Visoko obrazovanje ili upis na fakultet predstavlja viši stepen obrazovanja koji je omogućen učenicima u cilju nastavka daljeg školovanja. Međutim, kada govorimo o osobama s invaliditetom mali broj njih se odlučuje da upiše fakultet, a razlozi za to su brojni: društvo ima niska očekivanja od osoba s invaliditetom, oni završavaju srednju školu s nižim stepenom osnovne pismenosti i sticanjem radnih navika u manjoj mjeri su socijalizovani i neosnaženi i nemotivisani za nastavak daljeg školovanja posebno zbog toga što u okviru osnovnog obrazovanja ne dobijaju adekvatnu stručnu, psihološku podršku, ali ni tehničku asistenciju.

Pored toga, osobe s invaliditetom, sve do visokog obrazovanja prolaze Komisiju za usmjeravanje u obrazovni proces koja odlučuje o vrsti i načinu obrazovanja djeteta s invaliditetom (redovna škola, specijalno odjeljenje u redovnoj školi ili resursni centar), dok takav vid "procjene" ne prolaze druga djeca. Navedeno smatramo problematičnim i diskriminatornim jer se samo na taj način postupa samo s djecom s invaliditetom za koje škole nijesu spremne kao što bi trebale biti spremne za svako dijete, već se procjenjuju sposobnosti i mogućnosti djece i ona prilagođavaju sistemu. Pritom, učenici s invaliditetom se najčešće usmjeravaju u  stručne škole za koje je procijenjeno da su najbolje rješenje za sticanje daljeg obrazovanja za djecu s invaliditetom, ali na primjer ne i u gimnazije. Pored svega navedenog ovakav način sprovođenja tzv. Inkluzivnog obrazovanja jeste doprinio značajnom povećanju broja upisane djece, ali kvalitet obrazovanja je i dalje upitan za neku djecu zbog čega su njihove mogućnosti za visoko obrazovanje, odnosno nastavak školovanja sužene. 

Dalji uzorici su neobezbjeđivanje adekvatnih servisa podrške i nastavnih materijala, načina izvođenja nastave i nedostatka individualizovanog rada nastavnika s učenicima s invaliditetom, kao i nepoznavanje terminologije i modela pristupa invaliditetu, koji ima za posljedicu nerazvijanje potencijala kod učenika i sticanje navika. I dalje je veliki broj fakultetskih jedinica nepristupačan ili posjeduje samo neke elemente pristupačnosti, pa studenti i dalje upisuju fakultete koje moraju odnosno one koji su pristupačni, ili u kojima postoji pozitivna praksa u radu i odnosu prema studentima s invaliditetom, u odnosu na one koje primarno žele. Sve ovo utiče na mogućnost njihovog daljeg profesionalnog opredeljenja odnosno upisa na fakuultet, a u krajnjem i na zapošljavanje u budućnosti. Iako zakonski od 2008. svi objekti koji su u javnoj upotrebi moraju biti pristupačni osobama s invaliditetom, oni to i dalje nisu. 

Ovo su razlozi zbog kojih imamo mnogo veći broj osoba s invaliditetom koji upisuju osnovno i odlučuju se za nastavak srednjeg obrazovanja, u odnosu na broj onih koji upisuju fakultet. Zbog svega navedenog, danas smo odlučili da govorimo na temu Prava studenata s invaliditetom na nivou visokog obrazovanja i adekvatne servise podrške. 

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore je osnovano davne 2001. kao studentska organizacija, tako da je od svog osnivanja realizovala brojne aktivnosti na nivou visokog obrazovanja, kao što su inicijative za izmjene zakona, inicijative za pristupačnost i podrška u prilagođavanju obrazovnih institucija, prilagođavanje literature, servisi podrpke u oblasti visokog obrazovanja, i u krajnjem kampanja za upis na fakultet i promociju inkluzivnog obrazovanja. 

Kampanja za upis na fakultet ima za cilj motivisanje mladih s invaliditetom da nastave svoje školovanje nakon srednje škole. Tako, ovim putem pozivamo i ohrabrujemo sve mlade s invaliditetom da nam se obrate ili fizički posjete prostorije Udruženja (ul. Kralja Nikole 76, Stara Varoš) i na taj način se informišu o servisima podrške koje mogu ostvariti kao budući studenti podsredstvom Studentske savjetodavne kancelarije. Trenutno u bazi Studentske savjetodavne kancelarije se nalazi 129 studenata s invaliditetom, od toga je 80 na UCG, 13 UniM, 29 UDG, troje na Univerzitetu Adriatik i četvoro studenata studira na samostalnim fakultetima. 

U okviru Studentska savjetodavna kancelarija je osnovana 2014. studenti mogu dobiti podršku:

– pri odabiru željenog fakulteta i prilikom upisa na fakultet, redovno ili po principu afirmativne akcije (ovo uključuje i pomoć prilikom prikupljanja i predaje dokumentacije);

– u oslobađanju od plaćanja naknade (školarine) na bilo kojem fakultetu u Crnoj Gori (državnom, privatnom, ili na fakultetu koji djeluje kao samostalna institucija);

– prilikom apliciranja i u ostvarivanju studentske stipendije;

– prilikom upućivanja inicijative fakultetskoj jedinici/konkretnom profesoru da omogući polaganje predispitnih i ispitnih obaveza na način, u vrijeme i u formi koja studentu najbolje odgovara, uključujući i pomjeranje kolokvijuma/ispita ukoliko je student s invaliditetom bio spriječen da izađe u prvobitno zakazanom terminu;

– u sređivanju smještaja u studentskom domu.

Pravo na besplatnu naknadu 

Studenti s invaliditetom od 2014. u skladu sa zakonom ostvaruju pravo na besplatnu naknadu (školovanje). Besplatno visoko obrazovanje/besplatna naknada, kao i druga prava studenata s invaliditetom regulisana su Zakonom o visokom obrazovanju .

U prethodnom Zakonu o visokom obrazovanju (Sl. List CG 44/2014) upotrebljavan je izraz „besplatno školovanje“ nakon čega je isti tokom izmjena zakona zamijenjen izrazom „besplatna naknada“. U ovom Zakonu se navodi da je jedan od ciljeva visokog obrazovanja i: obezbjeđivanje uslova za nesmetan pristup visokom obrazovanju. 

U skladu sa članom 6 Zakona svima se garantuje dostupnost visokog obrazovanja odnosno zabrana diskiminacije po raznim osnovama među kojima je i invaliditet. 

Zakon o visokom obrazovanju definiše pojam student s invaliditetom, pa je to osoba koja ima dugoročno fizičko, mentalno, intelektualno, senzorno ili kombinovano oštećenje koje sa različitim barijerama u visokom obrazovanju može otežati njihovo puno i efektivno učešće na osnovu jednakosti s drugima. 

U skladu sa članom 70 Zakona, studenti s invaliditetom oslobađaju se plaćanja naknade. 

Ovo pravo garantuje se studentima s invaliditetom bez obzira na vrstu i stepen oštećenja/invaliditeta, godine starosti, kao i bez obzira na studijski program i univerzitet odnosno fakultet koji studira, odnosno želi studirati. 

Besplatna naknada garantuje se za osnovne, specijalističke, master i doktorske studije. 

Besplatna naknada pored troškova za školarinu podrazumijeva i troškove administrativnih i drugih taksi prilikom prijavljivanja i izvršavanja studentskih obaveza. 

Članom 90, stav 5 definiše se pravo studenta s invaliditetom da polaže ispit na mjesto i način prilagođen njegovim mogućnostima u skladu sa Statutom ustanove, dok Statut Univerziteta Crne Gore u članu 132. definiše da student s invaliditetom bira način izvršavanja predispitnih obaveza i polaganje ispita, u skladu sa njegovim sposobnostima i mogućnostima na osnovu čega UMHCG na zahtjev studenta/kinje može uputiti fakultetskoj jedinici ili konkretnom profesoru Zahtjev (Molbu) za polaganje predispitnih i ispitnih obaveza na način koji najbolje odgovara studentku/kinji s invaliditetom.

Da bi studenti s Univerziteta Donja Gorica ostvarili ovo pravo potrebno je da se lično obrate sa Zahtjevom za pomjeranje roka za polaganje predispitnih ili ispitnih obaveza, uz to je potrebno da dostave i obrazloženje o razlozima odlaganja. Nakon toga će biti obaviješteni o konačnoj odluci i dogovoriti s profesorom dodatni termin za polaganje.

U skladu sa Pravilnikom studiranja na osnovnim studijama Univerziteta Mediteran (iz 2018) u članu 28 navodi se da student ima pravo da polaže ispit  na način prilagođen njegovim sposobnostima.

Afirmativna akcija podrazumijeva uvođenje posebnih mjera koje su usmjerene na stvaranje uslova za ostvarivanje ravnopravnosti i zaštite prava lica koja su po bilo kom osnovu u nejednakom položaju u obrazovanju, u konkretnom slučaju osobe s invaliditetom.

U skladu sa Zakonom, član 93, prilikom upisa na studijski program za osobe s invaliditetom primjenjuje se princip afirmativne akcije, ukoliko se kandidat nađe ispod crte, odnosno ispod dozvoljeneg broja za upis na određeni studijski program. 

U skladu s navedenim Udruženje može uputiti univerzitetu/fakultetu Molbu za primjenu principa afirmativne akcije prilikom upisa na fakultet i oslobađanje od naknade (školarine) za određeni broj kandidata po studijskom programu.

Pravo na besplatnu naknadu možete ostvariti posredstvom Udruženja, a u skladu sa Pravilnikom o bližim uslovima i postupku za podnošenje inicijative za oslobađanje od školarine studenata s invaliditetom. 

Nosioci prava definisanih ovim Pravilnikom su studenti s invaliditetom koji studiraju na univerzitetima ili samostalnim fakultetima u Crnoj Gori i upisani su u registar korisnika usluga Studentske savjetodavne kancelarije. Prilikom podnošenja zahtjeva potrebno je da popunite Pristupnicu za korisnike usluga, kako bi Vaše podatke unijeli u elektronsku bazu i iste ažurirali tokom vašeg školovanja. 

Pristupnicu možete dobiti u kancelariji UMHCG, putem fejsbuka, mejla ili drugim vidovima komunikacije, u štampanom i elektronskom obliku.

Ukoliko po prvi put želite da upišete fakultet važno je da se Udruženju odnosno Studentskoj savjetodavnoj kancelariji obratite u aprilu ili maju, a najkasnije prije prvog upisnog roka (jun). 

U tom slučaju, podnosite dokumentaciju koja se odnosi na potvrdu stečenog obrazovanja, kopiju lične karte i kopiju dokumentacije koja potvrđuje vaš status osobe s invaliditetom.

Ukoliko već studirate i želite ostvariti pravo na besplatnu naknadu za II i svaku narednu godinu studija potrebno je da se obratite Udruženju, odnosno SSK najkasnije do 25. septembra. 

U tom slučaju potrebno je da: 

• studirate na jednom od univerziteta ili samostalnih fakulteta u Crnoj Gori,
• ste upisani u registar korisnika usluga SSK (UMHCG), 
• studijsku godinu za koju tražite oslobađanje od naknade (školarine) nijeste upisali više od dva puta. 

Za sve prethodno navedeno neophodno je da imate dokaz, odnosno potvrdu (da ste redovno upisali studijsku godinu, Uvjerenje o položenim ispitima s prethodne godine studija, Kopiju dokumenta koji potvrđuje invaliditet, u situaciji kada po prvi put podnosite inicijativu.)

Izuzetno, student/kinja s invaliditetom može podnijeti zahtjev za oslobađanje od naknade u slučaju: 

• dugotrajnije bolesti i/li operativnog zahvata; 
• odsustva iz zemlje na period duži od pola godine, a u toku studijske godine koju student obnavlja; 
• drugih valjano opravdanih razloga koje student potvrđuje adekvatnom dokumentacijom i činjeničnim stanjem.

Ispunjenost uslova i urednost dokumentacije utvrđuje tročlana Komisija UMHCG-a kojom predsjedava koordinator/ka Kancelarije u roku od pet dana od dana podnošenje zahtjeva ukoliko Komisija ustanovi nepotpunost dokumentacije o tome obavještava studenta i daje mu rok od tri dana za dostavljanje potpune dokumentacije. 

U slučaju odbijanja zahtjeva student s invaliditetom ima pravo žalbe koja se podnosi izvršnom/j direktoru/ici UMHCG u roku od pet dana, od dobijanja odluke.

U tom slučaju odluka izvršnog/e direktora/ice je konačna. 

Nakon što dokumentacija i spisak budu konačnu UMHCG istu prosleđuje Upravnom Odboru Univerziteta ili samostalnog fakulteta. Uprava univerziteta/fakulteta donosi konačnu Odluku o oslobađanju studenata od plaćanja naknade za tekuću studijsku godinu i prosleđuje je UMHCG. 

Pravo na smještaj u studentkom domu 

Pravo na smještaj u studentskom domu regulisano je Pravilnikom o kriterijumima, načinu, uslovima i visini naknade za ostvarivanje prava na smještaj i ishranu u domu, studentski kredit, stipendiju i participaciju prevoza (Sl. CG 100/2020), koji je podzakonski akt Zakona o visokom obrazovanju.

U  skladu s članom 2, stav 1 ovog Pravilnika pravo na smještaj u domu mogu ostvariti studenti koji se školuju van mjesta stanovanja, koji su po prvi put upisali semestar odgovarajuće godine studija i nijesu mijenjali studijski program. 

Prijem studenata u dom vrši se na osnovu konkursa, koji raspisuje Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta dva mjeseca prije početka studijske godine - u julu).

Konkurs za prijem studenata objavljuje se u štampanom mediju koji izlazi u Crnoj Gori i na internet adresi Ministarstva posvjete, nauke, kulture i sporta (www.mpin.gov.me u dijelu Konkursi) i sadrži:

   - naziv i sjedište doma;

   - broj raspoloživih mjesta;

   - rokove i uslove prijema;

   - spisak dokumenata potrebnih za prijem, i

   - druge podatke.

Ukoliko smještaj u domu želite ostvariti posredstvom UMHCG,  to možete ostbariti u skladu sa Pravilnikom o smještaju u studentskim domovima studenata s invaliditetom.

Nosioci prava definisanih ovim Pravilnikom su studenti s invaliditetom koji studiraju na univerzitetima/fakultetima u Crnoj Gori i upisani su u registar korisnika usluga UMHCG-a, odnosno ovo pravo žele ostvariti posredstvom UMHCG-a.

Prilikom podnošenja zahtjeva potrebno je da popunite Pristupnicu za korisnike usluga, kako bi Vaše podatke unijeli u elektronsku bazu i iste ažurirali  tokom vašeg studiranja. 

Pristupnicu možete dobiti u kancelariji UMHCG, putem društvenih mreža mejla ili drugim vidovima komunikacije, u štampanom i elektronskom obliku.

Da bi student s invaliditetom bio na spisku UMHCG-a za ostvarivanje prava na smještaj i ishranu u studentskom domu treba da ispuni sljedeće uslove:

• Da studira na jednom od univerziteta ili samostalnih fakulteta  u Crnoj Gori,
• Da je upisan u registar korisnika usluga UMHCG-a
• Da je na prethodnoj studijskoj godini položio minimum 30% prijavljenih ispita,
• Da tokom svog prethodnog boravka u studentskom domu nije disciplinski odgovarao.

Da bi student s invaliditetom ostvario pravo u đačkom i studentskom domu “Braća Vučinić” u Nikšiću potrebno je da pored prethodno navedenih uslova nije više od dva puta upisivao istu studijsku godinu.

Student podnosi zahtjev za smještaj u studentskom domu Udruženju, najkasnije do 15. septembra. Uz zahtjev, student prilaže i sljedeća dokumenta.

• Potvrdu da je redovno upisao studijsku godinu,
• Uvjerenje o položenim ispitima iz prethodne godine studija,
• Kopiju indeksa ili lične karte,
• Kopiju dokumenta koji potvrđuje invaliditet,
• Potvrdu prebivališta.

Prilikom raspodjele soba UMHCG će tražiti prioritetnu raspodjelu soba za korsnike/ce kolica i osobe koje imaju preko 70% invaliditeta, što se dokazuje odgovarajućom dokumentacijom. Osim ovih studenata, prioritetno pravo na studentski smještaj imaju student koji konkurišu za isti, a žive van mjesta studiranja.

Ukoliko želite da Udruženje preda dokumentaciju za smještaj u domu dalja procedura podrazumijeva da nam dostavite:

   - svjedočanstvo III i IV razreda srednje škole (za studente I godine studija);

   - potvrdu o ocjenama i položenim ispitima iz prethodne godine studija (za studente II, III, IV, V i VI godine);

   - diplomu "Luča" u slučaju da je posjedujete; 

   - diplomu o položenom eksternom maturskom, odnosno stručnom ispitu;

   - potvrdu o redovnom upisu na studijski program;

   - potvrdu o mjestu prebivališta;

   - ličnu kartu.

Studenti s invaliditetom od decembra 2018. koji koriste usluge smještaja i ishrane u JU Domu učenika i studenata – Podgorica oslobođeni od plaćanja navedenih troškova. 

Pravo na studentsku stipendiju 

Pravo na stipendiju regulisano je Pravilnikom o kriterijumima, načinu, uslovima i visini naknade za ostvarivanje prava na smještaj i ishranu u domu, studentski kredit, stipendiju i participaciju prevoza (Sl. CG 100/2020). 

Pravo na studentsku stipendiju imaju studenti osnovnih i specijalističkih studija  koji su redovno upisali godinu po prvi put.

Studenti magistarskih studija nemaju pravo da konkurišu.

Ukoliko pravo na studentsku stipendiju želite ostvariti posredstvom UMHCG potrebno je da prilikom podnošenja zahtjeva popunite Pristupnicu za korisnike usluga, kako bi Vaše podatke unjeli u elektronsku bazu i iste ažurirali tokom Vašeg školovanja.

Pristupnicu možete dobiti u kancelariji UMHCG, putem fejsbuka, mejla ili drugim vidovima komunikacije, u štampanom i elektronskom obliku.

Prijavni formular za dodjelu stipendije nalazi se na sajtu Ministarstva prosvjete, nauke, kulture i sporta (u dijelu Konkursi. Uz prijavu je potrebno priložiti i Potvrdu o studiranju iz tekuće studijske godine.

Pravo da konkurišu za stipendiju imaju studenti koji imaju status „redovnog studenta“, kao i oni koji po prvi put upisuju studijsku godinu, što nam dokazuju kao što sam pomenula dostavljanjem Potvrde o studiranju.

Oni studenti koji ispunjavaju prethodno navedene uslove imaju pravo da konkurišu za dodjelu studentske stipendije od strane Ministarstva prosvjete, nauke, kulture i sporta, imajući u vidu da je MPNKS nakon zahtjeva UMHCG od 2018. donijelo odluku da u okviru ovog Konkursa dodijeli isključivo 20 stipendija za studente s invaliditetom. Ova vrsta stipendije nije isto što i studentski kredit. Odlučeno je da njen iznos bude veći od studentskog kredita (i to 86€), jer se osobe s invaliditetom susreću tokom obrazovanja kako sa arhitektonskim preprekama, tako imaju i dodatne troškove zbog neobezbjeđivanja pristupačnog prevoza ili nekog drugog vida podrške koji bi im trebao biti omogućen od strane lokalne zajednice (psihološka usluga, usluga AN, PA), kako bi nesmetano obavljale svakodnevne studentske obaveze.Nakon prikupljanja dokumentacije Udruženje formira spisak studenata koji su zainteresovani da ostvare pravo na studentsku stipendiju i isti prosleđuje Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta - Odjeljenju za učenički i studentski standard, uz prateće pismo. Ministarstvo u julu objavljuje Konkurs za dodjelu stipendija, a koji traje do sredine oktobra. U vezi s tim, student s invaliditetom je dužan da dokumentaciju za stipendije dostavi Udruženju najkasnije do 10 dana prije isteka roka za podnošenje zahtjeva.

Ukoliko je student nezadovoljan odlukom komisije ima pravo prigovora ministru, u roku od osam dana od dana objavljivanja prijedloga rang liste studenata, na internet stranici Ministarstva.

Stipendija se isplaćije u deset jednakih mjesečnih rata, bez obaveze vraćanja. Stipendija se ne isplaćuje za jul i avgust.

Stipendija se isplaćuje u Crnogorskoj komercijalnoj banci (CKB).

.........

Ukoliko je na opštinskom nivou raspisan Konkurs za dodjelu stipendija studentima ili ukoliko je propisano da se stipendija dodjeljuje  konkretno studentima s invaliditetom UMHCG može uputiti Opštini preciznije licu zaduženom za postupanje u cillju dodjele stipendije, Molbu za dodjelu stipendije po principu afirmativne akcije, po čijem upućivanju Opština donosi konačnu odluku o dodjeli sipendije.

SERVISI PODRŠKE ZA STUDENTE S INVALIDITETOM

Kako bi što veći broj osoba s invaliditetom bio uključen u proces visokog obrazovanja potrebno im je obezbijediti adekvatne servise podrške.  U nastavku ću nešto više reći o tome.

Servisi podrške treba da pomognu u povećanju nivoa nezavisnosti osoba s invaliditetom i potpunom ostvarivanju njihovih prava. Oni su jedan od temeljnih segmenata koncepta proširenih prava, a njihova uloga je pružanje podrške u zadovoljavanju potreba osoba s invaliditetom u različitim oblastima života.

Asistencija u nastavi za studente s invaliditetom se odnosi na pružanje pomoći studentu s invaliditetom tokom studiranja, a koja ima za cilj da olakša praćenje nastave, pripremanje predispitnih i ispitnih obaveza. Asistencija u nastavi podrazumijeva pružanje pomoći osobi s invaliditetom prilikom odlaska i dolaska na fakultet i sa fakulteta, za vrijeme trajanja predavanja (hvatanje bilješki tokom predavanja, pomoć prilikom popunjavanja kolokvijuma), ali i van predavanja (kucanje seminarskih radova, domaćih zadataka, fotokopiranje literature i sl).

Asistencija u nastavi nije direktno zakonski regulisana za studente s invaliditetom, kao što je to slučaj za učenike u osnovnoj i srednoj školi. Ovo nažalost predstavlja veliki problem, imajući u vidu da je ovaj servis podrške posebno značajan za učenike koji se odluče da nastave dalje školovanje, odnosno da upišu fakultet, a to sve zbog adaptacije na novu sredinu. Osim toga, moram napomenuti da se u praksi, prethodnih godina dešavalo da zbog neobezbjeđivanja asistencije ili nekog drugog vida podrške kao što je tunač na znakovnom jeziku za osobe oštećenog vida, dobijemo informaciju da je student/kinja napustio/la fakultet.

Zbog nerješavanja ovog pitanja, ali i obraćanja studenata UMHCG-u u proteklom periodu upućivali smo univerzitetima Inicijativu za obezbjeđivanje finansijskih sredstava, a od Ministarstva prosvjete, nauke, kulture i sporta smo tražili da se usluga AN definiše prilikom izmjene Zakona o visokom obrazovanju. UMHCG kada ima sredstava iz projekata obezbjeđuje asistenciju u nastavi za određeni broj studenata.

Udruženje već duži niz godina sprovodi psihološko savjetovalište, kao jedan od vidova osnaživanja i ličnog osamostaljivanja mladih i osoba s invaliditetom. U skladu s mogućnostima i projektnom podrškom UMHCG pruža individualne i/ili grupne seanse. Navedeni servis podrške se sprovodi u cilju motivacije za lični napredak, otvorenost, aktivno uključivanje u rad Udruženja, samospoznaju, samoprihvatanje, rješavanje problema i prevazilaženje do tada naizgled nepremostivih prepreka i problema, veću borba za ostvarivanje sopstvenih prava i sl.

UMHCG omogućava prilagođavanje literature za studente s invaliditetom kojima je to potrebno, i to radi u saradnji s Organizacijom slijepih za Nikšić, Šavnik i Plužine koja u okviru Audio biblioteke prilagođava knjige na način što se štampana izdanja prvo skeniraju, iz pdf pretvaraju u word, ispravljaju greške koje se pojave takvim konvertovanje, zatim se potpuno sređen materijal prosleđuje studentima. Dakle, nakon skeniranja, knjiga se dijeli na „pakete“ od po 10 stranica, čuva u Word formatu, pa tako na primjer ako knjiga ima 360 strana, ona će biti podijeljena u 36 „paketa“. Audio biblioteka šalje mejlom volonterima pakete teksta, najčešće u TIF formatu i dokument u Wordu na kome se vrši ispravljanje. Volonter iščitava tekst, koriguje greške i vraća finalni tekst u Word formatu. Kada se prikupe svi djelovi knjige, „paketi“ se spajaju u jedan finalni dokument u Word formatu. Gotova knjiga se postavlja na server, iz Word dokumenta konvertuje se u web HTML format, a po želji korisnika šalje se u Word ili MP3 formatu ili se na njihov zahtjev štampa na Brajevom.

Osim toga, Udruženje pruža i uslugu prevoza "od vrata do vrata" za osobe s invaliditetom koje žive, rade ili se obrazuju na teritoriji Glavnog grada Podgorica, čije dugoročno uspostavljanje i finansiranje očekujemo od Glavnog grada nakon završetka projektne aktivnosti. Uslugu je moguće naručiti pozivom na brojeve telefona: 020 282 300 i 19700.

Na kraju bih pomenula i personalnu asistenciju koja podrazumijeva pružanje pomoći osobi s invaliditetom za obavljanje aktivnosti koje u svakodnevnom životu ne može obaviti bez pomoći druge osobe ili bi je obavljala znatno sporije i uz puno više napora, vremena ili i finansijskih sredstava. Pri tom, personalni asistent podrazumijeva jednu osobu koja pruža pomoć osobi s invaliditetom na način na koji odredi sama OSI. Data usluga se pruža shodno individualnim potrebama svakog korisnika personalne asistencije pojedinačno, pri čemu korisnik određuje vrijeme i mjesto pružanja usluge, dok personalni asistent pruža pomoć korisniku isključivo na način koji korisniku najviše odgovara, a ne na način koji je naučen kao opšte pravilo.

Kao što sam sam već pomenula pomenuti servisi podrške treba da doprinesu većoj samostalnosti osoba s invaliditetom. U konkretnom smatram  da je od velikog značaja da učenici/studenti prilikom obraćanja kancelariji UMHCG navedu šta im je od konkretnih servisa podrške potrebno kako bi nesmetano tokom studiranja mogli da obavljaju svakodnevne studentske obaveze. Na osnovu dugogodišnjeg iskustva u radu s osobama s invaliditetom pokazalo se da ovi sevisi podrške doprinose da osobe s invaliditetom ne troše dodatno vrijeme i svoje zdravstvene kapacitete kako bi obavljale svoje kako studentske, tako i svakodnevne obaveze.

Pri tom ne smijemo izostaviti činjenicu da se ovi serisi podrške najčešće obezbjeđuju projektno, dakle traju po par mjeseci nažalost, gdje nakon završetka projekta OSI ostaje bez servisa koji je do tada koristila. UMHCG nastoji da u skladu s projektnim mogućnostima studentima omogući potrebne servise podrške kako bi motivisali OSI da nastave dalje školovanje.

Besplatno savjetovalište za učenike i studente s invaliditetom 

Udruženje u okviru  Studentske savjetodavne kancelarije sprovodi Savjetovalište za srednjoškolce s invaliditetom i to srijedom od 10.00h do 12.00h. Ova aktivnost ima za cilj informisanje učenika s invaliditetom o pravima i servisima podrške tokom školovanja, stvaranje ravnopravnijih uslova, kako za vrijeme srednjeg obrazovanja: upućivanjem različitih inicijativa srednjim školama, kao što su inicijative u vezi s upisom, vanrednim polaganjem nastave, poštovanjem standarda pristupačnosti, tako i za vrijeme visokog obrazovanja.

Dodatno, putem Savjetovališta budući studenti biće informisani i osnaženi za nastavak daljeg školovanja, na način što ćemo ih informisati o gore pomenutim servisima podrške koje mogu ostvariti kao studenti s invalidiretom u okviru Studentske savjetodavne kancelarije.

Svi zainteresovani nam se mogu obratiti za informacije i savjete pozivom na brojeve telefona UMHCG: 020 265 650; 067 801 761; 069 385 981 ili slanjem poruke na Fejsbuk stranicu ili Instagram nalog UMHCG.  

Ova aktivnost se trenutno sprovodi u okviru projekta Nauči – primijeni promijeni, koji je finansijski podržan od strane Ministarstva prosvjete, nauke, kulture i sporta, kroz konkurs Inkluzija na djelu za finansiranje projekata/programa za NVO u oblasti institucionalnog i vaninstitucionalnog obrazovanja-podoblast podrška inkluzivnom obrazovanju za 2020.

Sadržina ovog teksta je nastala u okviru aktivnosti Onlajn pravno savjetovalište za djecu i mlade s invaliditetom kroz projekat Osnaživanje i kvalitetno uključivanje kroz pomoć, pravne informacije i podršku (EQUALIS – Empowerment and Quality inclUsion through Assistance and Legal Information and Support) koji je UMHCG sprovodio uz finansijsku podršku UNICEF-a (Predstavništvo u Crnoj Gori).

Pripremila: Anđela Miličić, Koordinatorka Studentske savjetodavne kancelarije

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), 15. juna 2021, organizovalo je Onlajn pravno savjetovalište za djecu i mlade s invaliditetom, posljednje za sada, odnosno u okviru projekta Osnaživanje i kvalitetno uključivanje kroz pomoć, pravne informacije i podršku koji UMHCG sprovodi uz finansijsku podršku UNICEF predstavništva u Crnoj Gori. 

Tema savjetovališta je bila: Prava studenata s invaliditetom na nivou visokog obrazovanja i adekvatne servise podrške. Konferencija se organizovala u susret upisnim rokovima na fakultetima s ciljem motivisanja mladih s invaliditetom za nastavak obrazovanja. 

Događaj je organizovan na Zoom-u, s prenosom na Facebook stranici UMHCG. 

Cilj aktivnosti je bio osnaživanje osoba s invaliditetom, s posebnim naglaskom na djecu i mlade s invaliditetom, kao i na djevojčice i žene s invaliditetom, da se aktivnije zalažu za svoja prava. Na ovaj način pružala se potrebna stručna podrška ciljnoj grupi da se informiše i podstakne da se aktivnije bori za svoja prava i da ista zaštiti. 

UMHCG želi svima da se zahvali koji su u proteklom periodu pratili i aktivno postavljali pitanja tokom trajanja onlajn pravnog savjetovališta, čije su teme bile iz oblasti obrazovanja, zapošljavanja, zdravstvene zaštite, kulture, podizanja svijesti o pitanjima invaliditeta, vršnjačkog nasilja, i drugih oblasti života, a sve u cilju informisanja OSI i njihovih članova porodice o svojim pravima, kako bi što veći broj njih bio samostalniji.

Pripremila: Aleksandra Pavićević, koordinatorka projekta

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), 11. juna 2021, organizovalo je Onlajn pravno savjetovalište za djecu i mlade s invaliditetom na teme: Ostvarivanje prava na medicinsko - tehnička pomagala  i  Asistivne tehnologije za djecu i mlade s invaliditetom.

Događaj je organizovan na Zoom-u, s prenosom na Facebook stranici UMHCG. 

Cilj aktivnosti je osnaživanje osoba s invaliditetom, s posebnim naglaskom na djecu i mlade s invaliditetom, kao i na djevojčice i žene s invaliditetom, da se aktivnije zalažu za svoja prava. Na ovaj način pruža se potrebna stručna podrška ciljnoj grupi da se informiše i podstakne da se aktivnije bori za svoja prava i da ista zaštiti. 

Besplatnim pravnim savjetovanjem obuhvataju se i porodice osoba s invaliditetom na koje pandemija i mjere sprečavanja i oporavka od COVID-19 neprimjereno utiču, što će rezultirati njihovom boljom zaštitom i većom otpornošću na potencijalno negativne mjere. 

Pozivamo djecu i mlade s invaliditetom, kao i njihove porodice i prijatelje da predlože teme i oblasti važne za ostvarivanje prava djece i OSI o kojima treba organizovati naredno Onlajn pravno savjetovalište.

Pitanja se mogu slati putem SMS-a na telefon: 069/385-981 i 067/801-761, e-maila (Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. i Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.), Fejsbuk stranice, Instagram naloga, putem čata na portalu DisabilityInfo.me  ili putem čata na platformi Vršnjačkapodrška.me (po sopstvenom izboru zainteresovanih).

Ova aktivnost realizuje se u okviru projekta Osnaživanje i kvalitetno uključivanje kroz pomoć, pravne informacije i podršku (EQUALIS – Empowerment and Quality inclUsion through Assistance and Legal Information and Support) koji UMHCG sprovodi uz finansijsku podršku UNICEF-a (Predstavništvo u Crnoj Gori).

Pripremila: Aleksandra Pavićević, koordinatorka projekta

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore u četvrtak, 17. juna, u hotelu Hilton, s početkom u 12.00 časova, organizuje konferenciju Žene S Integritetom – ka vidljivOStI. Prenos konferencije će biti omogućen i putem Zoom platforme i Facebook stranice UMHCG. 

Na konferenciji će govoriti Božena Jelušić, predsjednica Odbora za rodnu ravnopravnost u Skupštini Crne Gore, Kaća Đuričković, programska menadžerka UNDP, Slavica Striković, predsjednica Ženske akcije i Anđela Radovanović, programska menadžerka UMHCG. 

Konferencija se organizuje sa ciljem da podstakne dijalog zainteresovanih strana kako bi se doprinijelo povećanju obuhvata pitanja u vezi sa ženama s invaliditetom u razvoju politika i programa podrške civilnom sektoru u Crnoj Gori i razvoju mehanizama procjene i monitoringa rodno odgovornog budžetiranja (ROB) u odnosu na žene s invaliditetom, kao i da istakne važnost uključivanja rodne perspektive u politike i programe iz oblasti invaliditeta, te perspektive invaliditeta u planiranju programa i politika rodne ravnopravnosti u Crnoj Gori. 

Konferencija je završna aktivnost projekta Žene S Integritetom – ka vidljivOStI koji se sprovodi kroz program malih grantova u sklopu projekta Mreža za nadzor rodno odgovornog budžetiranja na Zapadnom Balkanu i u Moldaviji koji sprovode Centar za istraživanje i izradu politika , Keystone usluge za ljude, Kuća rodnih znanja i politika, Ženska akcija, Centar za promociju civilnog društva, Centar ženske alijanse za razvoj i Mreža žena Kosova, uz finansiranje Austrijske agencije za razvoj i Švedske agencije za međunarodnu saradnju.  

Za sve dodatne informacije, možete kontaktirati UMHCG putem mejla Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. ili na broj telefona 069385981, 067801761 ili 020265650. 

Pripremila: Anđela Radovanović

Drugi Međunarodni filmski festival Uhvati film biće održan 18. i 19. juna u kinu Boka u Kotoru.

Ovogodišnji festival, pored projekcija kratkometražnih filmova na temu invalidnosti, sadrži brojne prateće programe namijenjene različitim ciljnim grupama - panel diskusije, radionice, razgovore sa autorima…

Prvog dana festivala publika će u sklopu segmenta Uhvati domaći film! moći da pogleda dugometražni igrani film Dohvati nebo reditelja Milutina Dake Darića, dok će se sa autorom filma družiti u jutarnjem segmentu Kroasan&kafa&kratke priče.

Filmska radionica Inkluzivni filmski kamp svoje finale ima na festivalu gdje će biti prikazani filmovi srednjoškolaca koji su učestvovali u projektu snimajući filmove na temu invaliditeta mobilnim telefonima. Radionicu vode rediteljka Sara Stijović i dramaturškinja Teodora Kipa.

Sa Fakultetom dramskih umjetnosti Cetinje realizujemo program Uhvati FDU! Pogledaćemo filmska ostvarenja studenata na temu invaliditeta. Animirane filmove na ovu temu posjetioci će pogledati u segmentu Uhvati FILMić.

Tokom festivala biće održane dvije Panel diskusije. Prvog dana reditelji, producenti i ostali umjetnici prenijeće svoja iskustva na temu Umjetnost u doba pandemije, dok će slijedećeg dana tema diskusije biti OSI-izazovi u produkciji (kulturnih) događaja.

I ove godine ulaz je besplatan za sve programske segmente.

Gosti festivala i panelisti biće predstavnici javnog sektora, medijskih kuća, umjetnici, predstavnici nevladinih udruženja kako iz zemlje tako i iz inostranstva.

Festival organizuje NVU Art 365 uz podršku Opštine Kotor, Sekretarijata za kulturu, sport i društvene djelatnosti Opštine Kotor, kao i kompanija Mtel i Lovćen osiguranje. Prijatelji festivala su Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), Fakultet dramskih umjetnosti Cetinje, LIVE production i domaćin festivala Kulturni centar Nikola Đurković Kotor.

Projekat je dio regionalne mreže Filmski festival Uhvati film koji realizuju partnerske organizacije iz regiona KAO Parnas Novi Sad, Udruga Spirit Rijeka, HO Partner Banja Luka i NVU Art 365 iz Podgorice.

Izvor: portal RTCG 

Priredila: Anđela Miličić

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), 15. juna 2021, u 11.00 časova, organizuje Onlajn pravno savjetovalište za djecu i mlade s invaliditetom, kao i članove njihovih porodica. 

Tema savjetovališta biće: Prava studenata s invaliditetom na nivou visokog obrazovanja i adekvatni servisi podrške. Konferencija se organizuje u susret upisnim rokovima na fakultetima s ciljem motivisanja mladih s invaliditetom za nastavak obrazovanja. 

Događaj će biti organizovan na Zoom-u, s prenosom na Facebook stranici UMHCG. 

Cilj aktivnosti je osnaživanje osoba s invaliditetom, s posebnim naglaskom na djecu i mlade s invaliditetom i članove njihovih porodica, da se aktivnije zalažu za svoja prava.

Na ovaj način pružiće se potrebna stručna podrška ciljnoj grupi da se informiše i podstakne u borbi za ostvarivanje i zaštitu svojih prava.

Pozivamo sve zainteresovane za prava djece i OSI da nam do 15. juna 2021. do 9.00 časova dostave pitanja iz navedene oblasti na koja žele odgovore. Pitanja će moći da se postave i u toku same konferencije. 

Pitanja se mogu slati putem SMS-a na telefon: 069/385-981 i 067/801-761, e-maila (Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. i Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.) Fejsbuk stranice, Instagram naloga, putem čata na portalu DisabilityInfo.me  ili putem čata na platformi Vršnjačkapodrška.me (po sopstvenom izboru zainteresovanih). 

Nakon završetka snimak će biti objavljen na platformi Vršnjačkapodrška.me i YouTube stranici UMHCG-a i biće dostupan svim zainteresovanim stranama koje bi mogle pronaći odgovore na svoja pitanja. 

Ova aktivnost realizuje se u okviru projekta Osnaživanje i kvalitetno uključivanje kroz pomoć, pravne informacije i podršku (EQUALIS – Empowerment and Quality inclUsion through Assistance and Legal Information and Support) koji UMHCG sprovodi uz finansijsku podršku UNICEF-a (Predstavništvo u Crnoj Gori).

Pripremila: Aleksandra Pavićević, koordinatorka projekta

U skladu sa postojećim zakonodavstvom, i međunarodno preuzetim obavezama Crne Gore, a u cilju unapređenja uslova za samostalno, tajno i dostojanstveno učešće osoba s invaliditetom u izbornom procesu, prije svega kroz pristupačnost izbornih mjesta, procedura i materijala za glasanje, Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) i Savez slijepih Crne Gore (SSCG) su u saradnji sa Misijom OEBS u Crnoj Gori izradili sljedeće smjernice, čije ozbiljno i detaljno razmatranje i dosljednu primjenu očekujemo od strane organa za sprovođenje izbora, a u susret predstojećim lokalnim izborima, kao i svim budućim izbornim ciklusima:

1. Biračka mjesta treba da budu pristupačna za osobe s fizičkim invaliditetom, odnosno da imaju adekvatan pristup, ravnu podlogu, kosu rampu ili lift za osobe koje se otežano kreću ili su korisnici invalidskih kolica. Izborne jedinice na kojima je više biračkih mjesta u jednom prostoru mogu improvizovati kose rampe (od punog drveta ili metala) nagiba ne većeg od 8%. Pragovi na ulaznim vratima ne bi smjeli biti veći od 5 cm, imajući u vidu da standard predviđa dozvoljeni prag do 2 cm. Ulazna vrata na biračkim mjestima treba da budu najmanje 85 cm širine, a tamo gdje postoje dva krila vrata oba krila treba da budu otvorena. Nadalje, smatramo da postavljanje traka vodilja u cilju orijentacije  i samostalnog kretanja birača s oštećenim vidom, koje su  propisane Pravilnikom o bližim uslovima i načinu prilagođavanja objekata za pristup i kretanje lica smanjene pokretljivosti i lica sa invaliditetom, nije funkcionalno za sam proces glasanja. Umjesto taktilnih traka vodilja, mogu se koristiti etison trake kao alternativno, ekonomičnije i efikasnije rješenje, privremenog karaktera. U tom smislu, predlažemo da se na biračkim mjestima postave etison trake širine 40 cm. Važno je da etison traka, koja predstavlja određeni vid taktilne trake vodilje, vodi od ulaska na biračko mjesto, do stola za kojim sjede članovi biračkog odbora, do glasačke kabine i na kraju do glasačke kutije. Etison traka mora biti tamno crvene boje (bordo) zbog kontrasta za osobe djelimično oštećenog vida, ukoliko već postojeća površina nije u sličnoj boji. Nakon završetka izbornog dana, etison se lako uklanja i može da se koristi i za ubuduće.
2. Najmanje jedna glasačka kabina, na svakom biračkom mjestu treba da ima postavljenu nižu policu za glasanje, čija je gornja ploča podešena na najviše 85 cm, u odnosu na standardnu visinu polica, kako bi osobe koje su korisnici/e invalidskih kolica ili osobe nižeg rasta mogle samostalno i tajno glasati. Takođe, važno je voditi računa o visini stola na koji se postavlja glasačka kutija, kako bi osobe nižeg rasta i one koje su korisnice invalidskih kolica, nakon glasanja, mogle samostalno ubaciti listić u kutiju i time obezbijediti tajnost glasanja. Preporučujemo da se glasačka kutija postavi na visinu od maksimum 85 cm.
3. Osobama oštećenog vida, ali i drugim osobama s invaliditetom, kojima je stavljanje potpisa otežano treba omogućiti da se potpišu faksimilom i ne zahtijevati ostavljanje otiska prsta umjesto potpisa. Otisak prsta je sinonim i zakonom propisan mehanizam potpisivanja za nepismene osobe, nešto što vrijeđa urođeno dostojanstvo osoba oštećenog vida i drugih osoba s invaliditetom, naročito onih koje su uspješno završile svoje školovanje i obrazovanje i stekle visokoškolske diplome. Posredstvom uvida u ličnu kartu birača, lako je utvrditi njihov identitet i faksimil prihvatiti kao validan potpis.
4. U svrhu obezbjeđenja uslova samostalnog i tajnog glasanja za osobe oštećenog vida potrebno je unaprijediti postojeći šablon što je dokazala praksa na nedavno održanim izborima širom zemlje. Šablon treba izraditi u tamno plavoj boji, kako na njemu ne bi ostajao trag hemijske olovke kojom se zaokružuje partija, lista ili pojedinac. Na prorezima oko brojeva treba staviti metalne prstenove, kako ne bi ostajao trag hemijske olovke na obodu kružnog proreza. Pored metalnih prstenova (sa desne strane) treba da stoji redni broj na Brajevom pismu. Sva biračka mjesta treba da imaju barem po dva šablona za glasanje (u slučaju potrebe za glasanjem putem pisma, odnosno kod kuće). Članovi biračkih odbora, onda kada je to očigledno, treba da ponude šablon za samostalno glasanje biraču oštećenog vida. Takođe, članovi biračkih odbora ne treba da procjenjuje da li je neko osoba oštećenog vida ili ne, već da svakoj osobi koja zatraži šablon, isti jednostavno ustupe, uz pravilno stavljanje glasačkog listića u šablon kako bi osoba mogla nesmetano glasati.
5. Na svakom biračkom mjestu trebale bi se naći po dvije brošure odštampane Brajevim pismom, na kojima bi bio prenesen kompletan sadržaj teksta sa glasačkog listića, redni broj i naziv liste, i sl, tako da osoba oštećenog vida može na biračkom mjestu da se upozna sa sadržajem glasačkog listića, a pored prstena na šablonu će joj se naći redni brojevi sa glasačkog listića. Na ovaj način bi se dodatno izjednačili birači oštećenog vida s ostalim biračima.
6. U skladu sa članom 85 Zakona o izboru odbornika i poslanika važno je omogućiti podnošenje zahtjeva za glasanje putem pisma tačno do 13.00 časova, kako je i predviđeno. Na prethodnim izborima dešavalo se da zahtjevi za glasanje putem pisma, koji su dostavljeni biračkim odborima između 12.00 i 12.30 časova nisu bili prihvaćeni.

• Konvencija Ujedinjenih nacija o pravima osoba sa invaliditetom (Zakon o ratifikaciji Konvencije Ujedinjenih nacija o pravima lica sa invaliditetom sa opcionim protokolom „Sl. list CG“ br. 02/09 od 27.07.2009) u članu 29, navodi da države potpisnice osobama s invaliditetom garantuju njihova politička prava i mogućnost da ta prava uživaju na osnovu jednakosti sa drugima. Takođe, zemlje članice Organizacije za evropsku bezbjednost i saradnju (OEBS) obavezale su se 1991, Dokumentom iz Moskve da će preduzeti korake da obezbijede jednake mogućnosti za osobe s invaliditetom kako bi u cjelosti učestvovale u životu društva u kojem žive, kao i da će promovisati učešće osoba s invaliditetom u donošenju odluka o svim temama od njihovog interesa.

Pravo na uključivanje u politički i javni život zajednice osoba s invaliditetom, regulisano je i ostalim pozitivno-pravnim dokumentima koje je Crna Gora donijela ili ratifikovala, a ono obuhvata i uključuje kako aktivno, tako i pasivno biračko pravo OSI. 

Ovaj materijal isključivo je vlasništvo subjekata koji su ga izradili i svako neovlašćeno kopiranje i upotreba za svrhu koja nije predmet ove inicijative zabranjeni su Zakonom o autorskim i srodnim pravima.

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore i ove godine pokreće kampanju za upis na fakultet, koja ima za cilj motivisanje mladih s invaliditetom da nastave svoje školovanje nakon srednje škole. Tako, ovim putem pozivamo i ohrabrujemo sve mlade s invaliditetom da nam se obrate u okviru Savjetovališta za srednjoškolce s invaliditetom ili fizički posjete prostorije Udruženja (ul. Kralja Nikole 76, Stara Varoš) i na taj način se informišu o servisima podrške koje mogu ostvariti kao budući studenti podsredstvom Studentske savjetodavne kancelarije.

U okviru Studentske savjetodavne kancelarije studenti mogu dobiti podršku:

– pri odabiru željenog fakulteta i prilikom upisa na fakultet, redovno ili po principu afirmativne akcije (ovo uključuje i pomoć prilikom prikupljanja i predaje dokumentacije);

– u oslobađanju od plaćanja naknade (školarine) na bilo kojem fakultetu u Crnoj Gori (državnom, privatnom, ili na fakultetu koji djeluje kao samostalna institucija);

– prilikom upićivanja zahtjeva za povraćaj novca fakultetskoj jedinici, ukoliko je student uplatio dio naknade za tekuću studijsku godinu;

– prilikom apliciranja i u ostvarivanju studentske stipendije;

– prilikom upućivanja inicijative fakultetskoj jedinici/konkretnom profesoru da omogući polaganje predispitnih i ispitnih obaveza na način, u vrijeme i u formi koja studentu najbolje odgovara, uključujući i pomjeranje kolokvijuma/ispita ukoliko je student s invaliditetom bio spriječen da izađe u prvobitno zakazanom terminu;

– u sređivanju smještaja u studentskom domu (prioritetno dodjeljivanje smještaja studentima s invaliditetom, prikupljanje i predaja dokumentacije). Ova aktivnost podrazumijeva omogućavanje dodjeljivanja smještaja studentima s invaliditetom u studentskom domu, kao i prikupljanje i predaja dokumentacije nadležnim ustanovama, te upućivanje inicijative sa tzv. Spiskom želja i predlogom za prioritetno obezbjeđivanje smještaja. 

Savjetovalište za srednjoškolce s invaliditetom UMHCG sprovodi kao projektnu aktivnost srijedom od 10.00h do 12.00h. Ova aktivnost ima za cilj informisanje učenika s invaliditetom o pravima i servisima podrške tokom školovanja, stvaranje ravnopravnijih uslova, kako za vrijeme srednjeg obrazovanja – upućivanjem različitih inicijativa srednjim školama, kao što su inicijative za upis djece s invaliditetom, vanredno polaganje nastave i/li poštovanje standarda pristupačnosti, tako i za vrijeme visokog obrazovanja.

 U toku mjeseca planirano je održavanje Onlajn konferencije putem koje će učenici biti informisani i o pravima i mogućnostima koje mogu ostvariti kao brucoši u skladu sa Zakonom o visokom obrazovanju, pa tako ističemo mogućnost upućivanja inicijative za primjenu principa afirmativne akcije prilikom upisa, i u situaciji kada se kandidat za upis na studijski program na osnovnim i specijalističkim studijama nalazi ispod crte odnosno ispod propisanog broja kandidata za upis. Pored toga, učenici će imati priliku da putem Fejsbuk stranice Udruženja postavljaju pitanja koja se tiču nastavka obrazovanja, kao i smještaja u domu, vannastavnih aktivnosti i sl.

Ovom prilikom pozivamo sve zainteresovane da nam se obrate za informacije i savjete pozivom na brojeve telefona UMHCG: 020 265 650; 067 801 761; 069 385 981 ili slanjem poruke na Fejsbuk stranici.

Podsjećamo da je UMHCG uputilo srednjim školama na teritoriji Crne Gore Inicijativu za podsticanje inkluzivnog obrazovanja učenika s invaliditetom s namjerom  da učenike koji su usmjereni u obrazovni proces, te one za koje postoji izrađen IROP/ITP informišemo o sadržaju o servisima podrške koje mogu ostvariti posredstvom Studentske savjetodavne kancelarije.

Pripremila: Anđela Miličić, koordinatorka Studentske savjetodavne kancelarije

Kako se nasilje u porodici dešava tokom zaključavanja, ljudi su primorani da provode više vremena sa njihovim zlostavljačima. Kako Sara Cincurova (Sara Cincurova) istražuje da se osobe s invaliditetom žrtve nasilja mogu suočiti sa određenim izazovima.

„Kada si osoba s invaliditetom i živiš sa svojim nasilnikom, strah te je da govoriš“, kaže Ebere, osoba s invaliditetom koja je bila zlostavljana godinama.

„Posebno ako ste zarobljeni sa njim u kući ili zavisite od njegovog novca ili brige.“

Ebere (nije njeno pravo ime), se suočavala sa nasiljem kroz život.

Rođena u Nigeriji, kao beba je dobila dječju paralizu i postala korisnica kolica.

Njeni roditelji su njen invaliditet smatrali ,,prokletstvom“ i fizički i psihički su je zlostavjali.

„Tretirali su me kao da sam niko. Tukli su me i prijetili, za razliku od mojih braće i sestara, koji su osobe bez invaliditeta, koje su poštovali.“

Sa sedam godina, Ebere je sekusalno zlostavljana od strane člana porodice.

Međutim kad je pokušala da prijavi, “roditelji su mi rekli da će me ubiti, ako budem pričala o tome.“

Osjećala se „bespomoćno.“

„Mislila sam da je džentlmen.“

Prema UNICEF-u, djeca s invaliditetom imaju četiri puta veću vjerovatno da će doživjeti zlostavljanje i tri puta veću vjerovatnoću da će doživjeti seksualno zlostavljanje u poređenju sa njihovim vršnjacima koje su osobe bez invaliditeta. 

Konačno, Ebere je pobjegla u Veliku Brutaniju sa studentskom vizom radi studija socijalne zaštite. „Pretpostavljala sam da sam zauvijek izbjegla zlostavljanje, jer sam pobjegla od porodicu“, kaže ona, ali nije tako bilo.

Ubrzo je upoznala muškarca i započeli su vezu. 

„Mislila sam da je džentlmen, princ. Ali se ispostavilo da je zločinac i kockar.

Počeo je da me kontroliše i siluje.“

„Prolazak kroz zlostavljanje po drugi put me je toliko pogodilo, kaže ona. „Niko nije znao šta se događa iza tih zidova. Više nijesam htjela da živim.“

Ebere nije znala kako da pobjegne dok joj prijatelj nije ostavio mali telefon u njenim ulošcima, kako ga njen bivši partner ne bi pronašao. To joj je pomoglo da nazove policiju i njen partner je uhapšen.

Ali kada je bila slobodna, bilo joj je teško da pronađe smještaj prilagođen korisnicima kolica. Mnoga skloništa su imala stepenice u zgradama ili sobama a vrata su bila preuska za njena kolica. Takođe se birila da pronađe mjesto koje ima resurse da podrže njene potrebe za mentalnim zdravljem.  

„Odsijedala sam u hostelima, hotelima i skloništima, ali nisam bila srećna.

Nijesam osjećala da postoji inkluzija.“

„Doživjela sam pakao.“

Polako, nakon pet godina, Ebere je obnovila svoj život i sada ima svoj lični dom.

„Pričam svoju priču, jer sam proživjela pakao i ne želim da neko drugi prolazi kroz ono kroz šta sam ja morala da prođem.“

Lauren Averi (Lauren Avery), iz Međunarodne grupe za prava manjina (Miniority Rights Group International), koja zastupa prava manjina kaže da žene s invaliditetom koje imaju još jedan identititet, kao što je izbjeglica, mogu suočiti sa duplom diskriminacijom.

„Prvo, veća je vjerovatnoća da će da dožive nasilje“. Drugo, one se suočavaju sa preprekama u prijavljivanju nasilja i dostupnosti servisa.“

Averi kaže da izvještaji širom svijeta pokazuju  da se nasilje nad ženama s invalidtetom povećalo tokom zaključavanja. 

Iako još uvijek nijesu prikupljeni podaci, Ženska pomoć, organizacija (Women's Aid) kažu da su žene sinvaliditetom prije pandemije bile tri puta više izloženije porodičnom zlostavljanju i veća je vjerovatnoća da će doživjeti više oblika zlostavljanja tokom života, u poređenju sa ženama bez invaliditeta.

Averi kaže da ove cifre trebaju odražavati u dostupnoj podršci. 

„Jedno rješenje koje jedovoljno za sve, očigledno ne funkcioniše.“ Kaže ona.  „Svi klijenti bi trebali da imaju priliku da kažu svoje potrebe čim dobiju zaštitu od nasilja. Tada se mogu uložiti napori da se izvrše prilagođavanja kako bi se zadovoljile ove potrebe.“

Ema Dalamine(Emma Dalmayne), žena s autizmom iz Londona, imala je 17 godina kada je sa svojom osmomjesečnom bebom pobjegla od nasilja u porodici.

„Bila sam više puta  fizički zlostavljana, ali i psihički, takođe. Nije mi bilo dozvoljeno da gedam kroz prozor ili da koristim telefon. Ali ja nijesam shvatala da je to bilo nasilje.“

„Mnogi ljudi s autizmom ne shvataju da ne treba da budu udareni da bi to bilo zlostavljanje.“

Ema je morala pažljivo da smisli kako da pobjegne.

„Noć prije mog odlaska pretrpjela sam najgore batine. Pravila sam „previše buke“, dok sam pravila sinu večeru u kuhinji i udarao me nogama poput fudbalske lopte.“

Sledećeg jutra, Ema je otišla u poštu i podigla naknadu- jedino mjesto gdje joj je bio dozvoljen odlazak. „Sakrila sam flašice i dvije pelene u kolica i pobjegla sam sa sinom.“

Na putu je pozvala prijatelja, koji je pozvao policiju. Policaja ih je dočekala u glavnoj ulici.

„Pokazala sam im moje povrede, modrice na leđima i grudima, i odveli su nas u lokalnu upravu za stambene poslove,“ kaže Ema. 

Kada je stigla u skloništa, jecala je zbog olakšanja i straha. Ali kaže da je njen autizam situaciju učinio zbunjujućom i željela je više podrške i jasnijih instrukcija o tome šta sledeće da učini.

„Policija bi trebala da vas  prati do skloništa, pogotovo ako imaš poteškoća sa snalaženjem u javnom transpotru.“ „Takođe stvari bi trebalo da budu jasnije objašnjene od strane radnika skloništa, kao što su upustva o mjestima u novoj okolini.“

Ema se slaže sa Averi da podrška ne može biti univerzalna, posebno kada se radi o osobama s invaliditetom.

Tokom  njene nasilne veze ona je bila izgladnjivana i želudac joj se smanjio, pa nije mogla da jede u skloništu. „Ali niko me nije pitao za to a ja nisam mogla da komuniciram“, kaže ona.

Za Emu, pružanje informacija bez da je neko pita, je nešto sa čim se bori. Kao rezultat toga nije primila nijednu terapiju ili tretman.

„Ne pretpostavljajte da samo zato  što je neko verbalan, može da komunicira. Kada me ljudi pogledaju, pomisle, “biće ona dobro, može da razgovara, da objasni šta se desilo.“ Ali ja nisam mogla.“

Kaže da radnici koji pružaju podršku moraju biti obučeni za podršku osobama s invaliditetom.

„Možda nam treba finansijska pomoći, mi treba takođe da posjetimo dijetetičara i doktora kada dođemo prvi put.“

„Treba da budemo smješteni u sigurnim, tihim sobama, zaštićeni od daljih trauma, buke.“

Pretjerana stimulacija može voditi do toga da se osobe sa autizmom slome.

Kada je napustila sklonište, Ema je počela da se zalaže za žene koje su se suočile sa nasiljem u porodici. Takođe postala je izvršna direktorica Centra za osobe s autizmom (Autistic Inclusive Meets), organizacije usredsređene za stvaranje zajednice za osobe s autizmom. 

„Ovo je materija bliska mom srcu. Kao osoba s autizmom, tako je lako ući u situaciju u kojoj krivite sebe za zlostavljanje. Pružanje pomoći osobama s invaliditetom je toliko važno.  Ljubav ne bi trebalo da boli.“

EMINE PREPORUKE KAKO POBJEĆI OD ZLOSTAVLJANJA

*Spakuj torbu sa neophodnim stvarima kao što je lična karta i presvlaka garderobe. Ako je torba suviše rizična, stavite odjeću na dohvat ruke i dokumenta kao kovertu zalijepljenu ispod fioke; 

*Napravite spisak sa brojevima telefona od ljudi sa kojima želite da stupite u kontakt

*Uzmite recepte i ljekove prije odlaska jer ćete biti izmješteni iz tog područja;  

*Ne pričajte nikom o svojim planovima, jer bi se moglo pročuti; 

*Ako zovete policiju da Vam pomogne, sačuvaće Vam vrijeme ako se uputite ka policijskoj stanici ili se sastanete u blizini; 

*Nosite praktične i izdržljive cipele;

*Ponesite jednu igračku Vašeg djeteta-koju neće biti teško nositi- i neku omiljenu fotografiju- jer može biti uništeno kad odete.

Definisanje vršnjačkog nasilja (problematika definicije)

Nasilje predstavlja svaki oblik ponašanja koje ima za cilj namjerno povrjeđivanje ili nanošenje bola drugoj osobi, bilo psihičkog ili fizičkog. Za razliku od nasilnog, agresivno ponašanje je jednokratno, može biti samo nekontrolisana reakcija ili odbrana. Nasilno ponašanje ima obično isti ili sličan sadržaj, traje duži vremenski period i nasilnik ima moć nad žrtvom.

Dakle, nasilništvo je veoma sugestivan termin. Većina ljudi je nekada bila svjedok ili je doživjela nasilništvo u nekom obliku. Međutim, tek se od 1980-ih godina javilo ozbiljnije interesovanje za vršnjačko nasilje kako među naučnicima, tako i u široj javnosti. Ovome su umnogome doprinjeli slučajevi samoubistava kao posljedice vršnjačkog nasilja među vršnjacima, pogotovo u školi. 

Iako se danas mnogo više zna o vršnjačkom nasilju, njegovo definisanje nije tako jednostavno i ne postoji jedinstvena definicija vršnjačkog nasilja. Jasno je da je vršnjačko nasilje vrsta agresivnog ponašanja, a agresija se obično definiše kao ponašanje s namjerom da se drugome nanese šteta. Ali, psiholozi navode, da je takođe jasno i da nije svaka agresija nasilje. Piter Smit, specijalista za temu vršnjačkog nasilja, navodi primjer kada se kao dječak potukao sa drugom u školi i da se to desilo jednom ili dva puta, a pošto su bili manje više jednaki po snazi to se ne smatra vršnjačkim nasiljem. Vršnjačko nasilje, u tom slučaju bi bilo da je jedan od njih dvojice bio izrazito jači i da je više puta napadao drugog. Ovo nam sugeriše dva aspekta, koja vršnjačko nasilje izdvajaju kao posebnu vrstu agresije: dešava se više puta i postoji nejednak odnos snaga.

Vršnjačko nasilje se može definisati kao ,,učestale agresivne radnje protiv osobe koja ne može lako da se brani“, sa četiri ključna elementa:

1. Čin koji nanosi štetu nekoj osobi ili je izvjesno da će nanijeti štetu nekome;
2. Vrši se sa namjerom da se nekome nanese šteta;
3. Ponavlja se tokom izvjesnog vremenskog perioda;
4. Odnos snaga je nejednak tako da se žrtva ne može lako braniti.

Takođe, postavlja se pitanje da li vršnjačko nasilje treba samo svesti na dječji

uzrast ili se vršnjačkim nasilje smatra i nasilje među vršnjacima starijeg uzrasta.

Šta se sve smatra vršnjačkim nasiljem i koje vrste vršnjačkog nasilja postoje

Osim odrednica koje su date u definiciji, postoji mnogo smjernica za prepoznavanje vršnjačkog nasilja jer nije uvijek lako prepoznati vršnjačko nasilje iako mu možda svakodnevno svjedočimo. 

Najočiglednija vrsta vršnjačkog nasilja jeste fizičko nasilje – jedno dijete udara, gura ili šutira drugo, često manje, dijete. Fizičko nasilje može biti i uništavanje tuđih stvari ali i na primjer guranje klupa u školi, bacanje tašne, knjiga ili drugih predmeta, kao čin zastrašivanja. Međutim, vršnjačko nasilje može biti i verbalno – tu spadaju uvrede, prijetnje, ismijavanje i ruganje, takođe, može da sadrži i iznuđivanje novca ili dragocjenih predmeta.

Osim ovih vidova nasilja postoji nešto što se naziva indirektna agresija, a uključuje treću stranu – na primjer spletkarenje, širenje ružnih komentara o nekome ili uvjeravanje druge djece da se ne druže sa tom osobom. Dakle, isključivanje iz društva i učestalo širenje kleveta se takođe smatra vršnjačkim nasiljem. 

Osim ove četiri vrste vršnjačkog nasilja: fizičko, verbalno, društveno isključivanje i klevetanje, prepoznajemo i internet, tzv. sajber nasilje, kulturno i seksualno nasilje. Internet nasilje je takođe čin nanošenja štete drugoj osobi, kroz napade i prijetnje putem tekstualnih poruka, imejlova i objava na društvenim mrežama, ocrnjavanje, prepucavanje putem poruka, uhođenje, objavljivanje neistinitih informacija ili neželjenih fotografija protiv nečije volje. Kulturno nasilje se odnosi na ismijavanje nečijeg porijekla ili pripadnosti. Seksualno zlostavljanje se odnosi na fizički kontakt između djece, upućivanje seksualnih riječi među djecom i sl.

Često možemo svjedočiti i kombinovanom vršnjačkom nasilju, koje ne uključuje samo jedan vid nasilja, već više njih. Primjer kombinovanog nasilja je verbalno i fizičko, verbalno, kulturno i sajber nasilje, kao i mnoge druge kombinacije, bez nekog određenog pravila u svom ispoljavanju.

Pojam viktimizacije je izuzetno važan u kontekstu nasilja nad osobama s invaliditetom. Viktamizacija predstavlja oblik diskriminacije u kojem određene osobe postaju žrtve zbog nekog ljudskog djelovanja. Radi se o posebnom obliku diskriminacije i procesu nastanka određenog stanja kod pojedinih osoba, koje postaju žrtve posredstvom određenog ljudskog djelovanja koje može biti izazvano namjernom ili nenamjernom ljudskom radnjom. Viktimizacija ima dva vida, prvi kada je usmjerena na žrtvu diskriminacije i drugi kada je usmjerena na druga lica koja nijesu sama pretrpjela diskriminatorsko postupanje. Predstavlja proces koji uključuje set događaja s vremenom, prirodom i obilježjima koji utiču na naredne događaje i iskustva.

Sada ćemo navesti statističke podatke istraživanja vršnjačkog nasilja.

Rezultati istraživanja iz 2018. ukazuju na to da je svako peto dijete žrtva vršnjačkog nasilja u Crnoj Gori. Prema podacima Unicef-a, svaki treći građanin Crne Gore poznaje dijete koje je bilo žrtva nasilja u školi. Većina građana smatra da postoje određene grupe djece koje su češće žrtve vršnjačkog nasilja, a to su najčešće pripadnici ugroženih grupa: djeca koja potiču iz ekonomsko ugroženih porodica, djeca s invaliditetom, nacionalne manjine, kao i oni fizički slabiji.

Izloženost djece s invaliditetom vršnjačkom nasilju

U istraživanju iz 2017., svaki treći građanin Crne Gore smatra da su djeca s invaliditetom više izložena vršnjačkom nasilju od druge djece. Takođe, prema podacima Unicef-a, vjerovatnoća da će djeca s invaliditetom biti žrtve nasilja tri do četiri puta je veća nego kod drugih. Podaci drugih istraživanja, takođe, idu u prilog tome da su djeca s invaliditetom pod mnogo većim rizikom od vršnjačkog nasilja.

Zašto su djeca s invaliditetom pod mnogo većim rizikom od vršnjačkom nasilja nego djeca bez invaliditeta?

Iako su sva djeca pod rizikom da budu žrtve vršnjačkog, ili bilo kojeg drugog nasilja, djeca s invaliditetom su pod većim rizikom upravo zbog svog invaliditeta. Druga djeca, djecu s invaliditetom mogu doživjeti kao drugačije, slabije od sebe, što ih čini potencijalnim žrtvama vršnjačkog nasilja, posebno u pogledu nejednakih snaga među djecom i nemogućnosti pružanja otpora u mnogim situacijama.

Prepoznavanje, primjeri i posljedice vršnjačkog nasilja

Iako su definicijom vršnjačkog nasilja obuhvaćeni razni aspekti nasilništva među vršnjacima, kako u školi, tako i van nje, ipak prepoznavanje, kao što smo već naveli, nije tako jednostavno i lako. Postoje situacije kada same žrtve vršnjačkog nasilja nisu u mogućnosti da nasilje prepoznaju kao takvo, ali ni druge osobe iz njihovog okruženja. Razlozi za teškoće prepoznavanja vršnjačkog nasilja su mnogobrojni, sada ćemo navesti neke od njih:

- stav prema nečemu što je prihvatljivo ponašanje u jednoj državi, iako je štetno, varira u drugim kulturama;

- nedovoljna informisanost o vrstama i ispoljavanju vršnjačkog nasilja;

- određeni obrasci nasilja se pripisuju razvojnom periodu djeteta i dječjoj igri, kao i nemogućnosti da se iz takvih ponašanja uvidi namjera nasilnika, odnosno šteta po žrtvu vršnjačkog nasilja;

- mnogi oblici nasilništva su prikriveni, dešavaju se samo na određenim mjestima, van vidokruga odraslih, često prikriveni karakteristikama nasilnika koje ni na jedan način ne upućuju da je baš to dijete nasilnik, odnosno da je drugo dijete žrtva…

Dakle, razlozi za neprepoznavanje vršnjačkog nasilja su mnogobrojni, a jednako se odnose na sve žrtve vršnjačkog nasilja, na djecu bez invaliditeta i na djecu s invaliditetom.

Sada ćemo vam kroz neke primjere, s fokusom na djecu s invaliditetom, prikazati na koje sve načine možete prepoznati vršnjačko nasilje i kako se ono može manifestovati:

- udaranje (udaranje pomagala djeteta s invaliditetom), guranje, čupanje za   kosu, šutiranje, štipkanje, gađanje predmetima, oduzimanje, sakrivanje ili uništavanje pomagala, zaključavanje u druge prostorije i sl.;

- ruganje zbog invaliditeta, ili po bilo kojem osnovu, ismijavanje, bilo koji   vid ucjenjivanja, zadirkivanje, davanje pogrdnih nadimaka (ćorav/a, vrljav/a, ćopav/a, retard, debil/ka, idiot/kinja, kreten/ka, invalid, debelo/la, anoreksičan/na, glupan/ča, patuljak, hendikepiran…), vrijeđanje i ismijavanje članova porodice, prijetnja da će djetetu s invaliditetom oštetiti pomagala ili nanijeti neku drugu štetu;

- procjenjivanje u negativnom kontekstu (smatrati nekog manje vrijednim, odnosno inferiornijim u pogledu intelekta, osobina ili čak nacionalne ili vjerske pripadnosti), uticaj na drugu djecu da se osoba isključi iz društva (neuključivanje u školske predstave i slične aktivnosti, igre, grupna druženja na školskom odmoru i u aktivnostima van škole), ignorisanje, ogovaranje…;

- imitiranje (na primjer imitiranje djeteta s invaliditetom dok hoda, imitiranjem pokreta, imitiranje djeteta dok priča, imitiranjem glasova i ponavljanjem riječi, i načina na koji zadovoljava neke potrebe: približavanje udžbenika, telefona očima s namjerom da se ismije dijete s oštećenjem vida i sl.), pravljenje grimasa, gestikulacije…;

- neželjeni dodiri, maženje, štipkanje, komentari sa seksualnom konatacijom;

- vrijeđanje na osnovu religijske, nacionalne, klasne, obrazovne osnove;

- krađa novca i drugih ličnih stvari, iznuđivanje novca…;

- objavljivanje fotografija na društvenim mrežama bez pristanka druge osobe, pravljenje stranica, postera, karikatura i sličnih sadržaja koje imaju za cilj ismijavanje i nanosenje štete drugoj osobi;

- slanje uvredljivih poruka i informacija na grupnim čatovima, zloupotreba nečije e-mail adrese, profila, lozinke, odnosno krađa online identiteta;

- slanje pornografskog sadržaja ili drugog uznemirujućeg sadržaja, slanje virusa na e-mail adresu ili telefon, distribuiranje online anketa o žrtvi vršnjačkog nasilja;

Sada ćemo navesti neke od posljedica vršnjačkog nasilja, iako je nemoguće identifikovati sve posljedice, što zavisi od osobe do osobe.

Poznate su mnoge i ozbiljne posljedice vršnjačkog nasilja koje se mogu vidjeti i kao neposredan „odgovor“ na nasilno ponašanje i kao manje ili više dugoročne, a nekada su to posljedice i za cio život. Kolike će posljedice proživljeno nasilno ponašanje imati na dijete zavisi od mnogih okolnosti: osjećanja sigurnosti ili nesigurnosti, načina reagovanja, uzrasta, zrelosti, vrste nasilja, odnosno vremena djetetove izloženosti nasilju itd. Djeca koja se osjećaju sigurnom i imaju više samopouzdanja pronalaze konstruktivnije načine da se zaštite (traže pomoć odraslih, prijavljuju nasilno ponašanje), a imaju i bolje mogućnosti savladavanja traumatskih iskustava nasilja od nesigurne djece koja imaju nizak nivo samopoštovanja. Očekuje se da su starija djeca spremnija da se suoče sa vršnjačkim nasiljem od mlađe. Ukoliko nasilje nad djetetom traje duže, posljedice su teže i trajnije. Takođe, postoje bolji izgledi da dijete „obradi“ i prevaziđe iskustvo nasilja jedne vrste od iskustva kombinovanog nasilja. Posljedice vršnjačkog nasilja mogu biti vrlo ozbiljne po fizičko zdravlje, psihološku stabilnost i socijalnu ravnotežu i na kraju život žrtve. Neposredne posljedice proživljenog vršnjačkog nasilja su:  

- povučenost i nesigurnost, izbjegavanje društva (dijete je uglavnom samo u toku školskih odmora);

- razdražljivost, napetost i sklonost djeteta da reaguje plačom;

- poremećaj pažnje;

- pad uspjeha u školi;

- gubitak motivacije za pohađanje škole: dijete odbija da ide u školu ili nerado ide u školu;

- dijete izbjegava uobičajeni put do škole;

- ne želi da u školu ide samo i traži od roditelja da ga vode;

- navodno je bolesno kada treba da idu u školu i žali se na mnoge tegobe za koje ljekari ne nalaze organski osnove;

- ima slabiji apetit kao i probleme sa snom (nesanice/noćne more);

- nesigurno je i u školi traži društvo/blizinu nastavnika/nastavnica;

- ne uključuje se u zajedničke ili sportske aktivnosti;

- depresivno je, a katkad i agresivno prema drugoj djeci;

- prijeti samoubistvom, a ponekad i pokušava samoubistvo.

Djeca mogu imati i trajnije posljedice izloženosti vršnjačkom nasilju:

- poremećaji navika;

- poremećaj sna;

- noćno mokrenje;

- nekontrolisana stolica;

- somatske (tjelesne) tegobe iako je dijete fizički zdravo (glavobolje, bolovi u stomaku, teškoće disanja).

Djeca koja su u djetinjstvu bila izložena nasilju u adolescenciji mogu ispoljavati:

- depresivnost;

- nasilje prema svojim vršnjacima;

- nesigurnost i nisko samopoštovanje;

- rizične „stilove“ života kao što su različiti tipovi zavisnosti o psihoaktivnim supstancama (PAS).

U odrasloj dobi:  

- neki poremećaji ličnosti;

- sklonost depresijama;

- rizik od suicida;

- rizik od različitih tipova zavisnosti od PAS-a.

Posljedice po dijete s invaliditetom, žrtvu vršnjačkog nasilja u odnosu na drugu djecu su iste, uz dodatnu opasnost od većeg stepena viktimizacije i optuživanja, odnosno odbacivanja same žrtve od strane onih koji treba da pruže podršku i da zaštite to dijete ili i samog okruženja i šire zajednice, te segregacije i izdvajanja, što može uticati i na prihvatanje sopstvenog invaliditeta, neosnaženost i osjećaja samokrivice, ali može i dugoročno uticati na dalji životni razvoj.

Primjeri vršnjačkog nasilja nad djecom s invaliditetom

Sada ćemo vam predstaviti primjer vršnjačkog nasilja nad djetetom s invaliditetom, u kojem ima elemenata više vrsta vršnjačkog nasilja:

Primjer:

M.R. iz Bijelog Polja, 11 godina prijavio je vršnjačko nasilje školskom psihologu. U izjavi je naveo: ,,U početku je počelo tako što su se druga djeca pretvarala da žele da se druže sa mnom i dok je neko od nastavnika bio prisutan ta djeca su bila dobra i ljubazna prema meni, kada bi prostoriju napustio nastavnik/ca postajali su grubi prema meni. Uzimali su moje naočare, bez moje dozvole, i stavljali na svoju glavu i oponašali moje pokrete i govorili da nosim „tegle“. Kada nisam reagovao počeli su da formiraju grupe na Viberu i da nagovaraju drugu djecu da mi šalju uvredljive poruke i nazivaju me pogrdnim imenima. Nekada bi mi tražili užinu govoreći da meni ne treba i da sam ja pravi drug, i često bih ostao gladan. Nikome nisam govorio o tome jer sam mislio da će ih to još više razljutiti. Više nisam mogao da trpim kada sam vidio da su napravili na Facebook-u profil sa mojim podacima, sa kojeg su slali djevojčicama poruke u kojima je pisalo da sam se zaljubio u njih, a kasnije me ismijavali zbog toga. Prijavio sam nasilje školskom pedagogu u mojoj školi, ali nasilje nije prestalo, sada su nasilnici samo obazriviji pri vršenju nasilja“.

Dakle, u ovom primjeru prepoznajemo višestruko vršnjačko nasilje: fizičko, verbalno, sajber nasilje, iznudu, spletkarenje, ogovaranje, izostavljanje iz zajedničkih aktivnosti i grupa, zasnovano na osnovu invaliditeta.

Pravni okvir, domaće i međunarodno zakonodavstvo

Vršnjačko nasilje, kao jedan od oblika nasilja, kao posebno krivično djelo nije propisano Krivičnim zakonikom Crne Gore, ali se inkriminisanim ponašanjem jednog djeteta prema drugom djetetu, mogu ostvariti elementi bića bilo kog krivičnog djela koje je propisano Krivičnim zakonikom Crne Gore, s tim što bi se prema učiniocu djela koje je učinjeno radnjom vršnjačkog nasilja, kao i prema licu koje je oštećeno tom radnjom, postupalo prema posebnom zakonu koji se odnosi na maloljetnike.

Što se tiče kaznene politike prema maloljetnicima (ako uzmemo u obzir činjenicu da se vršnjačko nasilje događa mahom među maloljetnicima), ona je regulisana posebnim Zakonom o postupanju prema maloljetnicima u krivičnom postupku.

Ovim Zakonom uređuje se postupanje prema maloljetniku kao učiniocu krivičnog djela, djetetu i maloljetniku kao učesniku u postupku (kao žrtvi ili oštećenom), koje se zasniva na poštovanju ljudskih prava i osnovnih sloboda uz uvažavanje najboljih interesa maloljetnih lica, vodeći računa o njihovoj zrelosti, stepenu razvoja, sposobnostima i ličnim svojstvima, kao i težini krivičnog djela, a u cilju njihove rehabilitacije i socijalne reintegracije.

Prema ovom zakonu, postoje četiri vrste učinioca krivičnog djela i s obzirom na njihovu starost, postoje razlike oko toga da li se uopšte može vodtiti krivični postupak i da li se prema njima mogu propisati kazne i mjere. 

- Dijete je lice koje u vrijeme izvršenja protivpravnog djela određenog u zakonu kao krivično djelo nije navršilo 14 godina života. Protiv njih se ne može voditi krivični postupak, niti im se mogu propisati kazne i mjere. 

- Mlađi maloljetnik je lice koje je u vrijeme izvršenja krivičnog djela navršilo 14, a nije navršilo 16 godina života.

- Stariji maloljetnik je lice koje je u vrijeme izvršenja krivičnog djela navršilo 16, a nije navršilo 18 godina života.

- Mlađe punoljetno lice je lice koje je u vrijeme izvršenja krivičnog djela navršilo 18, a nije navršilo 21 godinu života. Ova lica nijesu maloljetna, ali kaznena politika je, s obzirom na njihove godine, blaža nego prema starijim učiniocima.

Ono što je bitno istaći jeste to da se prema maloljetnicima u krivičnom postupku mora postupati obazrivo i uvijek u prisustvu zakonskog zastupnika (roditelja, staraotelja, hranitelja, usvojioca) i branioca koji je kvalifikovan i koji je prošao posebnu obuku za zastupanje maloljetnika u postupku. Što se tiče kazni koje se mogu izreći maloljetnicima koji su učinili neko nasilje prema svom vršnjaku, mogu se izricati alternativne mjere (opomena i vaspitni nalog) i krivične sankcije (vaspitne mjere, maloljetnički zatvor i mjere bezbjednosti).

Što se tiče regulative van naše zemlje, prava djeteta su definisana Konvencijom Ujedinjenih nacija o pravima djeteta koja reguliše pravo na zaštitu djece od svih oblika fizičkog i mentalnog nasilja, povreda ili zlostavljanja, zanemarivanja ili nemarnog postupanja, zloupotrebe ili eksploatacije, uključujući i seksualno zlostavljanje.

Što se tiče  vaspitnih ustanova (škola), njima je od strane Ministarstva prosvjete dato uputstvo – Podjela odgovornosti i postupanje u cilju prevencije i u slučajevima pojave nasilja i vandalizma, a koje se odnosi na vršnjačko nasilje i govori o tome šta ustvari ono podrazumijeva i koje vidove obuhvata, koji je  strateški i normativni okvir regulisanja, koje su preporuke za suzbijanje vršnjačkog nasilja i koje su mjere koje se preduzimaju kada se isto uoči.  

O nasilju nad djecom, koje svakako obuhvata i vršnjačko nasilje se govori i u Zakonu o obrazovanju i vaspitanju, gdje je propisano da u ustanovi nije dozvoljeno fizičko, psihičko i socijalno nasilje, zlostavljanje i zanemarivanje djece i učenika kao i svaki drugi oblik nasilja i diskriminacije. U ovom zakonu se utvrđuje da odjeljenski starješina analizira vaspitne i nastavne rezultate odjeljenja, brine se o rješavanju vaspitnih i nastavnih problema pojedinih učenika, sarađuje sa roditeljima i izriče opomene i ostale vaspitne mjere.

Na kraju, korisno je napomenuti i da se u Zakonu o zabrani diskriminacije navodi da se zabranjuje govor mržnje, koji predstavlja svaki oblik izražavanja ideja, tvrdnji, informacija i mišljenja koji širi, raspiruje, podstiče ili pravda diskriminaciju, mržnju ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog ličnog svojstva, ksenofobiju, rasnu mržnju, antisemitizam ili ostale oblike mržnje zasnovane na netoleranciji, uključujući i netoleranciju izraženu u formi nacionalizma, diskriminacije i neprijateljstva protiv manjina. Takođe, Zakonom o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom, diskriminacijom po osnovu invaliditeta smatra se govor mržnje i omalovažavanje lica s invaliditetom. Govor mržnje je svaki oblik izražavanja ideja, tvrdnji, informacija i mišljenja kojima se širi, podstiče ili pravda diskriminacija, omalovažavanje, mržnja ili nasilje prema licu s invaliditetom ili grupi lica sa invaliditetom, zbog njihovog ličnog svojstva, zasnovano na neprihvatanju različitosti i netoleranciji. Omalovažavanje je doživljavanje lica sa invaliditetom kao manje vrijednih i manje sposobnih članova društva. Ovim Zakonom diskriminacijom po osnovu invaliditeta smatra se, takođe i svako grupisanje koje je planirano, sistemsko ili kontinuirano izdvajanje lica ili grupe lica s invaliditetom i njihovo spajanje u jednu ili više grupa u određenoj situaciji, kada se u istoj ili sličnoj situaciji to izdvajanje i spajanje ne vrši s drugim licem ili grupom lica.

Ko je obavezan da prijavi vršnjačko nasilje i kome se nasilje može prijaviti?

Svi su u obavezi da prijave bilo koji vid nasilja, pa tako i vršnjačko nasilje. Zbog prirode nasilja, mnogi dolaze u zabunu kome i na koji način prijaviti vršnjačko nasilje. Obaveza prijavljivanja nasilja ima prednost u odnosu na tzv. profesionalno čuvanje tajne ukoliko ona ugrožava djetetovu bezbjednost, život ili mentalno i/ili fizičko zdravlje. Odnosi se na situacije u kojima se došlo do informacija koje upućuju da je dijete zlostavljano, zanemareno, žrtva nasilja.

Ovo su neke od institucija kojima se može obratiti, bilo da ste žrtva vršnjačkog nasilja ili ste svjedoci nasilja, čak i ako samo sumnjate da se nad nekim djetetom vrši vršnjačko nasilje dužni ste i takve sumnje da prijavite i prepustite stručnim licima dalje postupaju po takvoj prijavi.

Škola

Nasilje u školi možete prijaviti nastavniku, profesoru, psihologu, pedagogu ili direktoru škole. Kada dođe do bil kakvog nasilja među djecom, školska ustanova je dužna da preduzme sve mjere kako bi nasilje stalo, a ukoliko ima potrebe, zatražiti pomoć drugih radnika škole ili pak policije. Po prijavljivanju nasilja, potrebno je obavijestiti roditelje djeteta nad kojim je vršeno nasilje i djeteta koje je vršilo nasilje. Takođe, izvor informacija su prijave koje zainteresovani, svjedoci i očevicimogu uputiti Ministarstvu prosvjete na broj telefona 080 777 777.

Policija

Policiji se možete obratiti putem broja 122, ili na posebne telefone Skloništa i SOS telefone za žene i djecu žrtve nasilja: nacionalna SOS linija za žrtve nasilja; skloništa (sigurne kuće); SOS telefon 116 111 koji su Ministarstvo rada i socijalnog staranja i Unicef pokrenuli u decembru 2018. namijenjen djeci i mladima u Crnoj Gori kojima treba savjet, podrška ili pomoć.

Centar za socijalni rad

Svjedoci vršnjačkog nasilja, ili žrtve, mogu nasilje prijaviti i Centru za socijalni rad. Zaposleni u toj ustanovi će postupati po prijavi i preduzeti sve mjere iz svoje nadležnosti kako bi se prijava dalje procesuirala.

Zdravstvene ustanove

Zdravstvene ustanove dužne su da pruže adekvatnu medicinsku pomoć, njegu i zbrinjavanje osobama koje su pretrpjele nasilje. Po službenoj dužnosti zdravstveni radnici su u obavezi da slučajeve nasilja prijave policiji ili tužilaštvu.

Smjernice UMHCG-a

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore je u okviru Aktivnosti javnog zagovaranja i medijske kampanje izradilo Smjernicu o načinima pružanja podrške i obezbjeđivanja zaštite ženama i djeci s invaliditetom i njihovim sestrama i braći s iskustvom nasilja, koju možete preuzeti na portalu Disabillityinfo.me. 

Sadržina ovog teksta je nastala u okviru aktivnosti Onlajn pravno savjetovalište za djecu i mlade s invaliditetom kroz projekat Osnaživanje i kvalitetno uključivanje kroz pomoć, pravne informacije i podršku (EQUALIS – Empowerment and Quality inclUsion through Assistance and Legal Information and Support) koji UMHCG sprovodi uz finansijsku podršku UNICEF-a (Predstavništvo u Crnoj Gori).

Pripremila: Dragana Đokić