Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) pruža besplatno pravno savjetovalište osobama s invaliditetom i članovima njihovih porodica. Besplatno pravno savjetovalište pruža se svakog radnog dana (ponedeljak – petak) u terminu od 8.30 do 16.00 časova.

Ova aktivnost podrazumijeva kontinuirano pružanje besplatnog pravnog informisanja, besplatnih pravnih savjeta i besplatne pravne pomoći.  

Redovim pružanjem besplatnog pravnog savjetovališta (pružanjem pravnog obavještenja i davanjem pravnih savjeta, informacija) osobe s invaliditetom imaće priliku da se informišu i upoznaju s pravima iz raznih oblasti, a posebno u okviru oblasti dječje i socijalne zaštite, rada i zapošljavanja, postupaka pred organima, uključujući i postupke pred sudom (upravni sporovi, građanske parnice, krivični postupci), porodičnih i bračnih odnosa i dr. 

S druge strane, u cilju pravičnog suđenja i sudske zaštite osoba s invaliditetom, aktivnim pružanjem besplatne pravne pomoći (preduzimanjem procesnih radnji, posredstvom advokatskog tima UMHCG-a) svakodnevno će se pružati podrška u zaštiti od diskriminacije OSI i članova njihovih porodica. 

Stranke se mogu obratiti Udruženju i tražiti informacije i/ili iznijeti svoje nedoumice u vezi s ostvarivanjem prava u bilo kojoj oblasti života, i odmah ili najkasnije u roku od 24 sata, ukoliko dostave na uvid i na raspolaganje sve potrebne informacije i dokumentaciju, besplatno dobiti potpune informacije o tome da li imaju pravo, i ukoliko imaju na koji način ga mogu ostvariti ili zaštititi. Na taj način OSI i/ili članovi njihovih porodica, bivaju obaviješteni ukoliko je neko njihovo pravo prekršeno ili (može biti) ugroženo. 

Pravni savjeti mogu se tražiti lično, u prostorijama UMHCG-a, svakog radnog dana (ponedeljak – petak) nakon prestanka važenja mjera ograničenja usljed situacije izazvane pandemijom virusa Covid 19. Do tada komunikacija će biti omogućena putem fiksnog i mobilnog telefona, e-maila, Fejsbuk stranice, Instagram naloga putem čata na portalu DisabilityInfo.me (četvrtkom od 12.00 do 14.00 h) ili putem čata na portalu Vršnjačkapodrška.me svakog radnog dana (po sopstvenom izboru zainteresovanih).

Kroz mehanizam besplatne pravne pomoći osobe s invaliditetom, korišćenjem usluga našeg advokatskog tima (Advokatska kancelarija Terzić-Živković) mogu biti zastupani u svim pravnim poslovima i postupcima pred svim institucijama sistema, kao i pred pravnim i fizičkim licima u državi i inostranstvu npr. u postupku pred sudom, Državnim tužilaštvom i Ustavnim sudom Crne Gore, u postupku za vansudsko rješavanje sporova, u postupku pred javnim izvršiteljem. Kroz besplatnu pravnu pomoć pruža se i pomoć prilikom sastavljanja: inicijativa, zahtjeva, molbi, žalbi, tužbi, i drugih vrsta podnesaka, zastupanja interesa stranke u tim postupcima, preduzimanja svih drugih pravnih radnji za koje se ocijeni da su u korist stranke, kao i oslobađanja od plaćanja troškova postupka (u dijelu troškova advokata/ice).

Aktivnost se od novembra 2020. sprovodi u okviru projekta Osvije(S)t(l)i diskriminaciju OSI koji UMHCG sprovodi uz finansijsku podršku Ministarstva za ljudska i manjinska prava.

Uspjeh Krisa Nikića istog dana upisan je i u Ginisovu knjigu rekorda. Sportista Kris Nikić 7. novembra 2020. prošao je kroz cilj i postao prva osoba s Daun sindromom koja je završila Ajronmenov triatlon (Ironman triathlon).

Kad je počeo da pliva, prelazio je distance od nekoliko stotina metara...

I potom se desio sprint triatlon 750 metara plivanja, vožnja bicikla 20 kilometara i pet kilometara trčanja. U januaru je Kris uspješno završio i olimpijsku triatlon distancu, što je dvostruko od sprint trke i podrazumijeva 1,5 kilometara plivanja, 40 bicikla i 10 kilometara trčanja. U maju je uslijedio novi izazov polu Ajronmenova distanca, da bi pola godine kasnije ovaj 21-godišnjak završio i Ajronmenovu distancu i u istoriju se upisao kao prvi željezni čovjek s Daun sindromom. Rođen sam u Baru, živio sam u Nikšiću do šeste godine, potom smo preselili u mjesto Zoganje, blizu Ulcinja, a kad mi je bilo devet godina preselili smo u Austriju, te nakon pola godine i u SAD, ispričao je Nik Nikić „Vijestima“.

Želio je da bude prva osoba s Daun sindromom koja će završiti Ajronmenov triatlon takmičenje. Sedmog novembra, 21-godišnji Kris Nikić prošao je kroz cilj i upisao svoje ime u istoriju.

Ajronmen. Cilj zacrtan i postignut. Sad je vrijeme za nove i veće ciljeve za 2021, napisao je u objavi na Instagramu.

Kris je trku koja podrazumijeva 3,8 kilometara plivanja, 180 kilometara vožnje bicikla i 42 kilometra trčanja završio za 16 sati, 46 minuta i devet sekundi. Četrnaest minuta kraće od predviđenih 17 sati. Za to se spremao dvije godine. Posljednjih oko tri kilometra trke, Krisa i njegov tim za podršku pratile su kamere i taj dio takmičenja uživo je emitovan putem Facebook stranice „Ironman“.

„Sjajan primjer za sve osobe s Daun sindromom“, „Ništa nije nemoguće“, „Hvala što si inspirisao sve porodice čija djeca su s Daun sindromom“, „Plačem od sreće zbog tebe!“, „Kakav nevjerovatan uspjeh“, samo su neke od poruka navijača širom svijeta, koji su oduševljeno pratili posljednje kilometre prije cilja.

Za Krisa, kaže njegov otac Nik, trka je više od prolaska kroz cilj i proslave pobjede. Ajronmen je za Krisa korak bliže uključenosti u društvo.

VEZA S CRNOM GOROM

Uspjeh Krisa Nikića tog sedmog novembra pratili su i u Crnoj Gori. Triatlonac Igor Majer, organizator Okean lava Crna Gora (Ocean Lava Montenegro) i ekstremne triatlon trke na Crnom jezeru, na Žabljaku, ispratio je Krisov uspjeh riječima:

„Nikići su sa naših prostora, a od danas nisu više naši nego svjetski“.

Istina, Krisov otac Nik rođen je i odrastao u Crnoj Gori, odakle je s porodicom, kao devetogodišnjak, odselio, najprije u Austriju, potom i Sjedinjene Američke Države (SAD), gdje i danas živi sa suprugom Pat i dvoje djece.

Krisova sestra Džeki prije nekoliko godina igrala je košarku za crnogorsku reprezentaciju.

Poput mnogih, i njegova porodica sanjala je o ostvarenju američkog sna. U jednom od brojnih intervjua nakon uspjeha njegovog sina, Nik je ispričao da su po dolasku u Ameriku neko vrijeme živjeli u Bronksu, u Njujorku, da su njegovi roditelji, poput mnogih, radili od jutra do mraka, obično na održavanju stambenih zgrada...

Oboje su završili samo četiri razreda osnovne škole, njihov život svodio se na fizički rad, ispričao je Nik, dodajući i da su njegovi roditelji radili u različitim smjenama, kako bi njega i braću izveli na pravi put.

UVIJEK BITI JEDAN ODSTO BOLJA VERZIJA SEBE

Nik je u Americi završio računarske nauke, ali se bavi prodajom, zapravo optimizacijom prodaje.

„Po formalnom obrazovanju sam inženjer, ali sam vlasnik firme koja pruža konsultantske usluge u oblasti optimizacije poslovanja prodaje. Pomažem veoma velikim kompanijama da dizajniraju, kreiraju... njihove prodajne organizacije. Đak sam škole o ljudskim performansama, koja se zasniva na korišćenju snage podsvjesnog za postizanje nečijeg punog potencijala“, kazao je Nik „Vijestima“.

Na tom učenju, on je razvio filozofiju „jedan odsto bolji“ koja znači da se trudite da ste u nekom periodu života tokom mjeseca, nedjelje... jedan odsto bolja verzija sebe nego što ste bili. Upravo tu filozofiju primijenio je i u Krisovom životu.

Slijedeći filozofiju „jedan odsto bolji“ Kris je za dvije godine od nule stigao do Ironmana. To je veoma moćna strategija koja svakome može pomoći da postigne nevjerovatne rezultate, sve dok je spreman da slijedi plan. Ispostavilo se da je Kris najbolja osoba koju sam ikad trenirao, priča Nik i dodaje da se isto načelo, koje inače primjenjuje u korporativnom svijetu prodaje, može primijeniti bilo gdje u sportu, obrazovanju, ličnim odnosima.

Taj koncept moguće je primijeniti u svakom području naših života, ideja je da je uspjeh progresivna realizacija naših ciljeva i snova, a ne krajnji rezultat. To putovanje do cilja je najvažniji dio te filozofije, trebalo bi da uživamo na putovanju stalnog usavršavanja. Naš mozak dizajniran je da se osjeća dobro i kad postepeno postižemo ciljeve, srećnima nas čini čak i kad postižemo jedan odsto uspjeha nedjeljno. Kris nije srećan jer je završio Ajronmen trku jer je sada u centru pažnje. Kris je bio srećan na svakom koraku koji je tokom posljednjih godinu dana napravio na tom putu. I Kris će biti srećan cijelog života jer je stekao naviku stalnog usavršavanja, kaže Nik, uvjeren da je i za Krisa sada „samo nebo granica“. Dodaje da je načelo „jedan odsto bolji“ nešto što treba primijeniti i u sistemu obrazovanja.

Kako bi naša djeca imala priliku da postanu osobe koje uče cijelog života, osobe koje su zavisne od postizanja rezultata, a da pritom uživaju u životu i na svakom koraku tog putovanja. Jer, život nije u rezultatima, već u putovanju, kaže Nik.

KRIS PO MJERI SVIJETA ILI SVIJET PO KRISOVOJ MJERI

Nik i njegova supruga Pat u braku su 34 godine. Kad se Kris rodio nisu znali ništa o Daun sindromu. Ali, kaže on u intervjuu za 21stcenturydads.org, nakon početnog šoka, počeli su da istražuju.

To je za nas bio potpuno novi svijet, ispričao je Nik.

Krisa su upisali u školu, pokušavali da ga animiraju da se bavi nekim sportom, na sve načine pokušavali su, kako kaže, da pomognu Krisu da postane dio društva.

Bilo je teško natjerati ga da se uklopi, jednostavno nikad nije odgovarao, uvijek je izgledalo kao da ga vučete za sobom i pokušavate da ga natjerate da se uklopi u svijet koji nije stvoren za njega, kaže Nik.

Kad danas opisuje godine tokom kojih su tražili način da za Krisa stvore najbolje moguće okruženje, Nik kaže da je sve kao odnos dvoje ljudi koji na istu temu gledaju iz različitih perspektiva, za koje tvrde da su jedine ispravne i nikako ne popuštaju prema onom drugom. Uprkos teškoćama, Nik i Pat nisu odustajali tokom prvih šest godina Krisovog obrazovanja, prebacivali su ga iz jedne škole u drugu, tražeći onu u kojoj će Kris moći da napreduje. Tek kad je dječak bio u šestom razredu pronašli su jednu malu privatnu školu u gradu gdje žive.

U toj školi imali su drugačiji pristup, pomogli su Krisu da pohađa redovnu nastavu, priča Nik, i dodaje da je u toj školi Krisu omogućeno da shvati i svoje granice, šta može.

Pustili su ga, pomogli mu da ide dokle god su mislili da može, i to je bilo predivno, kaže.

Van škole, Kris je s drugim sportistima s intelektualnim invaliditetom igrao golf, učestvovao na regionalnim i državnim turnirima, te tako, kaže njegov otac, osjetio da negdje pripada. Triatlonom se počeo baviti prije nepune tri godine, kada su iz Specijalne olimpijade na Floridi, sportskog udruženja za osobe s intelektualnim invaliditetom, pokrenuli triatlon program.

Čini se da se tu desio "klik“.

PLIVANJE, BICIKLIZAM, TRČANJE

Pred Krisom su bili brojni izazovi. Triatlon uključuje tri sportske discipline plivanje, trčanje i biciklizam. Nik kaže da je za Krisa najveći izazov predstavljala vožnja bicikla jer neko s Daun sindromom ne može da postigne dobar balans. Dodatno, osobe s Daun sindromom imaju snižen tonus mišića i njihovi zglobovi izuzetno su savitljivi.

Kris je počeo da uči bicikl sa 16 godina, u međuvremenu je, do osamnaeste, imao četiri velike operacije, što je značilo i pauze kad su treninzi u pitanju. U to vrijeme se i ugojio, ljekar je zbog problema s ušima preporučio da više i ne pliva...

Ipak, njegov otac Nik riješio je da se okušaju u triatlonu i prijavili su se na pilot program Specijalne olimpijade.

I sve to, postigao je zahvaljujući filozofiji „jedan odsto bolji“...

PRIPREME ZA NOVE TRKE

Kris se, kaže njegov otac, već priprema za nove izazove u planu je učešće na Specijalnoj olimpijadi SAD 2022, nadaju se Svjetskim igrama u Berlinu 2023, a planiraju i učešće na svjetskom Ajronmen prvenstvu na Havajima, u oktobru sljedeće godine.

Njegov je cilj da završi Ajronmen trku na Havajima, ali i da 'šokira' ljude svojim napretkom iz godine u godinu. Krisov cilj je i da poboljša svoje kognitivne sposobnosti iznad granica za koje je ikad iko mislio da su moguće kod osoba s Daun sindromom. Želimo da otkrijemo koliko je potencijal njegovog mozga u odnosu na nisku ljestvicu koju su postavili stručnjaci. Želimo da pokažemo da naša djeca s Daun sindromom mogu mnogo toga da urade i fizički i kognitivno, kaže Krisov otac.

Uz sportske uspjehe, Kris želi da ima svoj automobil i kuću. I želi svoju porodicu.

Kris stvarno želi da se oženi. Rekao sam mu da ću ga odvesti u Crnu Goru, da tamo upozna lijepu djevojku, kaže njegov otac.

Sestra Džeki igrala je košarku za Crnu Goru. O Džeki Nikić, Krisovoj sestri, mediji u Crnoj Gori pisali su prije desetak godina kao o sportistkinji koja će biti važna za crnogorsku žensku košarku. Džeki je igrala na Univerzitetu Djuk, o njoj se pisalo kao o košarkašici velikog potencijala.

Njen otac Nik kazao je „Vijestima“ da je bila nevjerovatan igrač u srednjoj školi, ali da se zbog povreda u starijim razredima, te povreda dok je bila na fakultetu, nikad nije stvarno oporavila.

Završila je Dartmaut (Dartmouth), sada ima svoj posao i radi i za mene kao savjetnica, rekao je Nik.

Volimo da posjećujemo porodicu

Nik i njegova dva brata posjetili su Crnu Goru prošle godine u oktobru.

„Proveli smo tu deset sjajnih dana“, kaže on za Vijesti. Rekao je i da će u Crnu Goru ponovo doći čim uslovi za putovanja, koji su složeni zbog epidemije koronavirusa, budu manje restriktivni.

I dalje u Crnoj Gori imam veliku familiju. Volimo da ih posjećujemo, kaže Nik.

Izvor: DN Vijesti

Od 26. do 30. novembra u Moskvi će biti održan 10. međunarodni filmski festival „Bioskop bez barijera“ („Кино без барьеров“). Gledaoci će biti u prilici da besplatno pogledaju najbolje ruske i inostrane dugometražne, kratkometražne i animirane filmove o osobama s invaliditetom, kao i filmove u kojima su akteri same OSI. 

Ove godine će festival zbog epidemiološke situacije biti održan u hibridnoj formi – uživo i onlajn. Svi filmovi imaju titlove na ruskom jeziku, a biće obezbijeđeno i tumačenje za osobe s oštećenjem vida. 

Besplatne projekcije će se održavati u bioskopu Kapo skaj (КАРО SKY 17) u tržnom centru Aviapark od 27. do 29. novembra. 

Besplatne onlajn projekcije, ceremonija otaranja, diskusije i radionice će se održavati od 26. do 30. novembra na sajtu festivala. Za gledanje filmova je potrebno da se registrujete. Filmovi će biti dostupni tokom cijelog trajanja festivala. 

Na festivalu će biti prikazani i već poznati filmovi i nova ostvarenja, kao što je svjetski poznat film Soko od kikiriki putera (Peanut butter falcon) u kome glume holivudske zvijezde Šeja Lebif (Shia LaBeouf) i Dakota Džonson (Dacota Johnson), istinita priča o mladiću s Daun sindromom koja je inspirisala na hiljade ljudi. Glavnu ulogu igra Zek Gotsagen (Zac Gotsagen), prva osoba na svijetu s Daun sindromom koja je stekla glumačko obrazovanje. Takođe, na festivalu će biti prikazan i najbolji dječiji film s Međunarodnog festivala u Torontu Zlogonje, o dječaku s cerebralnom paralizom, ljubavni film Misli mojih misli (Mind my mind) o mladiću s autizmom i mnogi drugi filmovi koji su osvojili nagrade širom svijeta. 

Ove godine na festival je prijavljeno preko 900 filmova iz 56 država, od kojih su organizatori odabrali 50 najboljih koji će se nadmetati za nagrade u sljedećim nominacijama: najbolji dugometražni igrani film; najbolji krakometražni igrani film; najbolji dugometražni dokumentarni film; najbolji kratkometražni dokumentarni film; najbolji animirani film; najbolji film koji razbija predrasude; film s najviše životnog optimizma; najbolji dječji film; najbolji film o pravima osoba s invaliditetom; najbolja režija; najbolja montaža; najbolji glumac; najbolja glumica; posebna nagrada predsjednika žirija; nagrada žirija i nagrada publike. 

U takmičarskoj selekciji nalazi se i jedan film iz Crne Gore – Ambrozovi životni trikovi, u režiji Gojka Berkuljana. 

Filmski festival već dvadeset godina organizuje Regionalna društvena organizacija osoba s invaliditetom „Perspektiva“ (Региональная  общественная организация людей с инвалидностью «Перспектива»). 

Otkad festival postoji na njemu je prikazano preko 200 filmova iz cijelog svijeta: SAD, Kanade, Njemačke, Francuske, Novog Zelanda i brojnih drugih. Samo u Moskvi, filmove je pogledalo preko 25000 ljudi. 

Denis Roza (Денис Роза), direktor festivala „Bioskop bez barijera“ i „Perpektive“ navodi: „Iako govorimo da je festival posvećen filmovima o osobama s invaliditetom, on je jednostavno festival o ljudima – o njihovim sudbinama, međusobnim odnosima i osjećanjima i naravno, o ljubavi. To i jeste naša osnovna misija – da pokžemo da se osobe s invaliditetom ni po čemu ne razlikuju od drugih – oni takođe žele da imaju aktivne i zanimljive živote, da vole, druže se i stvaraju.“ 

Džon Alpert, američki novinar i reditelj dokumentarnih filmova, član žirija Festivala, poručuje: „Oosbe s invaliditetom su najbrojnija manjina, kako u Rusiji, tako i u Americi. Ovakvi filmovi nam pomažu da ih bolje razumijemo, da shvatimo njihov doprinos društvu. A društvo postaje jače i bolje ako svaki njegov član ima jednake mogućnosti da da svoj doprinos. Srećan sam što će na Festivalu moći da se pogleda mnogo jako dobrih filmova“. 

Andrej Rajkin (Андрей Райкин), novinar, reditelj, scenarista, urednik Službe informisanja TV kanala „Kultura“ (Культура) kaže: „Već nekoliko godina sam u organizacionom odboru i žiriju festivala „Bioskop bez barijera“. I ne prestajem da budem oduševljen velikim brojem talentovanih, neobičnih, virtuozno snimljenih filmova o složenoj temi – životu osoba s invaliditetom.“ 

Ove godine predsjednik žirija je reditelj Vladimir Kot (Владимир Котт), a među članovima su Aleksej Čupov (Алексей Чупов), Natalija Merkulova (Наталья Меркулова), Irina Vasiljeva (Ирина Васильева), američki reditelj Džon Alpert, stručnjaci za animirani film Ivan Maksimov (Иван Максимов), Sergej Merinov (Сергей Меринов), Mihail Aldašin (Михаил Алдашин), novinari i filmski kritičari Jegor Moskvitin (Егор Москвитин), Liza Surganova (Лиза Сурганова), Maksim Zagavora (Максим Заговора) i drugi. 

Osim projekcija, festival prate diskusije o filmovima i problemima koji su prikazani u njima na kojima učestvuju reditelji, akteri filmova, studenti dramskih umjetnosti, predstavnici organizacija OSI. 

Prevela s ruskog i pripremila: Anđela Radovanović 

Izvor: Кино без барьеров 

Crnogorski paraatletičari su, uprkos tome što je 2020. bila teška godini u sportskom i svakom drugom spislu, popravili lične rekorde ili ostali na nivou svojih najboljih rezultata, kazao je trener atletske reprezentacije Veljko Čegar.

On je podsjetio da su ostvareni rezultati u sistemu takmičenja koji je Paraolimpijski komitet bio primoran da osmisli jer se zbog pandemije koronavirusa nije moglo nastupati u inostranstvu.

Prema njegovim riječima, paraatletičari su u nedostatku svojih koristili takmičenjima iz redovnog programa Atletskog saveza.

“U periodu kada smo imali i diskontinuitet u treningu, naši sportisti Miloš Spaić i Radmilo Baranin su uspjeli da poprave lične rekorde”, kazao je Čegar.

Spaić je na bacačkom mitingu u Draževini kuglu bacio 11 metara i 49 centimetara, što je za 58 centimetara bolji rezultat od njegovog prethodnog rekorda.

Baranin, evropski prvak iz Groseta 2016. u bacanju koplja, na državnom prvenstvu u Baru koplje je bacio 21 metar i 90 centimetara i popravio lični rekord.

Čegar je pohvalio i Nikolu Nikolića, koji je ove sezone disk bacio 37 metara i 63 centimetra.

“Nikolić je mnogo napredovao u odnosu na prošlogodišnje rezultate. Ostali paraatletičari, Marijana Goranović i Maja Rajković, bili su na prihvatljivom nivou rezultata”, kazao je Čegar.

Govoreći o narednoj sezoni, trofejni stručnjak kazao je da je sve pod znakom pitanja i da niko ne zna kako će se situacija sa pandemijom odvijati.

On je saopštio da je paraatletska reprezentacija počela sa treninzima i pripremama za sljedeću godinu, podsjećajući da su najznačajnija predviđena takmičenja Evropsko prvenstvo u Poljskoj i Paraolimpijske igre u Tokiju.

Prema riječima Čegara, kalendar Međunarodne paraatletske federacije predviđa da će ta takmičenja biti održana u predviđenom terminu.

“Imamo veliku nepoznanicu koliko ćemo moći da treniramo i pripremimo se za ta takmičenja. Mi imamo ogromnu želju i volju, ali prije svega moramo voditi računa o zdravlju naših sportista. Ukoliko se svi uslovi stvore za kontinuitet u treningu siguran sam da će naši takmičari sljedeće godine biti mnogo uspješniji”, rekao je Čegar.

Bacač kugle, Miloš Spaić kazao je da je prošla sezona, iako turbulentna zbog pandemije korona virusa, za njega bila rezultatski dobra.

“Bez obzira na pandemiju imali smo šest takmičenja u Crnoj Gori, što je doprinijelo da ostanemo u formi, iako je bilo po sistemu stani kreni. Meni je prošla sezona bila odlična, bacio sam najbolji rezultat u karijeri”, kazao je Spaić.

On je rekao da je počeo sa pripremama za narednu sezonu i nastupe na Evropskom prvenstvu i Paraolimpijskim igrama.

“Nadam se da će, prije svega, biti održana takmičenja uprkos pandemiji. Daću sve od sebe da budem u što boljoj formi i da moj rezultat bude što bolji. To je ono što mogu da obećam, a nadam se nekoj medalji”, rekao je Spaić.

Paratletičari su Crnoj Gori podarili četiri evropske medalje.

U Grosetu, 2016. godine, Radmilo Baranin je osvojio zlatnu medalju u bacanju koplja i srebrnu u kugli, dok je Goranović bila srebrna u bacanju kugle. Goranović je isti rezultat ponovila i dvije godine kasnije u Berlinu.

Izvor: www.mina.news 

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore će u narednih 20 dana sprovesti monitoring i mapiranje obilježenih parking mjesta na teritoriji tri crnogorske opštine, i to u Nikšiću, Baru i Budvi.

Prije početka sprovođenja monitoringa formiran je monitoring tim koji će obilaziti navedene gradove, i tom prilikom popunjavati unaprijed pripremljeni Vodič o pristupačnosti parking mjesta za OSI.

Pomenuti vodič se sastoji od seta pitanja koja su pripremljena u skladu s Pravilnikom o bližim uslovima i načinu prilagođavanja objekata za pristup i kretanje lica smanjene pokretljivosti i lica sa invaliditetom kao podzakonskog akta Zakona o planiranju prostora i izgradnji objekata. Formiran je u namjeri da omogući potpunije i preciznije dobijanje podataka o pristupačnosti i broju parking mjesta za OSI.

Dobijeni podaci će nakon sistematizacije poslužiti za kasnije inicijative lokalnim službama u cilju preduzimanja aktivnosti na adekvatnom obilježavanju parking mjesta, ili izradi nedostajućih, predviđenih propisima.

Navedena aktivnost je dio projekta PUTokaz za OSI koji je podržan kroz javni konkurs za finansiranje projekata/programa nevladinih organizacija u oblasti zaštite lica sa invaliditetom raspisanog od strane Ministarstva saobraćaja i pomorstva.

Pripremila: Iva Mijović

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore realizuje projekat Osvije(S)t(l)i diskriminaciju OSI uz finansijsku podršku Ministarstva za ljudska i manjinska prava.

Projekatom se želi doprinijeti podizanju nivoa svjesti i znanja o pravima OSI i smanjenju stepena diskriminacije OSI u Crnoj Gori, kroz specifične ciljeve koji se odnose se na: povećanje informisanosti i znanja OSI o načinima ostvarivanja svojih prava, kao i mehanizmima zaštite od diskriminacije u Crnoj Gori; doprinos informisanju i osnaživanju OSI, advokata, sudija, zaposlenih u tužilaštvu i medija o obavezama i garancijama koje proizilaze iz međunarodnih dokumenata o pravima OSI, a prije svega iz Konvencije UN o pravima OSI.  

Projektom će biti obuhvaćene sve osobe s invaliditetom (prioritetno žene s invaliditetom), advokati, sudije, sudski savjetnici, zaposleni u tužilaštvu, javni i privatni mediji (novinari, radio i TV reporteri, žurnalisti, urednici redakcija i portala), porodice OSI, organizacije OSI, pojedinci, građani, mediji, koji će biti podstaknuti da stečena znanja iz ove oblasti primenjuju u praksi. 

Aktivnosti projekta podrazumijevaju: organizovanje treninga za OSI o upravnom postupku i upravnom sporu, analizu o efikasnosti i ishodima upravnih postupaka i sporova OSI pred državnim organima i sudom, organizovanje treninga za advokate, sudije i zaposlene u tužilaštvu o pristupu pravdi OSI, treninga o izvještavanju baziranom na modelu pristupa invaliditetu zasnovanom na ljudskim pravima, pružanje besplatnog pravnog savjetovališta za OSI, promotivne aktivnosti i podaktivnosti u okviru medijske kampanje (izradu lifleta o upravnom sporu i upravnom postupku za OSI, izradu Leksikona ključnih pojmova u oblasti ljudskih prava OSI, završnu konferenciju o postupcima pred organima i pristupu pravdi za OSI.

Projektom se želi doprinijeti povećanoj informisanosti i znanja osoba s invaliditetom (primarno žena s invaliditetom) o upravnom postupku i upravnom sporu i načinima ostvarivanja prava OSI i mehanizmima zaštite od kršenja prava i diskriminacije, većem broju novopokrenutih postupaka pred državnim institucijama i sudovima i ostvarivanja prava OSI, povećanoj informisanosti advokata, sudija, zaposlenih u tužilaštvu i medija o modelima pristupa invaliditetu i uvažavanju ljudskog dostojanstva i integriteta ličnosti OSI.

Aktivnosti projekta realizuju se u okviru konkursa za NVO raspisanog od strane Ministarstva za ljudska i manjinska prava u oblasti zaštite lica s invaliditetom od diskriminacije i promociju jednakosti u 2020. Realizacija projekta traje osam mjeseci počev od 30. oktobra 2020, a odobrena sredstva za njegovu realizaciju iznose 23.998,24€.

Pripremila: Dragana Sokić, koordinatorka projekta

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore započinje s pružanjem usluga individualnog psiho-socijalnog osnaživanja za žene s invaliditetom žrtve nasilja, za djecu s invaliditetom žrtve nasilja i djecu s invaliditetom svjedoke nasilja dok će u paru po dvoje učestvovati roditelji djece s invaliditetom ili će biti takođe uključeni kroz individualni tretman. 

Cilj psiho-socijalne podrške i savjetovanja predstavlja priliku za žrtve nasilja da prepoznaju nasilje, da se osnaže da se bore protiv nasilja i/li isto prijave, odnosno zatraže adekvatnu zaštitu, te da dobiju informacije o reakcijama na traumatska iskustva nasilja i njihove posljedice, uče i vježbaju različite tehnike koje im mogu pomoći u smirivanju i prevazilaženju trauma. 

Pomenuta aktivnost će rezultirati i umanjenjem stepena diskriminacije, nasilja i društvene marginalizacije i viktimizacije žena i djece s invaliditetom i drugih članova porodica koji imaju invaliditet, kao i povećanom stepenu informisanosti i osnaženosti žena s invaliditetom i djece s invaliditetom, svjedoka nasilja i članova njihovih porodica. 

Podrška će se pružati kao psiho-socijalna podrška od strane zaposlenih u UMHCG, s iskustvom u ovoj oblasti, ali i od strane psihološkinje koja će pružati usluge individualnog ili psihološkog savjetovanja i/li terapije u paru (kada su u pitanju roditelji).

Pozivamo sve zainteresovane žene i djecu s invaliditetom žrtve nasilja, djecu s invaliditetom svjedoke nasilja  uključujući i roditelje djece s invaliditetom da nam se jave ukoliko im je potreban i smatraju adekvatnim ovakav vid podrške na kontakt telefone 020/265-650, 069/385-981, 067/801-761 ili na mejl: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli..  

UMHCG najavom ove aktivnosti ne garantuje svima podršku od strane psihološkinje zbog ograničenosti finansijskog okvira, ali svakako garantuje psiho-socijalnu od strane zaposlenih. 

Napomena:  Anonimnost učesnica/ka psiho-socijalnog savjetovališta je zagarantovana. 

Aktivnost se sprovodi u okviru projekta OSudI nasilje!, podržanog od strane Ministarstva rada i socijalnog staranja. 

Golbal reprezentacija Crne Gore na Evropskom prvenstvu B divizije igraće u A grupi sa Grčkom, Poljskom, Portugalom i Slovenijom, odlučeno je žrijebom. Šampionat će biti odigran od 27. do 31. januara u finskom olimpijskom i paraolimpijskom centru u Pajulahti, a okupiće deset reprezentacija.

U grupi B rivali će biti Velika Britanija, Švedska, Ceška, Izrael, i Rusija.

Selektor Nikola Čurović kazao je da su crnogorski golbalisti dobili tešku grupu, ali da smatra da imaju znanja i iskustva za velike domete. On je naglasio da je do šampionata ostalo više od dva mjeseca i da reprezentacija polako ulazi u završnu fazu priprema.

„Igraćemo u vemo jakoj grupi, ali sam mišljenja da je naša ekipa već dovoljno iskusna i sazrela za najveće domete. Siguran sam da je cilj koji smo zacrtali, a to je osvajanje jedne od medalja i ulazak u A diviziju, dostižan. Za to će nam trebati dobri mečevi u grupi kako bi u nokaut fazu prošli sa što bolje pozicije“, kazao je Čurović.

Prema propozicijama, nakon prve faze takmičenja u kojoj će se igrati po sistemu svako sa svakim, plasman u nokaut fazu izboriće po četiri najbolje selekcije iz obje grupe. Plasman u A diviziju će izboriti tri najbolje ekipe , dok će se u C diviziju preseliti reprezentacije koje zauzmu osmo, deveto i deseto mjesto.

Planirano je reprezentacije u Pajalahti doputuju 22. januara, gdje će tri dana trenirati u karantinskim uslovima.

Crna Gora je plasman u B diviziju izborila osvajanjem srebrne medalje na prošlogodišnjem prvenstvu C divizije u italijanskoj Lakvili.

Izvor: portal RTCG

Aktivistkinja za prava osoba s invaliditetom, Virdžinija Osana (Virginia Ossana) u svom tekstu o abilizmu u feminističkom pokretu koji vam donosimo u nastavku daje zanimljiv uvid o uključenosti žena s invaliditetom. 

Odluka poljskog Ustavnog suda da ograniči pravo na abortus me je izazvala da se zamislim i preispitujem. Ne samo o pravu na abortus kao takvom, nego i o feminističkom pokretu u cjelosti i o tome kako je još dug put pred nama da bismo u potpunosti uključili žene s invaliditetom. 

Dok sam pratila novosti i gledala žestinu protesta u Varšavi, mislima sam se vratila u avgust 2018. kad smo u mojoj domovini Argentini izašli na ulice da podržimo zakon koji bi abortus učinio zakonitim, sigurnim i besplatnim širom zemlje. Marševi žena u Argentini su obično srećni događaji, s muzikom, plesom, šljokicama i mnoštvom ljudi. 

Na jednom od tih marševa bilo nas je doslovno na stotine hiljada. Bila sam presrećna što sam dio toga, osjećala sam se živom, kao dio nečega većeg od mene i s istinskom nadom da promjena dolazi. Sve dok… 

Da, nažalost, postoji „sve dok...“ 

Sve dok nijesam pitala osobu ispred sebe da li bi se mogla pomjeriti da mi napravi malo mjesta. Nijesam imala dovoljno prostora da spustim štake. Osjećala sam kako gubim ravnotežu i morala sam da odmorim na tren. Bila sam umorna, pa sam pitala. 

Ono što je uslijedilo još pokušavam da shvatim. 

Ta osoba me je pogledala, odnosno, pogledala je moje noge i rekla „Pa, šta TI radiš ovdje?Zašto si došla ako si znala da će biti ovako?“. Bila sam šokirana i jedno što sam mogla da kažem bilo je „Imam jednako pravo da budem ovdje kao i ti“ i da odem. To je bio težak momenat, i nakratko sam pomislila „O, to je samo jedan dan. Pusti to i idi kući“. 

Osjetila sam se poniženo, ali sam više osjećala bijes. Nijesam mogla da vjerujem da neko ko u pokretu koji se zalaže za jednaka prava, ovdje i sada, podrazumijeva da mi kao ženi s invaliditetom nije mjesto na maršu. Stvar je u tome da sam i ja žena, takođe, i da treba da budem svuda gdje se raspravlja i odlučuje o našim pravima, posebno seksualnim i reproduktivim. 

Ali kad sam stvarno došla kući i pričala o tome s prijateljima u zajednici osoba s invaliditetom shvatila sam da kao borkinja za svoja i prava drugih žena s invaliditetom ovo jednostavno ne smijem da pustim da prođe. 

Ovo iskustvo mi je bilo podsjetnik na sav rad koji nas tek čeka i eklatantan primjer kako je abilizam preplavio sve prostore, čak i one za koje se pretpostavlja da su sigurni. Kad razmišljate o ovome možda kažete „Ja nikad ne bih rekao/la tako nešto“. Ipak, postoje i suptilniji načini na koje se žene s invaliditetom isključuju iz feminizma i ti načini, teži za primijetiti, čak su i opasniji. Razmislite samo o svim feminističkim događajima koji se održavaju na višim spratovima bez lifta, pristupačnog toaleta, titlovanja, prevoda na znakovni jezik itd. i razmislite koliko često nam je ta nepristupačnost norma. 

Na kraju, nijesam dopustila da taj komentar prođe. Ljutnja koju je on probudio u meni pretvorila se u gorivo koje pokreće moj aktivizam danas. Nastavila sam da idem na marševe. Idem i dalje, čak i kad nijesu pristupačni, da bih pokazala da postojimo, da nam je stalo i da su to i naša prava, takođe. 

I dalje se borim za seksualna i reproduktivna prava u cjelini i za pravo na abortus, posebno zato što zakon koji bi abortus učinio zakonitim, sigurnim i besplatnim u Argentini još nije usvojen i zato što se u zemljama poput Poljske seksualna i reproduktivna prava, umjesto unapređivanja, ograničavaju. 

Ako feminizam služi da obezbijedi jednakost za sve, on ne smije prisuštiti sebi da zanemari žene s invaliditetom, petinu svih žena na svijetu. Da, treba nam pristupačnost, ali nam isto treba promjena pristupa koja neće preispitivati naše mjesto u pokretu. 

Ostaje puno posla i tu smo da ga uradimo. 

Zajedno, kako bi trebalo, jer smo i mi žene.

Izvor: Medium.com

Prevela s engleskog: Anđela Radovanović 

Golbal reprezentacija Crne Gore i klub Nikšić adaptacijom fiskulturne sale nikšićke osnovne škole “Olga Golović” dobili su odlične uslove i novu bazu tog tipično paraolimpijskog sporta, saopšteno je iz Paraolimpiojskog komiteta (POK).

Navodi se da je projekat rekonstrukcije sale realizovanom u saradnji POK, Saveza slijepih Crne Gore i Golbal kluba Nikšić, a uz podršku Ministarstva sporta i mladih.

POK je, kako je saopšteno, preusmjeravanjem sredstava namijenjenih za učešće na Paraolimpijskim igrama i ostalim međunarodnim takmičenjima, uložio 16 hiljada EUR u rekonstrukciju sale u Nikšiću.

Predsjednik saveza slijepih, Goran Macanović kazao je da su partnerskim odnosom stvoreni uslovi za kvalitetan trenažni proces, prije svega za golbal, ali i drugih sportova u paraolimpizmu.

“Renovirali smo koja je bila u dosta lošem stanju. Postavili smo tarafleks, podlogu na kojoj se igraju zvanična global takmičenja. Time smo obezbijedili uslove da se reprezentacija Crne Gore na kvalitetan način priprema za predstojeće Evropsko prvenstvo B divizije u Finskoj. U salu su uložena značajna finansijska sredstva”, kazao je Macanović.

On je pojasnio da je njihova ponuda za zakup sale, na tenderu koji je raspisala škola, bila najbolja.

“Naša ponuda je prihvaćena i salu smo zakupili narednih pet godina. To je dug period u kome ćemo moći da imamo na raspolaganju odlične uslove za trening. Imaćemo prostora i da salu valorizujemo u saradnji sa drugim klubovima i na taj način obezbijedimo dodatna sredstva za funkcionisanje kluba i golbal sporta u Crnoj Gori”, rekao je Macanović, koji je ujedno i predsjednik Skupštine POK.

Selektor Nikola Čurović saopštio je da crnogorska reprezentacija u novoj sali zvanično počela pripreme za šampionat Evrope, B divizije, koji će od 24. do 31. januara biti odigran u Finskoj.

Komentarišući predstojeći šampionat, Čurović je naglasio da crnogorsku selekciju očekuje nikada ujednačenije takmičenje, na kojem će odlučivati nijanse.

“Optimista sam, nadam se da možemo ostvariti cilj koji smo zacrtali. Ekipa je spoj mladosti i iskustva, koja iza sebe ima već tri EP, a momci su i dalje mladi. Tu vidim našu šansu, idemo da pokažemo kako smo i koliko radili. Nadam se da ćemo uspjeti da ostvarimo cilj”, rekao je Čurović.

On smatra da će favoriti biti Češka, Grčka i Švedska, selekcije koje su prošle godine ispale iz A divizije.

“Ne idemo sa bijelom zastavom. Imamo svoje adute, koje ćemo nadam se uspjeti da iskoristimo. Pokušaćemo da iznenadimo”, rekao je Čurović.

Predsjednik Igor Tomić kazao je da je POK, uz konsultaciju i intenzivnu saradnju sa Ministarstvom sporta i mladih, sredstva opredijeljena za odgođena takmičenja preusmjerio na pomoć klubovima, rekonstrukciju sale i nabavku rekvizita i sportske opreme za paraolimpijce.

“U rekordnom iznosu pomogli smo klubove osoba s invaliditetom, naše osnovne ćelije. Značajna sredstva uložili smo u infrastrastrukturu za trenažni proces naših paraolimpijaca, posebno za renoviranje i adaptaciju fiskulturne sale, koja će u narednih pet godina predstavljati novu bazu crnogorskog paraolimpizma”, rekao je Tomić.

On je podsjetio da je realizovan i projekat nabavke pet specjalizovanih kolica za košarkaše, vrijedan 20 hiljada EUR.

“U završnoj fazi je realizacija nabavke kompletne opreme za crnogorske reprezentativce i specijalizovanih kolica za stoni tenis”, rekao je Tomić.

On je uvjeren da će paraolimpijci sa novom infrastrukturom i opremom, njihovim psihofizičkim momentum koji je bez obzira na koronavirus ostao snažan, biti pravi u najavljenoj paraolimpijskoj, 2021. godini.

Izvor: www.mina.news