori na „zadate zahtjeve“ jer nema ni prostornih (ukoliko govorimo da se nastava održava u nepristupačnoj školi ili učionici), kadrovskih (ukoliko nema adekvatnu tehničku podršku, odnosno asistenta, stručnu podršku tj. psihologa ili pedagoga) kapaciteta”, rekla je Miličić.

Ona je podsjetila na analizu UMHCG-a iz 2019. koja je pokazala da najveći je broj učenika s invaliditetom, rješenjima Komisije za usmjeravanje, usmjeren u srednje stručne škole, i to uglavnom u one u kojima već uči veliki broj djece s invaliditetom. Kako je navela, u analizi su istakli slučajeve u kojima se djeca rješenjima usmjeravaju u određene škole, nakon čega uprave odbiju upis učenika s invaliditetom, obrazlažući to nedostatkom kapaciteta za obrazovanje tog učenika, nakon čega učenik bude upisan u neku drugu srednju školu, najčešće stručnu.

“U nekim školama, i pored donesenih rješenja, stručne službe škole u konsultacijama s roditeljima ne sprovode sve mjere preporučene u rješenju, budući da su, kako navode iz škola, stavovi roditelja da njihovoj djeci ne treba određeni vid podrške”, rekla je Miličić.

Ona je kazala da jedan od čestih problema koje nastavno osoblje ističe je nedovoljna ili loša saradnja s Komisijama za usmjeravanje, zbog čega se na izdavanje nekih rješenja o usmjeravanju čeka duži period, iako djeca već pohađaju školu. Kako je saopštila, u nekim rješenjima prilikom usmjeravanja u srednju školu, u tekstu se navodi da je učenik imao vrlodobar ili odličan uspjeh u osnovnoj, a pored toga stoji da nije elementarno opismenjen i ne poznaje osnovne računske radnje.

“Ovo opravdava neke od stavova po kojima je djeci s invaliditetom mjesto u srednjim stručnim školama, gdje su očekivanja nastavnog osoblja „niža“ i gdje je, prema tim stavovima „potrebno manje truda“ da bi učenik završio školu”, rekla je Miličić.

Kako je istakla, to dalje ima negativan uticaj na razvoj radnih navika učenika, što im otežava dalje obrazovanje, a kasnije i zapošljavanje. 

“Na taj način, moglo bi se smatrati da se obrazovanje OSI svodi na formalnu aktivnost školovanja, ali ne i sticanja znanja koja mogu biti primjenljiva i upotrebljiva u praksi”, rekla je Miličić.

Kada je riječ o saradnji roditelja sa Komisijom, prema riječima Miličić, analiza je pokazala da je prisutno neprihvatanje invaliditeta od roditelja, ali i da neki roditelji odbijaju da njihova djeca prođu proces usmjeravanja i dobiju rješenja, da na taj način ne bi bila etiketirana.

“S druge strane, Komisija nikada ne uključuje samo dijete, niti ispituje njegove želje, interesovanja i potencijale. Zbog svega navedenog, imamo situaciju da se dijete prilagođava sistemu, odnosno školi, a ne škola djetetu”, rekla je Miličić.

Kako je navela, pokazalo se i da nastavno osoblje, zbog neinformisanja ili nepostojanja adekvatnih znanja u radu s osobama s invaliditetom i pristupom u komunikaciji, neadekvatno ocjenjuje učenike s invaliditetom, koji kasnije takav model sticanja znanja očekuju i tokom nastavka daljeg školovanja, odnosno i kada upišu fakultet. Sve to, prema riječima Miličić, nadalje utiče na njihovu konkurentnost na tržištu rada, zapošljivost i sticanje radnih vještina. Ona je kazala da se zahtjevi na tržištu rada brzo mijenjaju, a znanja koja steknu OSI tokom svog obrazovanja, zbog nedostatka adekvatne podrške, kako stručne tako i tehničke, su nedovoljna da bi zadržali svoje radno mjesto ili se zaposlili na boljem radnom mjestu.

“Opšte je poznato da nemamo prilike OSI da vidimo na visokom pozicijama donošenja odluka, što nije slučaj sa drugim evropskim zemljama, gdje možemo da ih vidimo u politici ili na nekim drugim pozicijama od značaja u društvu”, rekla je Miličić.

Ona je navela da se iz tog razloga mali broj OSI se odlučuje da bude samostalno, da pokreće svoj biznis ili na porodičan život i osamostaljivanje od svoje primarne porodice.

“Inkluzija jeste lijepo zamišljen proces, ali se ona u praksi ne sprovodi na pravi način koji će rezultirati manjem stepenu segregacije prema OSI u obrazovnom sistemu, u većem stepenu individualizacije kada je u pitanju rad s učenicima s invaliditetom, uz adekvatnu stručnu, psihološku podršku, primjenu asistivne tehnologije i slično”, smatra Miličić.

Gimnazijalac Luka Vojinović (18) rekao je da je njegovo iskustvo sa Komisijom pozitivno ali da same obrazovne ustanove nijesu spremne, niti pristupačne, za djecu sa invaliditetom.

“U mom slučaju, Komisija mi je pomogla pri upisu u srednju školu dok škola i tadašnja uprava nijesu nam izašle u susret, iako smo sve počeli da pripremamo i obavještavamo, šaljemo dopise i zahtjeve godinu unaprijed”, kazao je Vojinović.

Iz Ministarstva prosvjete su kazali da Komisija za usmjeravanje u obrazovni proces predlaže program vaspitanja i obrazovanja u koji se dijete usmjerava, kao i obim i način sprovođenja dodatne stručne pomoći. Ta Komisija, kako su rekli, daje predloge u pogledu potrebe za angažovanjem asistenta u nastavi, kadrovske, prostorne, materijalne i druge uslove koje škola ili resursni centar u koju će dijete biti uključeno mora obezbijediti.

“Komisiju imenuje organ lokalne uprave nadležan za poslove prosvjete, koju čine pedijatar i ljekari odgovarajuće specijalnosti, psiholog, pedagog, defektolog odgovarajuće specijalnosti i socijalni radnik”, rekli su iz Ministarstva agenciji MINA.

Prema njihovim riječima, u Crnoj Gori je osnovano 18 lokalnih komisija, a do sada je preko 3,2 hiljade djece prošlo ovu proceduru, koja se ponavlja prilikom prelaska s jednog na drugi nivo obrazovanja.

“Komisije ne treba posmatrati kao etiketirajući mehanizam, već kao  vidamehanizam koji predlaže uslove u najboljem intersu djeteta da bi se u sredini, obrazvno-vaspitnoj ustanovi uticalo na okolnosti koje mogu otežati funkcionisanje djeteta”, rekli su iz Ministarstva.

Oni su rekli da su u prethodnom periodu sprovedene obuke članova komisija na teme autizma, intelektualnog invaliditeta, ADHD, oštećenja, problema ponašanja, disleksije, disgrafije, asistencije u nastavi, integrisanih odjeljenja, komunikacija s roditeljima.

Kako su kazali, kako bi komisije jednako postupale, pripremljeno je Uputstvo za ujednačen rad.

“Komisija daje prijedlog o usmjeravanju na osnovu svoje procjene, razgovora sa roditeljima djeteta, kao i na osnovu pedagoške, edukacijsko-rehabilitacijske, psihološke i druge dokumentacije koje dobija od odgovarajućih ustanova”, rekli su iz Ministarstva.

“Svaki član komisije iz svog ugla (pedijatar, psiholog, pedagog, socijalni radnik, defektolog) stavlja naglasak na proces u kome se stiču i usvajaju vještine i znanja potrebna za svakodnevni život, cijeni djetetov nivo razvoja, potencijal za učenje i usvajanje standarda znanja, lična svojstva, prepreke i otežavajuće faktore sredine”, rekli su iz Ministarstva.

Oni su dodali da svaki član komisije, samim tim, sveobuhvatno daje preporuke obrazovno-vaspitnim ustanovama iz ugla profesije i struke kako da pristupi djetetu. Oni su podsjetili da je na osnovu člana 22 Zakona o vaspitanju i obrazovanju djece s posebnim obrazovnim potrebama protiv rješenja organa lokalne samouprave može se podnijeti žalba Ministarstvu u roku od 30 dana od dana prijema rješenja.

“Ministarstvo je imenovalo drugostepenu komisiju, koju čine: pedijatar, defektolog, psiholog, pedagog, socijalni radnik. U 2017. bilo je pet žalbi, 2018. tri žalbe, a 2019, 2020, 2021 i 2022 po dvije žalbe”, rekli su iz tog resora.

Oni su kazali da je mišljenje roditelja je od presudne važnosti, jer roditelji još u zahtjevu za usmjeravanje iskazuju svoje viđenje.

“Zatim, Komisija kroz konsultativan proces sagledava sve okolnosti, a posebno (primjera radi) kada se radi o tranziciji u srednješkolsko obrazovanje, cijeni interesovanja i potrebe djeteta”, kazali su iz Ministarstva.

Izvor: Portal Agencija MINA

Pripremila: Anđela Miličić

Četvrti januar je Međunarodni dan Brajevog pisma i obilježava se širom svijeta. Generalna skupština UN je 17. decembra 2017. i zvanično proglasila Međunarodni dan Brajevog pisma, danom podizanja svijesti o važnosti ovog pisma kao sredstva komunikacije u punoj realizaciji ljudskih prava za osobe s oštećenjem vida.

Međunarodni dan Brajevog pisma obilježava rođendan Luja Braja (Louis Braille), rođenog u Francuskoj 1809, koji je izumio brajevo pismo, široko korišćen taktilni sistem čitanja i pisanja za osobe s oštećenjem vida. Radi se o kombinaciji ispupčenih tačaka. Brajevi znakovi se dobijaju  kombinacijom nekih od šest tačaka, raspoređenih u dvije uspravne kolone po tri tačke, a moguće je dobiti 63 različite kombinacije tačaka. Brajevo pismo je neophodno za opismenjavanje i cjeloživotno učenje osoba s oštećenjem vida, njihovu slobodu izražavanja i mišljenja, kao i socijalnu inkluziju. To je u skladu s članovima 21. i 24. Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom (Convention on the Rights of Persons with Disabilities) i Ciljem održivog razvoja (Sustainable Development Goals) 4, koji se fokusira na inkluzivan i pravedan kvalitet obrazovanja i promociju mogućnosti cjeloživotnog učenja za sve.

Proslavljajući Međunarodni dan Brajevog pisma, apelujemo i pozivamo sve relevantne subjekte u zemlji da dosljedno sprovode Marakeški sporazum, koji omogućava distribuciju brajevog pisma i drugih pristupačnih materijala za čitanje. Svi zajedno smo u obavezi da osiguramo da Brajevo pismo ostane i dalje primjenljivo, da se širi njegova upotreba, ali svakako uz korišćenje novih uređaja i tehnologija.

Nije dovoljno deklarativno reći da je Brajevo pismo prepoznato kao jedino pristupačno za osobe s oštećenjem vida. Njegovom širom primjenom i upotrebom svih subjekata u društvu se jedino može pokazati istinska spremnost da se informacije i drugi materijali koji su namijenjeni javnosti, učine pristupačnim i osobama s oštećenjem vida putem ovog pisma. Ovim ćemo takođe temeljnije i dosljednije sprovesti i odredbe Konvencije UN o pravima osoba s invaliditetom, ali i drugih pozitivnih propisa, koji obavezuju na veći nivo primjene i upotrebe Brajevog pisma u Crnoj Gori.

Umjesto prebrojavanja osoba s oštećenjem vida koje koriste brajevo pismo, potrebno je omogućiti korišćenje brajevog pisma u svim sferama svakodnevnice osoba s oštećenjem vida.

Na kraju, moramo naglasiti i opet spočitati nadležnima u Crnoj Gori, što ni tokom 2022. nije pristupljeno i niti je završena standardizacija Brajevog pisma za dva nova slova u našem jeziku, uprkos našim inicijativama, apelima, interesovanju i učešću u ovom procesu.

Izvor: Sajt Saveza Slijepih Crne Gore

Pripremio: Ivan Čović

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) realizuje projekat Pravo(O) za žene (S) (I)nvaliditetom, uz finansijsku podršku Ministarstva ljudskih i manjinskih prava.

Projektom se želi doprinijeti unaprjeđenju položaja žena i djevojaka s invaliditetom u svim sferama društvenog života u Crnoj Gori.

Planirani specifični ciljevi ovog projekta su: doprinijeti većem stepenu informisanosti žena i djevojaka s invaliditetom o ljudskim pravima, zaštiti od nasilja i mehanizmima zaštite od nasilja, doprinijeti povećanju osnaženosti žena i djevojaka s invaliditetom da prepoznaju i prijave nasilje i podići svijest javnosti i zaposlenih u institucijama sistema  o modelima pristupa invaliditetu i pružanju adekvatne i sveobuhvatne podrške ženama i djevojkama s invaliditetom koje su žrtve nasilja.

Projekat uključuje: edukativni radni sastanak zagovaračkog karaktera o rodnoj ravnopravnosti i pravima žena s invaliditetom (ŽSI) s predstavnicima/cama državnih institucija, zagovaračke aktivnosti u cilju unaprjeđenja zakonske i podzakonske regulative u oblasti rodne ravnopravnosti, besplatnu pravnu pomoć za žene s invaliditetom, organizovanje radionica za ŽSI o borbi protiv nasilja i mehanizmima zaštite od nasilja, zatim radionice za pružaoce usluga o modelima pristupa invaliditetu i pružanju adekvatne i sveobuhvatne podrške ženama i djevojkama s invaliditetom koje su žrtve nasilja, kao i kontinuiranu  medijsku kampanju, tokom cijelog trajanja projekta.

Projektom će biti obuhvaćene žene i djevojke s invaliditetom, uključujući i ŽSI iz ruralnih krajeva Crne Gore, predstavnici/e nadležnih ministarstava (Ministarstvo pravde (MP), Ministarstvo rada i socijalnog staranja (MRSS), Ministarstvo evropskih poslova (MEP)), zakonodavne vlasti  (Skupština Crne Gore / Odbor za rodu ravnopravnost, Odbor za ljudska prava i slobode), predstavnici/e pravosuđa, policijskih i inspekcijskih organa (centri bezbjednosti), institucije zdravstvene zaštite, lokalna samouprava, zaposleni/e u centrima za socjalni rad, predstavnici/e NVO koje se bave zaštitom od nasilja.

Aktivnosti projekta realizuju se u okviru konkursa za NVO u oblasti rodne ravnopravnosti u 2022. Realizacija projekta traje osam mjeseci počev od 23. decembra 2022, a odobrena sredstva za njegovu realizaciju iznose 11.996,00€.