Željko

Željko

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), povodom 28. aprila, Svjetskog dana zaštite i zdravlja na radu, izražava zabrinutost zbog činjenice da se poslodavci u nedovoljnoj mjeri bave zaštitom i zdravljem na radu za osobe s invaliditetom (OSI) jer država se još uvijek bavi početnom temom i preduslovom, odnosno i dalje slušamo o preprekama ili nemogućnostima pristupa zapošljavanju, ali rijetko kada slušamo o uslovima na radnim mjestima, dostojanstvenom radu, ishodima i efektima zapošljavanja. 

I dalje su u Crnoj Gori nepristupačna brojna radna mjesta i okruženja, neprilagođeni procesi i uslovi rada, a kod poslodavaca ne postoje razvijene adekvatne mjere i procedure zaštite i zdravlja na radu kada su u pitanju osobe s invaliditetom.

U Izvještaju o radu za 2022. Zavoda za zapošljavanje Crne Gore, navedeno je da je tokom 2022, 30 poslodavaca Fondu za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje lica sa invaliditetom podnijelo ukupno 60 zahtjeva za ostvarivanje prava na bespovratna sredstva za prilagođavanje radnog mjesta i uslova rada. Od ukupnog broja na sjednicama Savjeta Fonda razmatran je 41 zahtjev i pravo na bespovratna sredstva za prilagođavanje radnog mjesta i uslova rada ostvarilo je 29 poslodavaca za 40 zaposlenih OSI. Takođe, u pomenutom Izvještaju je navedeno da je u Crnoj Gori zaposleno ukupno 2,970 OSI i da se za poslednje tri godine broj poslodavaca i broj zaposlenih OSI više nego udvostručio (poslodavaca više za 110,61%, zaposlenih više za 111,09%). Stoga se postavlja pitanje, da li je ukupno 2.970 OSI ostvarilo pravo na prilagođavanje radnog mjesta i uslova rada, posebno imajući u vidu da su mjere zaštite i zdravlja na radu sastavni dio mjera profesionalne rehabilitacije, a imajući u vidu da u Izvještaju to nije navedeno. 

Mjere profesionalne rehabilitacije se već duže vrijeme ne sprovode planiranom dinamikom a više od godinu dana Zavod kasni s isplatama subvencija zarada i sredstava za opremu i prilagođavanje radnih mjesta nekim poslodavcima. Informisani smo do strane zaposlenih OSI, da nakon prilagođavanja radnih mjesta i uslova rada, odnosno nakon što poslodavac ostvari pravo na bespovratna sredstva za prilagođavanje radnog mjesta, Zavod ali i inspekcija rada ne sprovode aktivnosti koje se tiču praćenja zaposlenih OSI kako bi se vidjelo na koji način ta oprema OSI odgovara, da li vremenom treba da se mijenja i da li još nešto treba učiniti kako bi se radno mjesto potpuno prilagodilo za OSI i sl. 

I dalje nemamo informaciju zašto se toliko kasni s usvajanjem novog Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom, a po Programu pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji 2022-2023 (PPCG) bilo je planirano da se usvoji u 2022. u III kvartalu, a primjena da započne u 2023. u I kvartalu. Novim PPCG 2023-2024. usvajanje ovog Zakona planirano je u IV kvartalu 2024, a primjena u II kvartalu 2025. Podsjećamo, proces je započet još 2015. što znači da se novo zakonsko rješenje čeka duže nego su se pripremali neki međunarodni dokumenti, poput Konvencije UN o pravima osoba s invaliditetom

Nadalje, zakonski okvir u oblasti zaštite i zdravlja na radu potrebno je unaprijediti u dijelu pristupačnosti i bezbjednosti za osobe s invaliditetom, što nije učinjeno važećim podzakonskim aktima. Neadekvatni uslovi rada, radne metode i sredstva ili oprema koja se koristi na radnom mjestu i za obavljanje radnih zadataka, te nepravilno rukovanje opremom i pomagalima dodijeljenim u okviru prilagođavanja i opreme radnog mjesta i uslova rada, ili izostanak njihovog korišćenja od strane OSI, dovodi do potencijalne ugroženosti zdravlja i zaštite na radu, ali i smanjene radne efektivnosti i funkcionalnosti, kao i dalju progresiju ili pojavljivanje novih oštećenja.

Stoga je neophodno da se izmjenom i dopunom legislative u oblasti zaštite i zdravlja na radu predvidi pristupačnost i bezbjednost radnog mjesta i okruženja u skladu s propisima koji definišu oblast uređenja prostora i izgradnje objekata, kao obavezan segment radnog mjesta, odnosno pristupa radnom mjestu, i definisati da mjere zaštite i zdravlja na radu pored kolektivnih mjera, za OSI obavezno sadrže i indvidualne mjere zaštite i zdravlja na radu i iste sprovoditi kroz proces profesionalne rehabilitacije.

Pozivamo nadležno Ministarstvo rada i socijalnog staranja da u najskorijem roku otpočne sprovoditi temeljne i suštinske konsultacije s organizacijama osoba s invaliditetom koje su potpuno zaustavljene iz više razloga uključujući i zbog toga što Vlada nije osnovala Savjet za prava osoba sa invaliditetom. UMHCG koristi ovu priliku da pozove sve OSI i njihove poslodavce da nam se obrate kako bi dobili podršku, informacije i savjete, uključujući i besplatno pravno zastupanje kada je to potrebno.

Svjetski dan zaštite i zdravlja na radu, koji je proglasila Međunarodna organizacija rada – MOR (International Labour Organization – ILO), obilježava se kao dan sjećanja na poginule i povrijeđene radnike u nesreći na radu na gradilištu, u saveznoj državi Konektikatu u SAD-u. Datum je odabran s ciljem da se oda počast žrtvama povreda na radu i profesionalnih bolesti, kao i unapređivanju zaštite i zdravlja na radu, odnosno smanjenju broja povreda na radu, profesionalnih oboljenja i oboljenja u vezi s radom.

Nikšićanin Vasilbije Šućur kandidat je za regionalno takmičenje Izbor za mis i mistera djece i omladine s Daun sindromom, koje će se održati od 6. do 8. maja 2023. u Novom Pazaru.

Vasilije se aktivno bavi sportom. Član je Šahovskog kluba (SK) Čelik, ujedno on je i republički prvak u stonom tenisu na Specijalnoj olimpijadi, išao je u školu plivanja, plesa, jahanja. Što se tiče sporta jako je aktivan”, kazala je njegova majka Mira.

Dodaje, ukoliko Vasilije dobije najviše lajkova, plasiraće se direktno na takmičenje koje treba da se održi u Turskoj, a učestvovaće djeca iz 18 zemalja.

Izvor: Portal onogost.me

Pripremio: Ivan Čović

Osam odsto od 13 hiljada djece, koja su učestvovala u istraživanju Zavoda za školstvo, ne osjeća se sigurno u školi zbog vršnjačkog nasilja, odnosno trpi neki oblik psihološke štete. Od tog broja 6,3% đaka osjeća neprijatnost, a 1,9% ima strah od škole.

Prema rezultatima istraživanje koje je sprovedeno na uzorku od 12.021 učenika/učenica, od kojih 7.347 pohađa osnovne škole, od početka ove školske godine do trenutka ispitivanja 43% đaka je u svojim školama svjedočilo nasilju, a 17% njih je doživjelo makar jedan akt nasilja, odnosno bio je žrtva nasilja.

Prema podacima UNICEF-a za 2022. procenat učenika koji su bar jednom bili izloženi školskom nasilju u posljednjih nekoliko mjeseci za region iznosi između 18 i 25 procenata.

„Specifična procjena rasprostranjenosti nasilja u školi podrazumijeva da se učeniku ponudi lista mogućih oblika nasilja, a da on registruje one oblike koje je doživio. Prema tom kriterijumu od početka ove školske godine 25.5 odsto  anketirane djece bili su žrtve nasilja”, navodi se u rezultatioma istraživanja.

Zavod: Nasilje u školi nije masovna pojava

Prema zaključcima Zavoda za školstvo, nasilje u školi nije masovna i nasumična pojava gdje svako zlostavlja svakog. Radi se, kako objašnjavaju, o tome da jedan manji broj učenika zlostavlja druge učenike (to je 2,7% nasilnika, 4% učenika koji su i žrtve i nasilnici, 13% učenika koji su samo žrtve i 76% učenika koji nisu ni žrtve ni nasilnici).

„Uloga nasilnika i uloga žrtve su stabilne (u našem istraživanju 65 odsto učenika koji su bili žrtva nasilja u ovoj godini, bili su to i u ranijim godinama, a 72 odsto učenika koji su bili nasilni u period od prošlog septembra to su radili i prethodnih godina). To stvara povoljnu osnovu za racionalno upravljanje problemom nasilja u školi na način što bi se već na ranom školskom uzrastu identifikovali pojedinci koji često manifestuju agresivno ponašanje, kao I učenici koji su često žrtve nasilja”, ocjenjuju iz Zavoda.

Dodaju da je tim učenicima (i žrtvama i nasilnicima) potrebna individualna pomoć u smislu integracije u kolektiv jer su svi oni zbog određenih karakteristika socijalno izopšteni od ostalih učenika.

„Druga linija rješavanja problema nasilja u školi podrazumijeva jačanje vaspitne uloge škole i izgrađivanje školske klime u kojoj se nasilje ne isplati (nije kul) i gdje su učenici uvjereni da će ih škola, ako bude potrebno, zaštititi od svih oblika nasilja. Istraživanje je pokazalo da učenicima nije samo dovoljno reći da su u školi zaštićeni, potrebno je da im njihovo iskustvo to potvrdi”, naveli su iz Zavoda za školstvo.

Kako učenici reaguju dok posmatraju nasilje

Na pitanje šta urade kada se desi da posmatraju nasilje nad nekim učenikom/com u školi, 36,1 odsto anketiranih je odgovorilo da ima pasivan odnos prema nasilju (ne želi ili ne smije da se miješa, pravi se da ne vidi.) Adekvatnu reakciju na nasilje u školi (obavještava nastavnika ili svoje roditelja) ima 32,8 odsto ispitane djece, dok 29,7 odsto njih neadekvatno reaguje (uključi se da odbrani slabijeg ili traži pomoć drugova ili stoji sa strane i navija).

Većina učenika (89,6) je uvjerena da njihovi roditelja očekuju da se oni primjerno ponašaju u školi, a o tome šta znači biti dobra osoba roditelji razgovaraju sa 80,8 procenata ispitane djece.

Istraživanje je pokazalo da većina učenika (73 odsto) zastupa pozitivne stavove i društvene vrijednosti, a 69 procenata anketiranih đaka saglasno je da u većini škola postoji neka vrsta organizacije (školske klime) koja je usmjerena na djelovanje protiv nasilja.

Istraživanje je pokazalo da 65,1 odsto đaka smatra da se u njihovim školama  odmah reaguje kada se pojavi neki problem vezan za nasilje. Da se može slobodno obratiti bilo kojem nastaniku škole kada mu je potrebna pomoć misli 68,3 % đaka koji su učestvovali u istraživanju. Nešto manji procenat, 63,4 % obaviješten je u školi šta treba da preduzme kada je izložen nekom obliku nasilja.

Šta rade kada postanu žrtve

Rezultati pokazuju da samo 30,9 % učenika adekvatno reaguje kada je izloženo nasilju (obraća se nekom ko je dužan da ga zaštiti – prvo roditelju zatim nastavniku, pa direktoru i pedagogu).

„Za školu nasilje je često nevidljivo. Učenik, u poziciji žrtve, rijetko se obraća odraslima, a kada odluči, obraća se prije roditelja nego nekome od zaposlenih u školi”, navodi se u rezultatima.

Reakcije škola i nastavnika

Da je potpuno tačno da u školi pomažu đacima da bolej upoznaju i poštuju osobe koje su drugačije (na primejr djecu racličitih nacija i vjera ili osobe s invaliditetom) smatra 71 odsto đaka koji su učestvovali u istraživanju, dok ih 59 procenata navodi da ih u školi uče kako da se zaštite kada su izloženi enkom obliku prijetnje. Da u školi uče kako da na miran način riješe sukob ili neki problem misli 69,1 % đaka.

Istraživanje je pokazalo da 43.7 odsto nastavnika/ca odmah reaguje da spriječi nasilničko ponašanje I zaštiti žrtvu, dok 34,9 procenata njih ima odloženu reakciju I tek onda poziva roditelja, uključuje pedagoga ili direktora.

Prema mišljenju učenika 20,7 odsto nastavnika ignorišu situaciju (prave se da ne vide) ili đaci nemaju predstavu o tome šta bi nastavnik uradio.

Izvor: Portal Roditelji.me

Pripremio: Ivan Čović

utorak, 25 april 2023 07:10

Od 250 parking mjesta samo dva za OSI

Da je opština Tuzi nepristupačna za osobe sa invaliditetom još jednom je dokazano kroz projekat Pravo na slobodan parking koji su sproveli Savez udruženja paraplegičara Crne Gore i Udruženje paraplegičara Podgorica. Utvrđeno je da od 250 parking mjesta samo dva su obilježena za osobe s invaliditetom. To je, kako je kazao Dejan Bašanović, generalni sekretar Udruženja paraplegičara Podgorica, nedovoljno.

„Od 250 parking mjesta samo dva su obilježena za osobe s invaliditetom što je mnogo ispod procenta. Na ovaj broj parking mjesta trebalo bi da bude 12 mjesta za osobe s invaliditetom“, rekao je Bašanović.

On je istakao da ovo nije jedini problem sa kojim se suočavaju osobe s invaliditetom, ali i da njime nijesu samo pogođene Tuzi već i ostali gradovi.

„Problem je i nepropisno parkiranje. Ljudi se parkiraju na mjestima namijenjenim za lica s invaliditetom. To su najprimamljivija mjesta jer su najbliža institucijama u kojima ostvaruju svoja prava. Tu imamo najviše problema. Treba mnogo da se radi na podizanju svijesti građana. Ova parking mjesta namijenjena su za populaciji kojoj su neophodna. Veliki problem je i parkiranje na ivičnjacima i trotoarima pa se ne mogu kretati. Ako imamo pristupačne autobuse koji imaju rampe ali ne mogu prići stajalištima jer se auta tu parkiraju onda opet imamo problem. Ovo je širi problem koji se dešava i pogađa lica s invaliditetom, posebno ako su korisnici kolica“, istakao je Bašanović.

On je istakao da su kroz ovaj projekat glavne aktivnosti bile presjek stanja po opštinama koje su donijele odluku o javnim parkiralištima i da li su odredili pravilan procenat za OSI.

„Dopisi su upućeni prema 24 opštine, a odgovor je stigao od 18 lokalnih samouprava. Odgovor nijesu dostavili Tivat, Bijelo Polje, Andrijevica, Plužine i Gusinje. Provjerom na sajtu ovih opština utvrdili smo da su Tivat, Budva i Bijelo Polje donijeli te odluke, dok Andrijevica, Plužine i Gusinje nijesu. Od 18 opština Petnjica, Žabljak, Šavnik, Danilovgrad, Kolašin i Bar nijesu donijeli odluku o javnim parkiralištima, a opštine Bijelo Polje, Herceg Novi i Mojkovac nijesu definisali procenat koje je potrebno obilježiti. Recimo Podgorica od 3.500 mjesta obilježila je 150 pri čemu je još 30 u fazi obilježavanja i onda bi to bio procenat od pet odsto“, kaže Bašanović.

Priredila: Anđela Miličić

Izvor: Dan

Ne prođe nijedan dan, a da se u javnom prostoru ne suočimo sa viješću koja u svojoj osnovi sadrži neki od oblika diskriminacije. To se odnosi i na one koji imaju hrabrosti da sebe ogole, da svoju ličnost i cijeli događaj iznesu na ocjenu licemjerne ili dobronamjerne javnosti. Zapitamo li se ponekad: šta je sa onim oblicima diskriminacija koji prođu kao nevidljivi, koji se dešavaju, a da osobe koje se sa njima suočavaju najčešće i nijesu svjesne da su diskriminisane. Ili još alarmantnije da je prepoznaju, uoče, procesuiraju, ali ništa... Zato što je svejedno onima kojima ne bi smjelo da bude. 

U društvu koje karakteriše nestabilnost u svim dimenzijama njegovog postojanja, u kojem bilježimo povećan stepen konzervativističkih i tradicionalističkih vrijednosti potpuno je „prirodno” da imamo i diskriminaciju. Potpuno nam je prirodno da društveni položaj onih koji su najranjiviji (djeca, djeca s invaliditetom, žene, žene s invalidtetom, osobe s invaliditetom) tumačimo kroz matrice još uvjek prisutnog patrijarhata. 

Najranjiviji se u društvenom prostoru suočavaju sa različitim postupanjima ili propuštanjem postupanja, sa neutralnim odredbama zakona ili pravilnika, neutralnim kriterijumima ili praksama. I tu nije kraj. Jer svjedoci smo, nažalost, postojanja i težih oblika diskriminacije, kao što su: višestruke, ponovljene, produžene i intersekcijske diskriminacije baš u odnosu na najosjetljivije pripadnike naše društvene zajednice. 

Diskriminacija bilo kog oblika pogoduje pojavi jednog vrlo opasnog fenomena u javnom diskursu, govora mržnje. Ukoliko ne reagujemo, ako tolerišemo, ili ne procesuiramo diskriminaciju odnosno govor mržnje bivamo polako naviknuti na patologije različitih formi što nas dovodi do činjenice da živimo u zajednici lišenoj bilo kog oblika humanosti i poštovanja ljudskih prava. Zato, borba protv svih vidova diskriminacije i uspostavljanje nulte tolerancije na jezik mržnje treba da bude u fokusu interesovanja onih koji kreiraju politike, donose odluke, koji treba da imaju odgovornost za javni prostor, kao i za vrstu narativa koji u njemu preovladava.

Autorski tekst: 

Mirjana Popović

„Vog" je ove godine napravio kardinalnu promjenu, skrečući pažnju s estetike na važne životne priče.

Modna industrija oduvijek je bila rezervisana za „superljude", savršene modele i dizajne, pa nije iznenađujuće što su i naslovnice časopisa krasile žene „bez mane".

„Odrastale smo diveći se tim uzvišenim bićima čistog tena, blistavog osmeha i dugih nogu, manekenkama obučenim u luksuznu garderobu, fotografisanim na prestižnim destinacijama.

Međutim, to je sa sobom donijelo i negativne posljedice jer je stvarna slika života vidno drugačija.

Uporno odbijanje modne industrije da prihvati „realnu ženu" kod devojaka u formativnim godinama probudilo je probleme s samopouzdanjem i razne nesigurnosti. Naime, mnogo njih osjećalo se nedovoljno dobrima, poredeći se s „lutkama s naslovne strane".

Izvor: Portal ona.telegraf.rs

Pripremio: Ivan Čović

Skupština Crne Gore je djelujući u kontinuitetu u pravcu jačanja inkluzivnog društva pokrenula servis Pristupačnost kojim je skupštinski vebsajt prilagođen osobama s oštećenjem vida. Aktiviranje ovog servisa omogućava osobama s oštećenjem vida da koriste alate za manipulaciju tekstovima, i tako na jednostavniji i lakši način pretražuju informacije dostupne u okviru skupštinske internet prezentacije.

Pristupom skupštinskom vebsajtu, putem telefona ili računara, i klikom na ikonu Pristupačnost koja se nalazi u uglu ekrana, pokreće se meni koji nudi čitač ekrana, kao i mogućnost za povećanje veličine teksta, razmaka između slova i proreda, kako bi se poboljšala čitljivost i ispunili zahtjevi za stilizovanje teksta, navedeni u Smjernicama za pristup veb sadržaju. Takođe, meniju se može pristupiti i putem tasterske prečice CTRL+U.

Pokretanjem ovog servisa, a polazeći od premise da svaka osoba ima pravo da živi dostojanstveno, jednako, udobno i nezavisno, nastojalo se da se osobama s oštećenjem vida informacije učine pristupačnijim.

Skupština Crne Gore u kontinuitetu preduzima mjere koje doprinose inkluzivnom društvu,  pa su tako ranije obezbijeđena mjesta u Plenarnoj sali prilagođena osobama s invaliditetom, u upotrebi je vertikalno-podizna platformom kojom je osobama s invaliditetom omogućeno kretanje kroz zgradu, kao i pristup Plenarnoj sali. Novina je i da će Skupština uz podršku Saveza slijepih Crne Gore, u najskorije vrijeme dobiti i taktilne informacione table s Brajevim pismom, koje će pomoći osobama s oštećenjem vida da se samostalno kreću i orjentišu u zgradi Parlamenta.

Kako su u savremenom društvu informacije ključne za učešće u svakodnevnom životu, Skupština Crne Gore će i dalje nastaviti da razvija strategije, kojima će parlamentarni život činiti pristupačnijim, pružajući mogućnost osobama s invaliditetom da prate i aktivno učestvuju u unaprjeđenju javnih politika i procesu Evropske unije (EU) integracija, dajući time procesima pristupačnosti svoj lični doprinos.

Izvor: Portal Skupština.me

Pripremio: Ivan Čović

Relevantne institucije i organizacije treba da pokrenu sinhronizovanu saradnju na podsticanju preduzetništva OSI i osluškuju njihove potrebe u ovom polju, čime bi se smanjile predsrasude koje su i dalje raspostranjene, poručeno je na konferenciji o preduzetništvu osoba s invaliditetom (OSI) koju je u okviru projekta Podržimo preduzetništvo osoba s invaliditetom, organizovala Inicijativa mladih s invaliditetom Boke (I MI Boke).

Izvršna direktorka I MI Boke, Miroslava-Mima Ivanović, kazala je da su na tržištu rada OSI jednako sposobne i treba da budu ravnopravne.

"Veliki problem što sada, 2023, imamo Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji o zapošljavanju lica s invalidtetom koji je donešen 2008. Da stvari napreduju sada bi smo imali zakon o razvoju karijere i o preduzetništvu lica sa invaliditetom", istakla je Ivanović.

Ona je ukazala da sam naziv važećeg Zakona pokazuje da OSI nisu prepoznate kao lideri na tržištu rada i teško dolaze do zaposlenja.

"Sve se svelo da na to da OSI treba da budu prezadovoljne ako se uopšte zaposle", kazala je Ivanović.

Navodi i da se generalno položaj OSI poboljšao u posljednjih 15 godina, ali da je to isključivo rezultat njihove borbe i zalaganja.

"Biti aktivna osoba s invaliditetom i znači da si već preduzetnik, da si preduzimljiv jer morate da se izborite da prevazilazite barijere, usvajate neophodne informacije i naučite da nemate strah od procedure koje osobe bez invalidteta lako prolaze", poručila je Ivanović.

Predstavljajući rezultate istraživanja o podršci institucija za preduzetništvo OSI, Ivanović je kazala da su uputili 27 zahtjeva za slobodan pristup informacijama.

"Dobili smo 26 odgovora od 26 institucija, a samo Opština Ulcinj nije donijela nikavo rješenje po našem zahtjevu, a Opština Nikšić je odbila zahtjev zbog neophodnosti sačinjavanja nove informacije", rekla je Ivanović.

Ona je pojasnila da zahtjevima nijesu tražene samo informacije šta institucije rade na podršci preduzetništvu OSI, već i o tome kakvu one generalnu podršku daju za razvoj preduzetništva.

"Dobili smo podatak da od 25 institucija njih 19 pruža neke vidove podrške za razvoj preduzetništva, tri ne pružaju nikakve vidove podrške, a tri nisu pružile podatke o vidovima podrške", navela je Ivanović.

Prema riječima Ivanović, u istraživanju su pitali koje su to društvene grupe kojima se daje prednost prilikom dobijanja podrške za uspostavljanje i razvoj preduzetništva, dobili su podatak da 94,7 odsto od 19 institucija pruža afirmativnu akciju za žene.

"26,3 odsto ovih institucija pruža podršku mladima, dok 5,2 odsto pruža dugoročno nezaposlenim licima", istakla je Ivanović.

Dodala je da nema institucije koja pruža specifičnu podršku i/ili afirmativnu akciju za OSI za pokretanje ili unaprjeđenje sopstvenog biznisa, kao i da samo opštine Bijelo Polje i Bar pružaju finansijsku podršku preduzećima i biznis planovima koji podrazumjevaju zapošljavanje OSI.

"Opštine Cetinje i Mojkovac pružaju finansijsku podršku projektima NVO u oblasti profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja OSI. Opštine Herceg Novi i Kotor su odbile dvije OSI za pružanje podrške njihovom preduzetništvu zbog nepotpune dokumentacije i neprisustva obuci", kazala je Ivanović.

Analitičarka Kristina Rajković je predstavljajući rezultate Istraživanja s OSI o podršci koja bi im bila neophodna za razvoj i unapređenje sopstvenog biznisa rekla da od ukupnog broja učesnika/ca, njih 12 odsto je trenutno samozaposleno, osam odsto je bilo nekada, dok njih 80 odsto nije bilo nikada samozapoleno.

"Sumirajući zaključke za kategoriju samozaposlenih OSI u istraživanju, možemo reći da su svi muškog pola, dominatno iz centralne regije, od 31 do 55 godina i sa visokim stepenom obrazovanja", kazala je Rajković.

Kako je Rajković navela, četri učesnice u istraživanju u prošlosti vodile su svoje biznise, ali da su od njih odustale zbog uvećanih troškova, ličnih razloga i pogoršanja zdravstvenog stanja. Dalje dodaje, da su dvije učesnice izjavile kako ne bi odustale od svojih biznisa da su imale adekvatnu podršku sistema.

Na pitanje da li su svi imali potrebne informacije i podršku kada su pokretali svoj biznis, deset od šest učesnika/ca je odgovorili pozitivno, jedan negativno, a tri se izjasnilo da su dobili djelimične informacije.

"U dijelu koji im je omogućio da se slobodno izraze i iznesu svoja razmišljanja o ključnim barijerama koje otežavaju OSI u Crnoj Gori da se ostvare kao preduzetnici/ce većina navodi nedostatak motivacije, hrabrosti i informisanosti, kao i nedostatak multidisciplinarne podrške relevantnih institucija i organizacija", navela je Rajković.

Takođe, kako je dodala, većina smatra da je mentorstvo prilikom ovog poduhvata jako bitno, a njega najčešće definišu kao pomoć u analizi tržišta, kreiranju dobrih i održivih ideja, pisanju biznis plana.

"Sumirajući preporuke OSI koje su učestvovale u istraživanju primjetan je izostanak podrške na brojnim aspektima u kontekstu njihovog samozapošljavanja i zato je neophodno uspostaviti servise za njihovo osnaživanje i motivisanje, kao i edukativne programe, uz dostupnost obučenih i kvalifikovanih mentora koji će ih pratiti u ovom procesu", poručila je Rajković.

Izvršna direktorica Fonda za aktivno građanstvo, Anica Maja Boljević, poručila je da bi svi zajedno trebalo da rade na solidarnosti kako bi ovakvih i sličnih projekata i inicijativa bilo što više.

"Nadam se da će nas na budućim događajima na ovu temu sljedeći put biti više, jer su građani i građanke relevantne adrese i što nas je više takvih prije će crnogorsko društvo postati društvo jednakih šansi", rekla je Boljević.

Istakla je da bez ovakvnih relevantnih istraživanja koja su predstavljena na današnjoj konferenciji, nema zagovaranja politika koje su odgovorne.

U toku diskusije poručeno da je veliki problem neiformisanost i dostupnost podataka, kao i da su OSI sve neophodne informacije dobijali od prijatelja ili poznanika.

Sagovornici su saglasni da je pokretanje sopstveng biznisa u Crnoj Gori dosta teško i postoji dosta barijera čak i za osobe koje nemaju nikakav invaliditet.

Vjeruju da će ova konferencija i nalazi istraživanja omogućiti sa jedne starne prikaz relanog stanja na terenu, a sa druge dati osnov za definisanje potrebnih korka i mjera koje treba preduzeti za podsticanje preduzetništva OSI.

Konferenciju o preduzetništvu OSI organizujemo u okviru projekta Podržimo preduzetništvo osoba s invaliditetom, koji je podržan kroz program Odgovorno i solidarno: građani preuzimaju inicijativu, koji realizuje Fond za aktivno građanstvo sa partnerskim organizacijama Aktivna Zona i Zračak Nade, finansira Evropska unija u Crnoj Gori, a kofinansira Ministarstvo javne uprave Crne Gore.

Priredila: Anđela Miličić

Izvor: Portal Analitika

Ukratko, cilj projekta U kontaktu (In Touch), kojim koordinira omladinska organizacija, Asocijacija ABiCi (Associazione ABiCi) iz Italije, kao glavni nosilac projekta, i partnerske organizacijeosoba s invaliditetom: Informativni Centar “Lotos” iz Bosne i Hercegovine, Bez barijera (Pertej barrierave (BBA)) iz Albanije, Active zone outdoor (AZO) iz Kipra, Terra di mezzo (TDM) iz Malte, i Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), je inkluzija osoba s invaliditetom kroz inovacije. Projekat podržava Evropska komisija u okviru Erasmus+ programa.

Partnerske organizacije su se sastale u vidu radne posjete na Malti, u periodu od 16. aprila 2023. do 19. aprila 2023, kako bi se razmijenile dobre prakse o inkluziji mladih s invaliditetom i sagledale aktivnosti planirane prohektom koji će se sprovoditi u šest zemalja, u trajanju od 24 mjeseca.

Na sastancima su predstavljeni načini za postizanje prvog rezultata i razvijanje Elektronskog didaktičkog priručnika, koji uključuje inovativne aktivnosti za inkluziju OSI i obuke za mlade s invaliditetom za operatere, vaspitače, trenere i socijalne radnike i sve one koji rade s osobama s invaliditetom. Ova aktivnost podrazumijevaće sprovođenje Istraživanja o stanju mladih s invaliditetom i nacionalnim zakonodavnim sistemima u svih šest zemalja koje učestvuju u projektu. Elektronski didaktički priručnik koristiće kao polazna tačka za razvijanje mobilne aplikacije, koja će sadržati sve informacije o pristupačnim mjestima i lokacijama za OSI u svih šest zemalja. 

„Smatramo da je međunarodna saradnja u ovom sektoru od suštinskog značaja, imajući u vidu dobre prakse koje postoje u različitim nacionalnim kontekstima, s obzirom na povremene inovacije u oblasti zaštite i pristupačnosti za OSI” istakao je Gabrijel Fronđija (Gabriele Frongia), pravni zastupnik ABiCi, glavnog nosioca projekta. 

Radna posjeta u Sent Džulijanu (Saint Julijan) uključivala je Konferenciju za novinare, na kojoj su se predstavili ciljevi projekata. Konferenciji su prisustvovali mediji lokalnih informativnih tijela, ostale malteške organizacije, kao i predstavnici svih partnera na projektu. 

UMHCG će doprinijeti ostvarivanju ciljeva sprovođenjem sljedećih aktivnosti: Prevod didaktičkog priručnika, Priprema i relizacija programa razmjene mladih s invaliditetom, i Aktivnosti jačanja kapaciteta kroz testiranje mobilne aplikacije. 

Realizacija projekta će trajati 24 mjeseca, počev od 1. januara 2023, a Ugovor o saradnji između projektnih partnera potpisan je 1. marta 2023.

subota, 22 april 2023 11:36

Lični rekordi braće Terić

„Crnogorski atletičari Marko i Vlado Terić popravili su lične rekorde u bacanju diska prvog takmičarskog dana 26. međunarodnog sankcionisanog mitinga Cro Open u Puli“, saopšteno je iz Paraolimpijskog komiteta Crne Gore (POKCG).

U kategoriji F 40 (osobe niskog rasta), Marko Terić je na stadionu Veruda ostvario rezultat 17, 25 metara.

Najbolji rezultat njegovog brata Vlada od danas iznosi 16,98 metara.

Braća Terić u subotu su nastupili i u bacanju kugle.

Od ostalih crnogorskih predstavnika Danilo Gojković je u kategoriji F34 (bacanja iz specijalizovane stolice) koplje bacio 19 metara i 31 centimetar, dok je Marijana Goranović u bacanju kugle (F41 – osobe niskog rasta) ostvarila hitac od 5,87 metara.

Bronzana s posljednjeg Evropskog prvenstva, Maja Rajković, nastup u Puli završila je s 12,85 metara.

U nedjelju, u deset sati, na bacalištu je bila Goranović u kategoriji F41, u disciplini bacanje diska, dok je u 11 sati kuglu bacao Milos Spaić (u kategoriji F11 osobe s oštećenjem vida) i braća Terić (F40).

Organizazor mitinga, koji je okupio 136 sportista iz devet država, je Hrvatski atletski savez OSI uz pokroviteljstvo Hrvatskog paraolimpijskog odbora (HPO).

Nastup sportista u Puli finansira se iz programa Paraolimpijskog komiteta, koji je podržalo Ministarstvo sporta i mladih.

Izvor: Portal Informativna agencija Mina

Pripremio: Ivan Čović

Strana 39 od 96

Back to top