Osobama s oštećenjem vida biće obezbijeđena bolja pristupačnost putnoj infrastrukturi Aerodroma Crne Gore (ACG) i Luke Kotor, kako bi svi članovi društva imali istu vrstu komfora prilikom putovanja, poručeno je na današnjoj onlajn (online) pres (press) konferenciji ove dvije kompanije.

Na konferenciji je predstavljen projekat Inovativne usluge prevoza za putnike potpuno i djelimičnog oštećenog vida u Dunavskoj regiji (DTP), za koji su ACG i Luka Kotor aplicirali kako bi svi putnici imali ravnopravan tretman prilikom putovanja, saopšteno je iz kompanije Aerodromi  Crne Gore.

Menadžerka projekta DTP za ACG Nina Planinić objasnila je da u projektu učestvuje 14 država dunavskog sliva i da je cilj da se evropski transport prilagodi osobama s oštećenjem vida, kako bi nesmetano koristili infrastrukturu na aerodromima, željeznicama, javnom prevozu i u lukama.

„Na samom početku projekta osluškivali smo potrebe upravo osoba s oštećenjem vida i zajednički došli do zaključka da je u ovoj fazi najpotrebnije obezbijediti taktilne trake i orjentacione table na Brajevom pismu“, kazala je Planinić.

Maja Danilović menadžerka DTP Luke Kotor navela je da je luka prva stanica na koju zakorače ljudi s broda, te da će se obezbijediti taktilne trake do podvožnjaka u Kotoru.

„U tu namjenu biće utrošeno oko 109 hiljada eura“, navela je Danilović.

Izvršni direktor Saveza slijepih Crne Gore (SSCG) Goran Macanović zahvalio se predstavnicima Aerodroma Crne Gore i Luke Kotor na aplikaciji upravo za ovakav projekat kojim se, kako je naveo, omogućava pristupačnost institucija osobama s oštećenjem vida i ispunjavaju nacionalne i međunarodne zakonske obaveze.

„Obezbjeđivanje ravnopravnog pristupa osobama s oštećenjem vida je višestruko značajna. Sprovođenje tih mjera je preduslov samostalnog života, a to je preduslov dostojanstvenog života. Zato je ovaj projekat višestruko važan“, kazao je on.

Macanović je ponudio resurse SSCG i stručnu pomoć predstavnicima projekta kako bi se što kvalitetnije integrisao i vremenom još više unaprijedio.

Ukupan budžet projekta je 2.192.546 eura, od čega većinu finansira Evropska unija. Budžet za prilagođavanje aerodromske infrastrukture putnicima s oštećenjem vida iznosi 127.500. eura. Rok završetka projekta je decembar 2022., zaključuju u saopštenju.

Izvor: www.cdm.me

Kampanja za informisanje birača koju je sprovela DIK uglavnom se sastojala od kratkih video snimaka emitovanih na televiziji i opštih informacija dostupnih na njenoj veb stranici na crnogorskom jeziku. Nijesu bile dostupne informacije na znakovnom jeziku ili formatima koji su pristupačni osobama s invaliditetom, uključujući titlove ili materijale u lako čitljivom formatu.

PRIJAVA BIRAČA

Biračko pravo ima svaki građanin koji ima najmanje 18 godina na dan izbora. Oni koji su sudskom odlukom proglašeni poslovno nesposobnim, uključujući i po osnovu intelektualnog ili psihosocijalnog invaliditeta, ne mogu glasati, suprotno međunarodnim standardima. Suprotno međunarodnoj dobroj praksi, Ustav predviđa pravo glasa građanima koji su boravili u zemlji dvije godine, a izborni zakon dalje ograničava pravo onima koji su dvije godine bili stanovnici neposredno prije dana izbora. Da bi se omogućilo šire učešće u izbornom procesu na ravnopravnoj osnovi, poslovna sposobnost i boravišna dozvola kao uslov za učešće u biračkom procesu treba da se revidiraju u skladu s međunarodnim standardima i dobrom praksom. 

Tokom izbornog perioda, vlada je dodjeljivala vanredne socijalne beneficije po nejasnim i navodno subjektivnim kriterijumima za grupe identifikovane kao „ranjive“; dodijeljene su dodatne beneficije za penzionere.

IZBORNI DAN

U skladu sa standardnom praksom za LEOM, članovi misije nijesu sistematski ili sveobuhvatno posmatrali postupke na dan izbora, već su posjetili ograničeni broj biračkih mjesta u 13 od 24 opštine. Na posjećenim biračkim mjestima, proces glasanja je bio transparentan i procedure su se uglavnom poštovale. Taktilni vodiči za glasanje uglavnom su, ali ne uvijek, obezbjeđivani glasačima s oštećenjem vida. Na određenom broju posjećenih biračkih mjesta, a prema nekim sagovornicima LEOM-a ODIHR-a, uključujući Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore i Savez slijepih Crne Gore, 105 birača s invaliditetom nije moglo glasati nezavisno i tajno, a većina biračkih mjesta ili nije bila pristupačna osobama s fizičkim invaliditetom ili nijesu obezbijeđeni glasački listići i materijali u pristupačnim formatima. 

Žalbe su podnijeli Centar za demokratsku tranziciju (CDT) i Centar za građansko obrazovanje (CGO). Sud je prihvatio da je pravo birača da zatraže glasanje putem mobilnog uređaja neopravdano ograničeno zahtjevom da se na dan izbora nalaze u opštini u kojoj imaju boravište, dok je pravo mobilnog glasanja neprimjereno prošireno na birače koji po zakonu nemaju pravo na to zbog starosti, invaliditeta ili liječenja u bolnici ili zbog boravka u ustanovi socijalne zaštite. 

PREPORUKE

Da bi se olakšalo ravnopravno učešće osoba s invaliditetom, treba preduzeti napore da se obezbijedi da prostorije i raspored biračkih mjesta budu pogodni za samostalan pristup birača s invaliditetom. Mogle bi se razmotriti dodatne mjere, uključujući informativni materijal za birače u više formata, i efikasnu obuku o uključivanju osoba s invaliditetom za članove izbornih komisija nižeg nivoa.

Prevela s engleskog: Marina Đurović

Izvor: osce.org

Zahvaljujući tehnologiji život je postao znatno lakši. Možemo da kupujemo stvari na internetu, razgovaramo s porodicom i prijateljima širom zemlje i svijeta i kontrolišemo brojne pametne uređaje putem tableta ili pametnog telefona.

Kako tehnologija može da pomogne?

Pored mnogih drugih tehnologija našeg digitalnog svijeta, osobe s invaliditetom (OSI) imaju koristi od upotrebe pametnih uređaja. Pametna kuća je rezidencija koja sadrži uređaje međusobno povezane putem Interneta koji će vlasniku omogućiti daljinsko nadgledanje i upravljanje njima. Pametna kuća uključuje uređaje, svijetla, termostate, zvona na vratima, brave na vratima, kamere, zvučnike i tome slično. Kako se uređaj kvalifikuje kao pametni kućni uređaj? Tehnički, bilo koji proizvod u vašem domu koji se može priključiti na kućnu mrežu i kojim se zapovijeda glasom, daljinskim upravljačem, tabletom ili pametnim telefonom smatra se pametnim uređajem.

Kako tehnologija pametnih kuća pomaže osobama s invaliditetom? Sistem pametne kuće daje kontrolu OSI. Ovi uređaji mogu im pomoći da uživaju u samostalnom životu. Oni daju moć ovoj zajednici, istovremeno im omogućavaju uštedu troškova. Pametni uređaji su znatno jeftiniji od jednonamjenskih pomoćnih uređaja. Kako sve to rade pametni kućni sistemi? Dobar primjer je pametni senzor za vrata koji je povezan s pametnim zvučnicima. Osobe s oštećenjem vida mogu da koriste ovu pametnu kućnu tehnologiju kako bi ih obavijestili da li je neko ušao ili izašao iz kuće. Još jedan dobar primjer je program Amazon Eho (Amazon Echo). Ovaj uređaj s ličnim pomoćnikom može da sluša vaše glasovne komande i kontroliše uređaje i uređaje koji podržavaju Blutut (Bluetooth). Osobe s fizičkim invaliditetom više ne moraju da ustaju da bi promijenili termostat ili da bi stupili u kontakt s voljenom osobom. Posijedovanje pametnog uređaja omogućava im da ovaj zadatak obavljaju lako.

Robotski usisivači, alarmi za dim, pećnice, pa čak i aparati za kafu samo su neke stvari kojima se može upravljati pomoću pametnih telefona ili čak samo izgovorenim komandama. Kao takvi, ljudi koji imaju invaliditet lakše izvršavaju zadatke koje su nekad drugi obavljali za njih. Povećava dostupnost, a da se od njih ne zahtijeva da promijene način na koji je njihov dom dizajniran ili izgrađen. Jednostavno rečeno, ova vrsta tehnologije pruža im „kontrolu kuće“, što može napraviti veliku razliku u načinu na koji mogu da žive svoj svakodnevni život.

Senzori za vrata

Ako ulažete u pametni uređaj, sigurnost bi vam trebala biti glavni prioritet. Ima li boljeg načina da svoju kuću zaštitite od senzora za vrata? Senzor vrata vam šalje upozorenje svaki put kada neko pokuša da uđe u vaš dom.

Elektronske brave za vrata

Pametna brava omogućava vam daljinsko otvaranje i zaključavanje vrata. Obezbjeđuje da nikada nećete biti zaključani izvan kuće a to je nešto što se lako može dogoditi ako zaboravite ključ ili kod u kući. Takođe vam omogućava da ljudima pružite privremeni pristup vašim domovima kad god to želite. U stvari, možete čak i sami da odredite koliko puta i dana neko može da ulazi i izlazi iz vašeg doma.

Senzori pokreta, kao što svi znamo, mogu da otkriju kretanje u području gde ih ne bi trebalo biti. Oni igraju integralnu ulogu u bilo kom sistemu bezbijednosti. Pomoću pametnog kućnog sistema možete da podesite senzor pokreta da aktivira druge povezane uređaje, poput svijetla ili alarma. Ovi uređaji se čak mogu koristiti za uštedu novca. Na primer, možete da podesite uređaj da isključuje svijetla kad god se u prostoriji ne detektuje pokret tokom određenog perioda.

Pametna svijetla

Pametno osvetljenje je više od pukog uključivanja i isključivanja svijetla. Omogućava vam kontrolu nivoa osvetljenja omogućavajući vam da promijenite osvetljenost sijalice u skladu sa vašim potrebama i/ili doba dana. Takođe vam omogućava uštedu energije. Kao što smo već pomenuli, možete da povežete senzore pokreta s pametnim osvetljenjem koje vam omogućava da isključite svijetla u praznim prostorijama. Ukratko, u stanju ste da uštedite električnu energiju kao i svoju ličnu energiju.

Glasovni asistenti

Tehnologija glasovnog asistenta transformisala je živote svih. Komanduje se glasom, to je softver koji dijeluje kao digitalni asistent i pruža korisnicima uslugu putem aplikacije. Dobar primjer glasovnih asistenata su Amazonova Aleks (Amazon-ova Alexa) i Gugl Asistent (Google Assistant).

Pomoću glasovnog asistenta možete da kontrolišete razne uređaje pomoću jedne određene aplikacije ili uređaja, kao što su aplikacija Amazon Aleks (Amazon Alexa), Amazon Eho (Amazon Echo) ili Gugl Nest (Google Nest). Između ostalog, možete ga koristiti za pozivanje najmilijih, pretraživanje Gugla (Google-a), gledanje filma, pravljenje liste za kupovinu, postavljanje podsjetnika i alarma, puštanje muzike, zaključavanje vrata i mijenjanje termostata.

Video zvona na vratima

Zvono na vratima ima kameru koja snima video. Zašto da ga instalirate? Ovaj pametni uređaj je veliko sredstvo odvraćanja od kriminala. Ako neko vidi kameru koja snima njegove postupke ispred vaših vrata, to će ga natjerati da dobro razmisli o provali u vaš dom. Možete da snimate svakoga ko vam dođe na vrata, što vam pruža dragocjene video snimke koji mogu poslužiti kao dokaz zločina.

Još jedna prednost ovog uređaja je što vam omogućava da nadgledate isporuke Amazona dok ste van kuće. Omogućiće vam i prikazivanje posjetilaca u onim danima kada biste radije ostali sami.

Termostati

Neki ljudi vole da svoje domove ugriju, drugi više vole hladnije. Pametni termostat omogućava vam podešavanje temperature u vašem domu baš onako kako želite. Zašto je ovo bitno? Pomoću pametnog termostata možete smanjiti toplotu dok ste van kuće da biste uštedijeli na troškovima, a zatim je zagrijete kada se vraćate kući. Ljudima koji imaju invaliditet mogućnost daljinskog upravljanja temperaturom u domu je pogodnost koja olakšava život. Većina pametnih uređaja dizajnirana je tako da bude laka za upotrebu. Štaviše, za većinu njih je potrebno samo da instalirate aplikaciju i priključite uređaj u kućnu mrežu.

Nema sumnje da su pametni kućni uređaji olakšali život mnogim potrošačima. Za ljude koji žive s invaliditetom učinili su život lakšim. Ovi uređaji su im dali veću kontrolu nad načinom na koji će živjeti svoj život, omogućavajući im da budu samostalniji. 

Izvor: www.pcpress.rs

U okviru prekograničnog Instrument pretpristupne pomoći (IPA) projekta Ko.Ko Tur  (Co.Co Tour) održan je onlajn (online) trening Pristupačnost u turizmu, koji je okupio predstavnike državnih i lokalnih organa, privrednih subjekata, akademske zajednice i organizacija civilnog društva, saopštavaju iz Кancelarije za međunarodnu saradnju Opštine Herceg Novi, koja je bila jedan od učesnika.

Trening je sprovoden u organizaciji Agencije za lokalnu demokratiju iz Nikšića (ALD), a vodio ga je istaknuti italijanski ekspert za pristupačnost u turizmu Etore Ruđero (Ettore Ruggero).

Кako je kazao Ruđero, značaj popularizacije koncepta pristupačnosti u turizmu zasniva se na činjenici da veliki dio turističkog tržišta čine osobe s invaliditetom (OSI). Potrebno je raditi na podizanju svijesti  o njihovim pravima, a jedan od načina je i povećanje dostupnosti turističkih sadržaja za OSI.

Govoreći o izazovima s kojima se susreću OSI u Crnoj Gori, iz Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore su istakli da se mora pristupiti stvaranju odgovarajućih uslova koji bi omogućili OSI posjete muzejima, javnim ustanovama i sakralnim objektima.

Tokom treninga, ALD je predstavila Priručnik za pristupačnost u turizmu, koji je pripremila partnerska organizacija na projektu Magna Grecia Mare.

Prekogranični IPA projekat Ko.Ko Tur (Co.Co Tour) zasniva se na inovativnom pristupu u oblasti očuvanja i valorizacije kulturno-istorijskog nasljeđa, kao i razvoju turističkih potencijala. Кroz projekta će biti obnovljena i opremljena kuća nobelovca Iva Andrića na Toploj.  Ukupna vrijednost projekta prelazi 1.400.000 eura. Pored Opštine Herceg Novi partneri na projektu su: Albanski razvojni fond, Magna Grecia Mare, ALD Nikšić, Opština Himara i Opština Trikaze.

Izvor: www.radiojadran.com

Zvanična literatura ili ne prepoznaje te kategorije ili, ako se one u udžbenicima i pominju, osobe s invaliditetom (OSI) tretiraju se kao lica koja bi trebalo smjestiti u ustanove i držati ih dalje od društva. LGBTQ osobama iz udžbenika poručuje se da su poremećeni.

Transrodni i učenici i studenti homoseksualne orijentacije, kao i njihovi vršnjaci, osobe s invaliditetom, suočeni sa sadržajem literature koja se koristi u nekim školama i na fakultetima mogli bi steći utisak da s njima ili nešto nije u redu ili da ne postoje. Zvanična literatura ili ne prepoznaje te kategorije ili, ako se one u udžbenicima i pominju, osobe s invaliditetom tretiraju se kao osobe koja bi trebalo smjestiti u ustanove i držati ih dalje od društva. LGBTQ osobama iz udžbenika poručuje se da su „poremećeni“.

Takav odnos, ocijenili su sagovornici Vijesti i u prošlosti je uticao na tretman pojedinaca, a ako se nešto ne promijeni, tako nešto može da se očekuje i u budućnosti.

Godina je 2020., terminologija poput „idiot”, „imbecil”, „moron”, „debil” i tome slično, davno je prevaziđena i zastarjela i u stručnoj javnosti, struka je odavno promijenila stav i kad je u pitanju homoseksualnost, ali literatura i udžbenici iz kojih se obrazuju mladi u nekim obrazovnim ustanovama u Crnoj Gori i dalje ili obiluju zastarjelim definicijama ili se nekim temama uopšte i ne bave.

„Kad sam ja učio u medicinskoj školi, učili smo da su homoseksualnost i transrodnost poremećaji, što je za homoseksualnost tada već bilo opovrgnuto decenijama. Ovo je direktno uticalo i na moj tretman u školi, kao i izostanak podrške uprave, nastavnika/ca, roditelja i vršnjaka u cijeloj jednoj godini kada sam doživljavao nasilje zbog svog rodnog izražavanja”, kazao je Jovan Džoli Ulićević, jedan od osnivača NVO Asocijacija Spektra i aktivista za ljudska i prava transrodnih osoba.

Da je literatura iz koje mladi u Crnoj Gori uče o LGBTIQ, osobama s invaliditetom i njihovim pravima i danas problematična, ukazali su iz Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), nakon što su tek površno analizirali samo neke od udžbenika koji se koriste u srednjim školama i na fakultetima.

Tako u udžbeniku Neuropsihijatrija za treći razred srednje medicinske škole, autori koriste izraze kao što su „debil”, „imbecil”.

„Na osnovu materijala u koje smo imali uvid, napravili smo samo kratku analizu sadržaja u njima, u odnosu na terminologiju i pristup invaliditetu koji su u njima upotrijebljeni. Svakako, sve ovo na šta smo naišli zahtijevalo bi dubinsku analizu, jer primjeri u pojedinim udžbenicima su samo vrh ledenog brijega načina na koje se invaliditet predstavlja u obrazovnom sistemu i nastavnim programima”, kazala je Vijestima Anđela Radovanović iz UMHCG, dodajući da je u istoj literaturi, pored odnosa prema invaliditetu, uvredljiv i jednako diskriminatoran i negativan odnos i prema nekim drugim grupama, poput pripadnika LGBTIQ zajednice.

„Koji ide do toga da se homoseksualnost izjednačava s najgorim seksualnim deliktima. Ovo je prilično zabrinjavajuće za obrazovni sistem jednog društva koje bi trebalo da promoviše i podstiče različitosti umjesto da ih dodatno produbljuje”, kazala je ona.

Na pitanje koje su konkretne zamjerke na sadržaj, kazala je da je to “niz uvredljivih termina” – „kreten“, „debil“, „idiot“, „patuljak“, te pogrešna percepcija invaliditeta.

„Invaliditet je viđen kao problem, nešto što treba liječiti, ili osobama koje ga imaju „popraviti funkcije“, a ukoliko to nije moguće, onda bi osobe s invaliditetom trebalo smjestiti u ustanove gdje bi se neko drugi „brinuo“ o njima i držati ih podalje od društva”, rekla je Radovanović.

Udžbenik iz Neuropsihijatrije koji su UMHCG kao problematičan prijavili učenici Medicinske škole i članovi tog udruženja, objavljen je 1999., u izdanju Zavoda za udžbenike Beograd. Isti izdavač 1992. objavio je i udžbenik Psihologija i tu literaturu kritikovala je 2011. i povjerenica za zaštitu ravnopravnosti Srbije. Tada je dala preporuke Vladi te države za uklanjanje diskriminatornih sadržaja iz nastavnih materijala i prakse, te navela da klasifikacija poput „debil”, „idiot“ i tome slične moraju biti potpuno izbačena iz zvanične literature.

„Ova terminologija, kao i „kategorizacija“ djece i odraslih s intelektualnim invaliditetom je davno prevaziđena i zastarjela i u stručnoj javnosti, obiluje predrasudama i unaprijed postavljenim (i pretpostavljenim) kapacitetima i mogućnostima ovih osoba. Osim što je terminologija potpuno nekorektna (vremenom su izrazi „debil“, „imbecil“, „idiot“ postali dio slenga, odnosno terminologije koja osobe omalovažava i vrijeđa), najveći problem s ovom lekcijom je pristup djeci/osobama s intelektualnim invaliditetom, koji je medicinski, zasnovan na segregaciji i određivanju onoga što jedna osoba ne može, a samim tim su i odbačeni kao ravnopravni učesnici/ce u životu. Zamislimo da ovaj razred pohađa učenik/ca s intelektualnim invaliditetom i kakav je odnos nastavnika/ce i vršnjaka prema njemu/njoj”, navodi se, pored ostalog, u preporukama. Govoreći o tome kakva se šteta čini na način da se mladi obrazuju iz slične literature, Radovanović je Vijestima kazala da „doprinosi ukorjenjivanju predrasuda i stereotipa”.

„Koji su prema osobama s invaliditetom već dovoljno izraženi u društvu, te se stvara slika o OSI kao nekome ko nije sposoban da doprinosi društvu, već predstavlja teret i nekoga o kome se treba brinuti. Na ovaj način jaz između osoba s invaliditetom i osoba bez invaliditeta se samo produbljuje, što u daljem stvara negativne posljedice za sve. Osobe bez invaliditeta počnu da izbjegavaju OSI, stvara se strah i odbojnost, a OSI postaju pasivnije i povučene zbog straha od odbacivanja i nedostatka podrške za samoprihvatanje invaliditeta i razvoj samopouzdanja”, kazala je ona.

U Asocijaciji Spektra nisu se bavili analizom sadržaja zvanične literature i udžbenika iz kojih đaci i studenti uče, ali Ulićević kaže da istraživanje te organizacije „Da odzvoni nasilju: Smjernice za kreiranje sigurnog školskog prostora za rodne različitosti” govori da srednjoškolci malo znaju o polu, rodu i seksualnosti.

“Pola učenika/ca smatra da su pol i rod isto, većina njih ne zna koje biološke strukture određuju nečiji pol, te postoji izrazito visok stepen predrasuda u odnosu na rodne razlike među muškarcima i ženama. Naime, 83% srednjoškolaca/ki smatra da muškarci i žene različito razmišljaju, dok polovina vjeruje da imaju različite intelektualne sposobnosti”, kazao je Ulićević.

Ti podaci, prema njegovim riječima, značajni su jer je „znanje o polu, rodu i seksualnosti, neophodno radi boljeg razumijevanja transrodnih, rodno varijantnih i interpolnih osoba”.

Istraživanje je pokazalo i da skoro svaki drugi srednjoškolac ne želi ili misli da ne želi da zna ništa više o transrodnim osobama, te da LGBT teme ne treba da budu zastupljene u nastavnim programima.

„Ovo su sve neki od podataka koji ukazuju na neophodnost revizije kurikuluma i razvijanje novog pristupa koji će ohrabrivati razvoj kritičke svijesti, koja je neophodna za njegovanje sigurnog školskog okruženja u kojem su različitosti prihvaćene, umjesto tolerisane u najboljem slučaju”, kaže Ulićević.

Dodaje i da su „adekvatne informacije važne za cjelokupno društvo”.

„A naročtio za mlade koji kroz obrazovni sistem formiraju svoje stavove i ponašanja koja će oblikovati društvo. Netačnim ili polutačnim informacijama se lako manipuliše, čemu svjedočimo svakog dana. Ako naši mladi dobijaju netačne informacije koje su davno opovrgnute naučnim konsenzusom, formiraju diskriminatorna mišljenja o marginalizovanim grupama, a samim tim su i skloniji nasilju”, kazao je on.

Obrazovanjem i protiv vršnjačkog nasilja

Prema rezultatima istraživanja koje je sprovela Asocijacija Spektra, 57 odsto ispitanika smatra da su LGBT osobe fizičkom nasilju izložene vrlo često ili ponekad u školskom okruženju, 72 odsto ispitanika kazalo je da su LGBT osobe izložene ismijavanju, 66 odsto da su izložene odbacivanju i 68 odsto psihičkom vršnjačkom nasilju.

„Ovo su zabrinjavajući podaci koji pokazuju važnost i ključnu ulogu obrazovnog sistema u sprečavanju nasilja i razvijanju solidarnosti”, rekao je Ulićević. Radovanović iz UMHCG kazala je da tamo gdje je vršnjačko nasilje izraženo, ako osoba nije svjesna sebe i svojih prava, teško da će i da se izbori s nasiljem ili da uopšte prepozna da je žrtva.

„Uz stav obrazovnog sistema koji invaliditet ili bilo koju različitost posmatra izrazito negativno, malo je vjerovatno da će osobe s invaliditetom moći da prepoznaju nasilje i odreaguju na njega, kao ni da će dobiti podršku koja im je potrebna da se s njim izbore. Pored toga, bez kreiranja adekvatnog odnosa prema invaliditetu i među učenicima i studentima bez invaliditeta, uključujući podučavanje o pravima OSI koje bi sprovodile same OSI, susrete i otvorenu komunikaciju i razgovor o različitostima, teško će se spriječiti i takve situacije”, kazala je ona.

O ljudskim pravima se ne uči kroz izborne predmete

Ulićević zamjera na načinu kako su u literaturi obrađene ne samo teme o LGBT, već i drugim marginalizovanim grupama.

„Ne obrađuju se adekvatno, dovoljno dugo, ni suštinski. Teme vezane za rod, pol i seksualnost, a samim tim i za rodnu ravnopravnost i ljudska prava marginalizovanih grupa, nije moguće predavati isključivo u izbornim predmetima, ili kroz jednu, dvije lekcije, te očekivati da je obrazovanje pružilo adekvatne informacije kako bi se vršnjačko nasilje eliminisalo, a mladi ljudi zaista demonistrirali prihvatanje svih različitosti. Osim ovoga, postoji dosta zastarjele literature, kao što je literatura korišćena u Srednjoj medicinskoj školi, u kojoj se i dalje na patologizujući način govori o lezbejkama, gejevima, biseksualnim, transrodnim i interpolnim osobama”, kazao je on.

Za eventualnu inicijativu za izmjene u literaturi, kako je kazao, neophodno je poznavanje trenutnog stanja.

„Potrebna je, prije svega, detaljna analiza kurikuluma, kako bi se tražila sistemska izmjena literature, a ne isključivanje pojedinačnog sadržaja, te stvaranje slike da ovakvog sadržaja takvim pojedinačnim isključenjima više nema. Reforma obrazovanja, koja podrazumijeva, ne samo uklanjanje diskriminatornog sadržaja koji je odavno naučni koncenzus opovrgao kao činjenice, već i sistemski pristup koji podrazumijeva razvijanje kritičkog pristupa, medijske pismenosti i građanskog obrazovanja, koje će osnažiti i zajedničko shvatanje zašto je za društvo u cjelini važno razumijevanje i prihvatanje različitosti”, rekao je Ulićević.

Iz UMHCG kazali su da je, kad su u pitanju izmjene literature, odgovornost na onima koji kreiraju nastavne planove i programe i predlažu literaturu iz koje srednjoškolci i studenti uče.

„U narednom periodu nastavićemo s edukacijama nastavnog kadra, nakon čega očekujemo da neke inicijative pokrenu i sami nastavnici i profesori, pored nas. Nažalost, mali je broj onih koji su dovoljno edukovani i osviješteni u vezi s ovim pitanjima, budući da su master studije inkluzivnog obrazovanja donedavno organizovane u nepristupačnim prostorijama. Pored toga, na fakultetima budući nastavnici i profesori kroz psihološke, pedagoške i metodičke predmete i sami uče iz udžbenika koji sadrže sličnu terminologiju, i na taj način stiču pogrešnu sliku o osobama s invaliditetom, pa se na taj način stvara jedan začarani krug iz kog se teško izlazi”, kazala je Radovanović.

Kao problem, kaže, vidi i to što se od ove studijske godine inkluzivno obrazovanje organizuje kao integrisani program studija Filozofskog i Medicinskog fakulteta.

“Pa se pristup zasnovan na ljudskim pravima opet dovodi u pitanje”, rekla je ona.

Generalna skupština Ujedinjenih nacija 1950. proglasila je 10. decembar za Dan ljudskih prava.

Dvije godine ranije, potpisana je Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima, čiji prvi član glasi „Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima”.

Programi i udžbenici nisu neutralni

Autor knjige Crnogorska obrazovna politika i seksualna orijentacija, u kojoj je analizirana zastupljenost LGBT tema u školskim programima i udžbenicima Aleksandar Saša Zeković je kazao Vijestima da obrazovni programi u Crnoj Gori „autorima udžbenika pružaju dovoljno stvaralačke slobode i prostora za afirmisanje rodnog i seksualnog obrazovanja.

„I tema neophodnih za razvijanju otvorene ličnosti, spremne na razumijevanje i prihvatanje različitih od sebe. Drugo je pitanje što nisu svi autori iskoristili, na odgovoran i profesionalan način, datu slobodu”, rekao je Zeković.

Kazao je i da se obrazovna i udžbenička politika u Crnoj Gori, “ni ranije, a posebno ne sada”, ne može posmatrati izolovano od ukupnog političkog, društvenog i ekonomskog konteksta.

„Zato i možemo reći da predmetni programi i posebno predmetni udžbenici, koji ih prate, nisu neutralni. Prihvatanje LGBT osoba u ukupnom političkom kontekstu se uglavnom ignoriše, ne otvara ili potcjenjuje. Radi se o temi koja spada u „ostalo“, „manje važno“ ili „dijeli društvo“. Takav pristup se ispoljava i u obrazovnom sistemu. Da su udžbenici u potpunosti neutralni i profesionalni, oni bi, bez rezervi, bili jednako orijentisani, s odgovarajućim sadržajima, na usvajanje i poštovanje svih ljudskih prava i sloboda”, kazao je on. Sadržajna analiza udžbenika, kako je rekao, pokazala je da crnogorski udžbenici u cjelini promovišu ljudska prava, ali i da u njima nema društveno osjetljivih tema. „Naši udžbenici nemaju negativnih sadržaja o seksualnoj orijentaciji, ali je uglavnom ignorišu”, rekao je Zeković.

Kazao je i da je važno da se ne dozvoli upotreba udžbenika koji su prevaziđeni i neprihvatljivi u naučnom i pogledu poštovanja ljudskih prava i da je neophodno inovirati postojeća izdanja.

„Utvrđivanje nečijeg rodnog identiteta je nedopustivo”

Iz Spektre su juče reagovali jer je na ponovljenom suđenju u slučaju napada na Vuka Adžića zahtijevano vještačenje njegove transrodnosti, što su u toj NVO ocijenili kao „pokušaj diskreditacije njegovog rodnog identiteta i validnosti njegovog svjedočenja”.

„Trans i rodno varijantne osobe su na meti nasilja i diskriminacije svakodnevno u društvu. Naša zajednica ima dugu istoriju patologizacije i stigmatizacije, što se i zvanično okončalo brisanjem dijagnoze F.64. („poremećaj“ polnog indetiteta u djetinstvu) iz novog izdanja Međunarodne klasifikacije bolesti (MKB-11) koje je usvojila Svjetska zdravstvena organizacija 2018”, kazali su iz Spektre.

Saopštili su da je „svako vještačenje transrodnosti i utvrđivanje nečijeg rodnog identiteta nedopustivo” i pozvali nadležni Osnovni sud u Kolašinu da odmah spriječi takvu praksu.

Izvor: www.vijesti.me

Studentkinja Italijanskog jezika na Filološkom fakultetu Univerzitet Crne Gore (UCG) Bojana Otašević, koja ima oštećenje vida, ispričala je za Pobjedu da je prošle godine dobila priliku da pođe van Crne Gore na jedan kurs, na skoro mjesec, a pojedini je zbog predrasuda nijesu shvatali ozbiljno.

Kancelarija za međunarodnu saradnju Univerziteta Crne Gore, koja, između ostalog, pet godina kroz program podržava mobilnost studenata, da dio studija kroz razmjenu završavaju na nekom fakultetu u inostranstvu, do sada nije zabilježila nijednu prijavu studenata s invaliditetom.

A njihova statistička baza broji više od 700 slučajeva studentskih mobilnosti.

S UCG kažu da na neki način čini izuzetak aktivno participiranje pet studenata s invaliditetom koji su učestvovali na dvomjesečnoj praksi u Sarajevu i Novom Sadu 2018. u okviru Erasmus+ projekta Trans to Work, koji je trajao od 2015. do 2018.

Kako su s UCG kazali Pobjedi, aktivni programi mobilnosti su Erasmus +, CEEPUS, Mevlana, te su na raspolaganju studentima i stipendije koje se nude na osnovu međudržavnih bilateralnih sporazuma.

„Potpisali smo 122 ugovora sa partnerskim univerzitetima iz 25 evropskih zemalja, a u akademskoj 2019/20. ostvareno je 187 odlaznih i 104 dolazne mobilnosti. Zbog situacije izazvane pandemijom koronavirusa planirane mobilnosti, njih 43 dolazne i 82 odlazne, su se odložile“ naveli su oni.

Učenje u školi u Italiji.

Iako nije bila na studijama, već na skoro jednomjesečnom kursu u jednoj Školi za strance u Italiji, Podgoričanka Bojana Otašević, studentkinja Filološkog fakulteta UCG, koja ima oštećenje vida, daje primjer ostalima da se više aktiviraju.

U razgovoru za Pobjedu prije nego što je predočila svoje iskustvo iz inostranstva, pozvala je sve njene kolege/inice da pronađu motivaciju i uključe se u sticanju kvalitetnog znanja i van granica Crne Gore.

Bojana, međutim, potvrđuje da na našem podneblju i dalje bitišu predrasude prema ovoj populaciji. Kada je dobila tu priliku da pođe van Crne Gore pojedini je prosto nijesu shvatali ozbiljno.

„Nažalost, ima i dalje predrasuda. Stranci znaju kako da se ponašaju prema osobama s invaliditetom (OSI). Imala sam sjajno pozitivno iskustvo i poručujem svima da probaju. Imam poznanika koji su išli i u Ameriku. Treba se više aktivirati“ poručuje ona.

Nikšićki Filološki fakultet razvio je saradnju s italijanskom Školom za strance u kojoj se održavaju ljetnji kursevi. Bojani je jedna profesorica preporučila da pođe tamo, jer sjajno govori italijanski. Još četiri njene koleginice, koje nijesu OSI, dobile su, takođe, stipendiju.

„Išla sam sama bez asistencije, bez roditelja. Oduvijek mi je bila želja da pođem u tu zemlju, da upoznam njihovu kulturu, mentalitet. Ovo je za mene bio i značajan korak za osamostaljivanje.“

Objašnjava da su u toj Školi mjerili vještine italijanskog jezika, učili o kulturi, slikarstvu, a išli su i na razne izlete, te su organizovane i radionice  filmske, muzičke, radijske. Bojana je oduševljena tamošnjim profesorima.

„Pošla sam tamo nemajući sliku u glavi kako ću da se snađem, ali sam rekla sebi ,, Idem“. I snašla sam se odlično.“ kaže ona.

Upotreba Brajevog pisma

Tamošnja ustanova je, prema njenim riječima, prilagođena osobama s invaliditetom. U liftovima postoje oznake na Brajevom pismu, te su u vozovima govorni automati koji obavještavaju putnike na kojoj su stanici i koja je sljedeća. Navodi da, recimo, u marketima i sličnim objektima nema pokazatelja, orijentira za OSI, ali se Bojana snašla na način što su joj kolege pomagale.

„Nažalost, više stranci nego naši. Bili su voljni da pomognu da se snađem. Divni su. Pođem, na primjer, do automata da uzmem nešto i ne samo što pomognu, nego i plate to. Preljubazni su“ kaže ona.

Planira ponovo da posjeti tu školu, a navodi da će vidjeti hoće li se uključiti da kroz Erasmus program završi jedan semestar ili godinu negdje na fakultetu u inostranstvu.

Strah od neuspijeha

Šefica Nacionalne Erasmus+ kancelarije Vanja Drljević kaže za Pobjedu da studenti s invaliditetom predstavljaju grupu studenata na koju je Evropska komisija, naročito, fokusirana kada je u pitanju akcija međunarodna kreditna mobilnost, i kojima se daje prednost i u samoj proceduri selekcije.

„Smatram da je potrebno kontinuirano raditi na ohrabrivanju studenata s invaliditetom da se prijavljuju za mobilnost, jer ista pruža izvanredne mogućnosti za njihov lični i profesionalni razvoj. Neki sveopšti utisak koji smo stekli kroz razgovor s studentima s invaliditetom putem mnogobrojnih sastanaka i organizovanih informativnih dana, je da se studenti plaše mogućnosti da neće uspjeti da se snađu tokom boravka na razmjeni“ kaže ona.

Smatra da iz tog razloga studenti s invaliditetom koriste ovu akciju u nedovoljnoj mjeri, pa je neophodno raditi na suzbijanju njihovog nepovjerenja i razbijanju mnogobrojnih predrasuda, jer su mogućnosti neograničene.

„A, takođe, su predviđena i dodatna finansijska sredstva koja omogućavaju prevazilaženje mogućih poteškoća studenata s invaliditetom tokom boravka na razmjeni“ poručila je ona.

Na UCG 78 studenata

Anđela Radovanović iz Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) rekla je za Pobjedu da, prema njihovim podacima, na Univerzitetu Crne Gore studira 78 osoba s invaliditetom.

Komentarišući što se ne prijavljuju da kroz razmjene studiraju van naše zemlje, kaže da je problem što mnogi nijesu ohrabreni da odu, niti dobijaju informacije kako mogu da ostvare to pravo.

„Studenti su slabo informisani generalno. Ne dobijaju adekvatnu podršku u obrazovnom sistemu“ kaže ona, dodajući da je za odlazak u inostranstvu neophodno znanje stranog jezika, a da činjenice pokazuju da mnogi upišu fakultet s pasivnim znanjem.

Izvor: www.pobjeda.me

Ministar pravde, ljudskih i manjinskih prava Vladimir Leposavić najavio je otvaranje novog Direktorata za zaštitu osoba s invaliditetom, u svom resoru. On je to najavio učestvujući na konferenciji (Ne)poštovanje ljudskih prava tokom pandemije COVID-19“, koju je organizovala Građanska alijansa u saradnji s Evropskom unijom u Crnoj Gori, Savjetom Evrope i  Zaštitnikom ljudskih prava i sloboda, povodom Međunarodnog dana ljudskih prava. 

Ministar Leposavić istakao je da ljudska prava ne smiju biti neka posebna, izdvojena grana prava već integralni dio i razlog zbog kojeg postoji cjelokupan pravni sistem.

„Ograničavanje ljudskih prava treba da bude izuzetak a ne pravilo. Kada su ta ograničenja nužna, kao što je sada slučaj sa borbom protiv Covida 19, važno je da se ograničenja ne pretvore u poništavanje garantovanih ljudskih prava. U redovnim okolnostima, jedino ali važno ograničenje svačijeg ljudskog prava jesu jednaka prava drugih", kazao je on..

Ministar je istakao značaj rada Zaštitnika ljudskih prava i sloboda i predložio bližu saradnju, naročito u postupku izrade zakonskih predloga koji imaju uticaj na stanje ljudskih prava. On je naglasio da je važno da se državni organi i cjelokupno društvo posvete zaštiti i odbrani prava svih ugroženih grupa.

„Posebno želim da naglasim novine koje su planirane a tiču se zaštite prava lica sa invaliditetom. Prva aktivnost u tom pravcu biće otvaranje novog direktorata u ministarstvu za zaštitu prava osoba s invaliditetom (OSI)" – najavio je ministar.

Marina Vujačić, izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) ovim povodom obratila se mejlom ministru Leposaviću, u kojem je istakla da je potrebno obaviti hitne konsultacije s reprezentativnim organizacijama osoba s invaliditetom. Ovo je važno, kako se navodi, zbog planiranja svih politika, propisa i mjera koje se odnose na osobe s invaliditetom i mora se vršiti u bliskim konsultacijama i uz učešće organizacija osoba s invaliditetom i njihovih reprezentativnih predstavnika, što je i obaveza države preuzeta ratifikacijom najvažnijeg međunarodnog dokumenta u ovoj oblasti – Konvencije UN o pravima osoba s invaliditetom.

"Zbog toga Vas pozivamo da već na samom početku ne učinite propust koji bi izazvao negativne posljedice i neprimjerenu praksu kojoj smo i do sada svjedočili kada je u pitanju bio rad i odluke prethodne Vlade. Molimo Vas da uvažite dugogodišnji rad, iskustvo i kapacitete samih osoba s invaliditetom, što će umnogome doprinijeti i kvalitetu Vašeg angažmana na polju zaštite prava OSI", navodi se u obraćanju.

Prema riječima Vujačić, formiranje Direktorata čini se vrlo značajnim i obećavajućim, međutim, kako ne bi ostali izostavljeni u inicijalnoj fazi, potrebno je uključiti organizacije osoba s invaliditetom i informisati o budućim benefitima ovakve odluke.

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore započinje realizaciju projekta Onlajn pravno savjetovalište za OSI u Crnoj Gori kao odgovor na COVID-19.

Projektom se želi doprinijeti osnaživanju ciljne grupe da se aktivnije bori za svoja prava kroz pružanje pravne podrške i zaštite tokom epidemije Covid-19.

Direktni korisnici i korisnice ovog projekta su sve osobe s invaliditetom, dok su ciljne grupe i članovi njihovih porodica, Vlada Crne Gore i njene institucije, mediji i cijela zajednica.

Ciljevi projekta će biti ostvareni kroz pružanje besplatne pravne pomoći OSI; medijsku kampanju na društvenim mrežama, kao i pravno savejtovanje u direktnom prenosu na društvenim mrežama (s namjerom obezbjeđivanja odgovora uživo). Nakon završetka prenosa video će biti snimljen i objavljen i na You tube kanalu UMHCG za dalju upotrebu.

Na ovaj način pružiće se potrebna stručna podrška ciljnoj grupi da se zaštiti, informiše i podstakne da se aktivnije bori za svoja prava. Osim  toga, besplatno pravno savjetovanje biće pruženo porodicama osoba s invaliditetom na koje pandemija i mjere sprečavanja i oporavka naročito utiču, što bi moglo rezultirati njihovom boljom zaštitom i većom otpornošću na potencijalno negativne mjere. 

Projekat je finansijski podržan od strane Britanske ambasade u Podgorici  u iznosu od 4.290,00 €. Realizacija projekta traje tri mjeseca, počev od 7. decembra 2020.

Riječi imaju magijsku moć, vjerujemo i danas. U moć riječi vjerujemo i mi koji sve manje vjerujemo u magiju, liše magijskog realizma. Vjerujući u njenu moć, uzimamo na sebe odlučivanje o sudbinama. Oblikujemo ih riječima kojima bismo da nešto stane ili bude jako poput totemske životinje ili prirodne sile. Riječima ucrtavamo biljege na dušama i životima. 

U Indiji, doktor je pregledao djevojčicu s invaliditetom. Od roditelja doznaje da su je nazvali Nakoši (Nakoshi). U prevodu – neželjena. Godinama kasnije, dešavaju se masovne ceremonije promjene imena. Nakoši mijenjaju svoja imena i lišavaju se koprene stida i sramote zbog različitosti. Indija nam je geografski daleko, ali naše nakoši su tu. Glasno odjekuje ćutanje. 

Zato pišem. Svakoj djevojčici koja sjedi u posljednjoj klupi i pita se u čemu je njena krivica. Svakoj djevojki koja sa strahom stavlja ruž na usne i prvu maskaru stidljivo nanosi na trepavice u strahu šta će joj reći. U strahu da će joj se podsmijavati. Svakoj ženi koja je odlučila da je bolje da je hoće bilo ko, nego da ostaje sama, kao „teret“ braći i roditeljima. Svakoj majci koja je svoje dijete rodila i kad su joj rekli da ne može, ne smije i ne treba da ga rodi. Svakoj ženi koja svoj život živi po svojim odlukama. U selima. Gradovima. Onima koje nijesu naučile da pišu. Onima koje su stekle titule i zvanja. I svakom muškarcu. Onom koji razumije da bez snage različitosti svijetu nema koraka naprijed. 

Statistike kažu da... Ako bismo na trenutak zaboravili statistike, i zapitali se gdje su žene s invaliditetom, odakle krenuti? Da li od onih kojima nije data šansa da se rode? Jer su djevojčice. Ili zato što je procijenjeno da će im „kvalitet života biti nezadovoljavajući“. Kao da postoji neka vaga kojom bi se mjerio. Da li govoriti o onima koje ne idu u vrtiće i škole? Tu nam već statistike govore da je djevojčica u inkluzivnom obrazovanju daleko manje od dječaka. Par koraka dalje, koliko ih je stiglo do visokog obrazovanja? Koliko njih na pozicijama donošenja odluka svakog dana s ponosom svjedoči svoju različitost i omogućava da i druge žene i djevojčice s invaliditetom imaju srećniju i prosperitetniju budućnost?  

Izgubljene u svijetu ćutanja u kome je invaliditet i dalje plod nesrećne sudbine i tragedija, podučene da pristaju na gotova polurješenja, bez podrške da povjeruju da su dobre, voljene i vrijedne, lako se ove žene i djevojčice pokriju koprenom neprihvatanja i samosažaljenja, lako postanu žrtve društva koje im ne daje jednake mogućnosti. I gubimo svi. 

Zato, ne ćuti. Nijesi kriva. Invaliditet nije tragedija. Nasilje nije ono što dolazi uz invaliditet, kao paket aranžman „Patnja – all inclusive“. Tvoje tijelo je tvoje, najljepše, jedinstveno. Ne mjesto za ožiljke i modrice. Tvoja duša je jedinstvena. Ne korpa za odbacivanje uvreda i prijetnji. Imaš pravo da budeš sve što želiš. Najviše – imaš pravo da budeš svoja. Dostojanstvena. Voljena. Da donosiš svoje izbore. Da se boriš. Da ne dozvoliš da ijedna riječ, uvreda, prijetnja budu jače od onoga što jesi. Da ne ćutiš. Da ne prihvataš sve što ti ne odgovara. Da se ne bojiš. 

Da lance tišine zajedno kidamo, uz pobjedničke bubnjeve koji svijetu poručuju da smo tu. Vidljive. Glasne. Ponosne na to što jesmo i sa čim smo se izborile. Neka to bude naša ceremonija pobjede nad društvom u kome smo i dalje neželjene. 

Hvala vam što ćete riješiti da ne ćutite. Hvala vam što ćete biti hrabre/i. Hvala vam što ćete biti svoje/i. 

Anđela Radovanović 

Inkluzivni filmski kamp Uhvati film 2020 biće održan onlajn (online) od 8. do 13. decembra.

Filmski kamp počeće uvodnim panelom na na temu Invaliditet na filmu na kome će učestvovati Marina Vujačić, direktorica Udruzenje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), Milesa Milinković, direktorica filmskog festivala Uhvati film Novi Sad, Gojko Berkuljan, reditelj, Sara Stijović, rediteljka i Teodora Kipa, dramaturškinja.

Kroz segment Prijatelji filmskog iskustva(Friends' film experience) polaznicima će svoja iskustva iz svijeta filma približiti Leva Ubele (Leva uUele), producentkinja iz Letonije, Kiril Karakaš (Kiril Karakash), reditelj i producent iz Sjeverne Makedonije i Sead Šabotić, reditelj iz Crne Gore.

Narednih dana uslijediće filmske radionice na kojima će polaznici/e učiti o scenariju, snimanju, produkciji, režiji, montaži i postoprodukciji kratkih filmova, a kao finalni proizvod imaće svoj kratki igrani ili dokumentarni film.

Filmovi u kampu će se realizovati pametnim telefonima i za temu će imati invaliditet. Radionice će voditi Sara Stijović i Teodora Kipa.

Filmski kamp je profesionalni program koji pomaže osobama s invaliditetom učenju filmske produkcije, razvoju filmskog projekta i ovladavanju vještina za pozicije koje im mogu pomoći pri zapošljavanju u filmskoj i medijskoj industriji.

S druge strane, to je program koji učenicama i učenicima srednjoškolske dobi pomaže da razumiju invalidititet i predstavljanje osobe s invaliditetom na filmu i u medijima.

Program podstiče komunikaciju, samopouzdanje i saradnju kroz digitalno filmsko stvaranje i umrežavanje s profesionalcima iz svijeta kinematografije.

Inkluzivni filmski kamp Uhvati film 2020 podržan je od strane Filmskog centra Crne Gore na Konkursu za sufinansiranje projekata komplementarnih djelatnosti.

Projekat realizuje Live production u saradnji sa NVU Art 365 uz podršku Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), KIC-a Budo Tomović, kompanija Mtel i Venkon Technix.

Projekat je dio regionalne mreže Filmski festival Uhvati film koji realizuju partnerske organizacije iz regiona K.A.O Parnas Novi Sad, Udruženje Spirit Rijeka, HO Partner Banja Luka i NVU Art 365 iz Podgorice. 

Izvor: Dnevne novine