Željko
Najava: UMHCG započinje realizaciju projekta Pravo(O) za žene (S) (I)nvaliditetom
Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) realizuje projekat Pravo(O) za žene (S) (I)nvaliditetom, uz finansijsku podršku Ministarstva ljudskih i manjinskih prava.
Projektom se želi doprinijeti unaprjeđenju položaja žena i djevojaka s invaliditetom u svim sferama društvenog života u Crnoj Gori.
Planirani specifični ciljevi ovog projekta su: doprinijeti većem stepenu informisanosti žena i djevojaka s invaliditetom o ljudskim pravima, zaštiti od nasilja i mehanizmima zaštite od nasilja, doprinijeti povećanju osnaženosti žena i djevojaka s invaliditetom da prepoznaju i prijave nasilje i podići svijest javnosti i zaposlenih u institucijama sistema o modelima pristupa invaliditetu i pružanju adekvatne i sveobuhvatne podrške ženama i djevojkama s invaliditetom koje su žrtve nasilja.
Projekat uključuje: edukativni radni sastanak zagovaračkog karaktera o rodnoj ravnopravnosti i pravima žena s invaliditetom (ŽSI) s predstavnicima/cama državnih institucija, zagovaračke aktivnosti u cilju unaprjeđenja zakonske i podzakonske regulative u oblasti rodne ravnopravnosti, besplatnu pravnu pomoć za žene s invaliditetom, organizovanje radionica za ŽSI o borbi protiv nasilja i mehanizmima zaštite od nasilja, zatim radionice za pružaoce usluga o modelima pristupa invaliditetu i pružanju adekvatne i sveobuhvatne podrške ženama i djevojkama s invaliditetom koje su žrtve nasilja, kao i kontinuiranu medijsku kampanju, tokom cijelog trajanja projekta.
Projektom će biti obuhvaćene žene i djevojke s invaliditetom, uključujući i ŽSI iz ruralnih krajeva Crne Gore, predstavnici/e nadležnih ministarstava (Ministarstvo pravde (MP), Ministarstvo rada i socijalnog staranja (MRSS), Ministarstvo evropskih poslova (MEP)), zakonodavne vlasti (Skupština Crne Gore / Odbor za rodu ravnopravnost, Odbor za ljudska prava i slobode), predstavnici/e pravosuđa, policijskih i inspekcijskih organa (centri bezbjednosti), institucije zdravstvene zaštite, lokalna samouprava, zaposleni/e u centrima za socjalni rad, predstavnici/e NVO koje se bave zaštitom od nasilja.
Aktivnosti projekta realizuju se u okviru konkursa za NVO u oblasti rodne ravnopravnosti u 2022. Realizacija projekta traje osam mjeseci počev od 23. decembra 2022, a odobrena sredstva za njegovu realizaciju iznose 11.996,00€.
Održan okrugli sto “OSI u muzičkoj industriji”
U Podgorici održan okrugli sto OSI u muzičkoj industriji na kome su učesnici govorili o učešću osoba s invaliditetom (OSI) u muzičkoj industriji u Crnoj Gori, na koji način i u kom obliku OSI participiraju u tom segmentu kulture, koji su primjeri dobre prakse i prijedlozi za unaprjeđenje u tom segmentu.
Događaju su prisustvovali Anđela Dragović (Savez slijepih Crne Gore), Anđelija Savić (Udruženje mladih sa hrndikepom Crne Gore), Nikola Zekić (etnomuzikolog), Dejan Božović (PAM), Stana Šalgo (Radio Crne Gore), Predrag Nedeljković (kompozitor), Tanja Šeter (Udruženje estradnih umjetnika i izvođača) i Mihailo Radonjić (studio M Sound).
Anđela Dragović iz Saveza slijepih Crne Gore kazala je da postoji institucionalna podrška za osobe s invaliditetom u smislu podržavanja projektnih ideja.
„Uvijek smo bili podržani i od strane medija kada treba najaviti neku našu aktivnost. Takođe imamo jako dobru saradnju sa muzičkom školom Vasa Pavić, gdje je negdje cilj da se i učenici uključe u rad orkestra“ rekla je Dragović.
Nikola Zekić, etnomuzikolog ističe da njegov fokus nikada nije bio na to da je osoba s invaliditetom nego da je prije svega školovani etnomuzikolog koji u tom smislu može da doprinese našoj kulturi I umjetnosti.
“U svom školovanju nailazio sam na karakteristične prepreke za svaku osobu sa invaliditetom. To se prije svega odnosi na pronalaženje prilagođene literature. Drugih prepreka nije bilo. Mene su i kolege i profesori podržavali tokom školovanja”, kazao je Zekić.
Dejan Božović predsjednik Upravnog odbora Prava autora muzike (PAM) kazao je da je ova organizacija otvorena za sve osobe s invaliditetom koje imaju afiniteta za bavljenje muzikom.
“I meni su muzički idoli bili umjetnici koji su imali neki vid invaliditeta. Dovoljno je pomenuti Gustava Malera, Ludviga Van Betovena, Stivi Vondera i mnoge druge. Zato smatram da su, kada je muzika u pitanju, osobe sa invaliditetom ravnopravne” istakao je Božović.
Kompozitor Predrag Nedeljković kazao je da sarađuje sa osobama sa invaliditetom i koji su po njegovim riječima sjajni sluhisti i veliki profesionalci.
“Njima treba dati priliku da se pokažu kao umjetnici i stvaraju kao umjetnici. Institucije znaju da stanu iza takvih projekata, ali njima treba podrška pojedinaca iz produkcije, koji se bave ovim poslom i zato pozivam osobe s invaliditetom da se slobodno jave i da znaju da imaju podršku i sa te strane” rekao je Nedeljković.
Okrugli sto je organizovalo NVU Art 365 u sklopu projekta Muzika za sve - Music 4 All koji finansira Organizacija za zaštitu prava autora muzike Crne Gore (PAM CG).
NAJAVA: UMHCG započinje realizaciju projekta Bezbjedna i Sigurna!
Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) započelo je realizaciju projekta Bezbjedna i Sigurna! uz finansijku podršku Ministarstva rada i socijalnog staranja, posredstvom Javnog konkursa „Zaštita od nasilja nad ženama i nasilja u porodici“.
Opšti cilj projekta je doprinos osnaživanju i povećanju socijalne inkluzije žena s invaliditetom žrtava nasilja.
Opšti cilj će se realizovati kroz ostvarivanje specifičnih ciljeva definisanih kao: doprinos povećanju stepena informisanosti i znanja žena s invaliditetom, članova njihovih porodica o ljudskim pravima i načnima prepoznavanja i prevencije od različitih oblika nasilja; doprinos povećanju stepena samopozdanja i samopoštovanja kod žena s invaliditetom žrtvama nasilja; doprinos povećanju edukacije i saradnje socijalnih radnika i žena s invaliditetom u oblasti prepoznavanja mehanizmima zaštite od ekonomskog nasilja.
Navedeni ciljevi ostvariće se kroz implementaciju predviđenih aktivnosti: pet grupa samopodrške za porodice (majke i djeca žrtve nasilja); individualne psihosocijalne seanse za žene s invaliditetom, žrtve nasilja; dva treninga/edukacije za socijalne radnike/ce i žene s invalidtetom na temu Prepoznavanje mehanizama za prevenciju od ekonomskog nasilja; usluge pravnog savjetovališta i pravnog zastupanja za žrtve nasilja: žene s invaliditetom i druge članove u porodici koji imaju invaliditet u toku trajnja projekta; medijska kampanja.
Projektne aktivnosti obuhvataće sljedeću ciljnu grupu: žene s invaliditetom žrtve nasilja i druge žene s invaliditetom, njihova djeca i porodice, djeca žrtve i svjedoci nasilja, socijalni/e radnici/ce, građanke i građani Crne Gore, Ministarstvo rada i socijalnog staranja, socijalni centri, skloništa za žene/žrtve nasilja, šira javnost, država Crna Gora, opšta javnost i mediji.
Direktna ciljna grupa su: žene s invaliditetom žrtve nasilja, žene i djevojčice s invaliditetom, porodice žena s invaliditetom žrtava nasilja i njihova djeca svjedoci nasilja, stručni/e i socijalni/e radinici/e.
Sprovođenjem aktivnosti projekta namjeravaju se postići sljedeći rezultati: povećana informisanost žena s invaliditetom žrtvi nasilja, njihove djece o načinima i mehanizmima prepoznavanja odbrane i prevencije od rodno zasnovanog i porodičnog nasilja 2%; povećan nivo sigurnosti/osnaženosti i uklječnosti u zajednicu žena s invaliditetom žrtvi nasilja i njhove djece za 2%; povećanje nivoa svijesti i edukacije socijalnih radnika/ca o unaprjeđenju zaštite ŽSI za 2%.
Realizacija projekta će trajati osam mjeseci, počevši od 26. decembra 2022.
Informacije na sajtu Grada Novog Sada i na znakovnom jeziku
Gradovi Novi Sad, Beograd i Gradske opštine Vračar i Savski venac uspostavili su saradnju potpisivanjem Sporazuma o uspostavljanju međuopštinske saradnje. Sporazum su potpisali gradonačelnici i predsjednici opština, a kao rezultat ove saradnje osnovan je Servis podrške u mobilnosti i komunikaciji namenjen osobama s invaliditetom, s ciljem da se poveća dostupnost usluga, informacija i komunikacija. Kroz međuopštinsku saradnju, koja je prvi put uspostavljena na ovaj način, obezbijeđena je razmjena iskustava i dobre prakse čime se unaprjeđuje primjena principa dobre uprave i podizanja nivoa socijalne uključenosti osoba s invaliditetom, kao i stvaranja jednakih mogućnosti za sve. U okviru projekta, nabavljena je tehnička oprema za potrebe rada Servisa. Pored računarske opreme, nabavljena je i najsavremenija studijska oprema za snimanje video materijala na znakovnom jeziku.
Izvor: Portal Vugla Srbija
Pripremio: Ivan Čović
NEOPHODNO JE OJAČATI MEĐUSEKTORSKU SARADNJU U CILJU ADEKVATNIJE ZAŠTITE DJEVOJČICA I ŽENA S INVALIDITETOM S ISKUSTVOM NASILJA
„Neophodno je da poboljšati međuresornu saradnju, uključujući i saradnju između organizacija civilnog društva, kao i organizacija civilnog društva s nadležnim državnim institucijama, kako bi se ženama s invaliditetom s iskustvom nasilja pružila adekvatna zaštita. U skladu s tim, potrebno je dodatano edukovati žene s invaliditetom o načinima prevencije i mehanizmima zaštite od nasilja, a ujedno usvojiti adekvatniji pritup zaštite ženama s invaliditem, žrtvi nasilja u okviru nadležnih institucija“ naveli su učesnici na Edukacijama o načinima komunikacije sa ženama s invaliditetom.
Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) je u okviru projekta Ćutanje nije opcija! koji je finansijski podržan od strane Ministarstva rada i socijalnog staranja realizovalo edukacije o načinima komunikacije sa ženama s invaliditetom žrtvama nasilja u dva različita termina, obuhvatajući dvije ciljne grupe. Edukaicje namijenjene za predstavnike/ce ženskih civilnih organizacija održane su od 14. do 16. decembra 2022, u hotelu Bianca u Kolašinu. Edukacijama su prisustvovali/le predstavnice civilnog sektora, Centra za ženska prava, Udruženja preduzetnica Crne Gore, Crvenog krsta Crne Gore i Centra „Ljubović“, Nevladine organizacije "ENNISA", kao i Udruženja za podršku osobama s invaliditetom Bijelo Polje. Edukacijama su prisustvovale 22 osobe, dvije više od broja predviđenog projektom.
Edukacije su bile koncipirane tako da obuhvataju teme od značaja za osobe s invaliditetom, kao i praktične vježbe i primjere u pogledu zaštite od nasilja. Tako, učesnici ističu važnost razumijevanja potreba žene s invaliditetom, kao i neophodnost poznavanja i prepoznavanja mehanizama zaštite od nasilja. Kroz pratkičan rad, učesnici su prepoznali nedostakte u pružanju najbolje zaštite za žrtve nasilja, u odnosu na zajedničko djelovanje zaštite žrtava.
Drugi set Edukacija održan je u periodu od 21. do 23. decembra, u hotelu Voco, u Podgorici, a bio je namijenjen za predstavnike državnih institucija, pa tako su prisustvovali predstavnici: Komanskog mosta, Ministarstva evropskih poslova, Suda za prekršaje Bijelo Polje, Resursnog centra za djecu i mlade iz Podgorice, Ministarstva sporta i mladih, Odbora za rodnu ravnopravnost Skupštine Crne Gore, Centra za profesionalnu rehabilitaciju, Dnevnog centra za djecu i omladinu sa smetnjama i teškoćama u razvoju Podgorica. Oba treninga su obuhvatala teorijski dio, predavanja koja su obradila teme: Modeli pristupa invaliditetu, Pojam i vrste nasillja nad ženama s invaliditetom i mehanizmi zaštite, Filozofija samostalnog života, Servisi podrške za osobe s invaliditetom i za žene s iskustvom nasilja. Sve obrađene teme pratile su vježbe i praktičan rad kroz određene metode, poput kafe metode, igre ograničenja, grupe samopodrške, psihološke podrške za žene s invaliditetom i iskustvom nasilja, igre uloga, kao i projekcije filmova, koji opisuju nasilje i njegove posljedice.
Edukacije su imale za cilj unaprjeđenje rada na pravovremenoj prevenciji, edukaciji i zaštiti žrtava i potencijalnih žrtava nasilja.
Edukacije su obuhvatile i obradile različite oblike nasilja, s fokusom na porodično i rodno zasnovano nasilje, kao i o samom načinu komunikacije i pružanja usluga i zaštite žena s invaliditetom. Posebna pažnja u okviru diskusije s učesnicima posvećena je ekonomskom nasilju nad ženama s invaliditetom, u odnosu na što su učesnici istakli da za isto institucije prepoznaju i usvajaju najmanje oblike mehanizama zaštite od ekonomskog nasilja, te da je ne prepopznavanje ovog oblika najučestalije.
Modeli pristupa invaliditetu, te servisi podrške za osobe s invaliditetom i za žene s iskustvom nasilja su teme koje je obradila izvršna direktorica UMHCG Marina Vujačić ističući poseban značaj na uspostavljanju i adaptaciji modela pristupa zasnovanom na ljudskim pravima u crnogorskom društvu. Učesnici su imali prilike da kroz obradu ove teme steknu znanje o adekvatnoj terminologiji u odnosu na osobe s invaliditetom, te pravima osoba s invaliditetom, kao i značaju Konvencije (UN) o pravima ososba s invaliditetom. Predstavnici insiticuja koji su pohađali trening su se suočili s nedostatkom primjene modela zasnovanog na ljudskim pravima, kao i prepoznali poboljšanja koja se njegovom primjernom mogu ostvariti prilikom zaštite žena s invaliditetom, žrtava nasilja.
Goran Macanović, izvršni direktor Saveza slijepih Crne Gore, je obradio i približio temu Filozofija samostalnog života, koja dodatno obezbjeđuje poštovanje prava OSI, te pomaže prilagođavanje društva i sistema u skladu sa Konvencijom (UN) o pravima osoba s invaliditetom.
Oba treninga su obuhvatala i praktične metode i vježbe, koje je obradila psihološkinja Dragana Đokić, a što su posebno učesnici istakli kao korisno jesu grupe samopodrške, te motoda simulacije psihološke podrške ženama žrtvama nasilja.
Zaključeno je da su neophodne međusektorske saradnje, kako međusektorske saradnje u okviru državnih institucija, tako i u civilnom sektoru, kako bi se poboljšala sveukupna sistemska zaštita žena s invaliditetom žrtvi nasilja. Zaključeno je da su neophodni dodatni napori za usvajanje najboljih modela pristupa invaliditetu, te usvajanje ponašanja, kao i podizanje svijesti građana u pristupu osobama s invaliditetom, njihovim uživanjem osnovnih ljudskih prava, te smanjivanjem stepena nasilja, zanemarivanje, zlostavljanja, kao i posebnom stepenu ekonomskog nasilja usmjerenog ka ženama s invalidetom, koje su iskusile nasilje i koje mogu postati žrtve nasilja.
OBIM PRAVA OSOBA S INVALIDITETOM U CRNOJ GORI USKO JE POVEZAN S MODELIMA PRISTUPU INVALIDITETU
„Obim prava osoba s invaliditetom u Crnoj Gori usko je povezan s modelima pristupu invaliditetu koji se primjenjuju, tako da od njih zavisi i da li ćemo uopšte imati garantovana ljudska prava, odnosno, da li će kroz te garancije biti ispoštovani principi ljudskih prava, među kojima je jedan od ključnih poštovanje urođenog dostojanstva, ili će biti promovisane druge „vrijednosti”, koje su često krajnje neprihvatljive. Mnogi zakoni su „zreli" za ukidanje ili unaprjeđenje, kako bi se njima propisali minimalni standardi i uvrstili principi Konvencije UN o pravima osoba s invaliditetom, uključujući i one koji se odnose na djecu s invaliditetom u oblasti porodičnog života. Tako je, na primjer, Analiza važeće zakonske regulative u oblasti zaštite prava djece i porodičnog života ukazala na neophodnost izmjena Porodičnog zakona u brojnim segmentima, posebno u dijelu uslova za sklapanje braka, u okviru kojih se propisuje i „sposobnost za rasuđivanje”, koja se široko tumači, zanemarujući potpuno pravo na emotivni život.”, istakao je Goran Macanović, izvršni direktor Saveza slijepih Crne Gore.
On je dodao da pored toga, servisi podrške moraju biti finansirani iz budžeta države i obavezno izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti moraju biti propisani novi servisi i standardi za njih, kao što su: predah roditeljstvu, savjetovalište za roditelje djece s invaliditetom i roditelje koji su osobe s invaliditetom i brojni drugi.
Božena Jelušić, predsjednica Odbora za rodnu ravnopravnost u Skupštini Crne Gore navela je da: „Iako je država pokušala primijeniti inkluzivno obrazovanje ne može se govoriti o njegovom kvalitetu i jednakim uslovima kada su nejednake polazne pozicije i kada ne postoji afirmativna akcija. Naime, u Crnoj Gori postoje snažne institucionalne prepreke, koje u stvari i dovode do invaliditeta kao takvog jer upravo prepreke proizvode stanje invaliditeta. Invaliditet, dakle, nastaje onda kada ga društvo stvori.”
Ona je dodala da iako je Odbor za rodnu ravnopravnost, nažalost, nadležan samo za praćenje Zakona o rodnoj ravnopravnosti smatra kao zanačajnim pokretanje inicijative za osnivanje Centra za rani razvoj i učenje, koji će djelovati u oblastima zdravlja, obrazovanja i socijalne zaštite, a uključivaće i druge sektore u cilju pružanja stručne podrške djeci od strane tima koji će raditi u ovom Centru.
„Posebno ističem važnom oblast obrazovanja jer se upravo kroz oblast obrazovanja treba prekinuti sa praksama stereotipizacije invaliditeta. Sjetimo se samo Fride Kalo i Stivena Hokinga i njihovih sjajnih dostignuća, koja trebaju biti promovisana, kako bi reformisala naš sistem vrijednosti.”, dodala je Jelušić.
„Istakla bih kao posebno značajnu pripremu Zakona o jedinstvenom vještačenju invaliditeta, u čijoj su izradi učestvovale i osobe s invaliditetom, posebno očekujuči značajne reforme koje će ovo zakonsko rješenje pokrenuti. Naime, njegova primjena će povući sa sobom izmjene seta zakona u brojnim oblastima, koje definišu prava osoba s invaliditetom i, svakako se nadam, smanjiti oblike i stepen diskriminacije s kojima se osobe s invaliditetom suočavaju u praksi.”, navela je Budimirka Đukanović, načelnica za rizične grupe u Ministarstvu rada i socijalnog staranja.
Takođe, dodala je, da je važno pomenuti i Zakon o socijalnoj i dječjoj zaštiti, koji je bio u fokusu analize ovog projekta i za čije su izmjene i dopune date određene značajne preporuke.
Nada Đurović-Martinović, koordinatorka programa dječje zaštite u UNICEF (Predstavništvo u Crnoj Gori) je navela da u UNICEF prava djece sa smetnjama u razvoju i njihovih prorodica tretiraju multisektorski i rade na umrežavanju različitih institucija sistema i promociji inkluzije. „Navedeno znači da promovišemo ranu intervenciju djece i aktivnosti koje u tom segmetu trebaju sprovoditi različite institucije. Kada je u pitanju oblast dječje zaštite, svakako je značajno pomenuti broj servisa podrške koji je još uvijek mali i njihovu raznovrsnost, koja nije adekvatna. Dnevni centri moraju adekvatnije biti uvezani sa sistemom obrazovanja, ali i sa sistemom zdravlja a u okviru Strategije o deinstitucionalizaciji, koja je u pripremi, treba definisati mjere koje će dovesti do toga da djecu od tri, četiri ili više godina ne ne budu izmiješana sa mladima, kao što je to danas slučaj.” Ona je dodala da imajući u vidu da hraniteljstvo nije zaživjelo u dovoljnoj mjeri, moraju se jačati centri za socijalni rad, posebno u dijelu vođenja slučaja, uključujući i kroz povećanje broja zaposlenih u njima, imajući u vidu njihovu preopterećnost poslom. Naime, kako je navela, centri trebaju raditi i na jačanju roditeljskih kompentencija, ali i na razvoju drugih usluga u zajednici. „Istraživanja pokazuju da su djeca u visokom stepenu izložena nasilnim metodama vaspitavanja, u visokom stepenu od 66%, dok su čak djeca sa smetnjama u razvoju ovim metodama izložena i do 83%. Stanovanje uz podršku za odrasle osobe s invaliditetom treba biti razvijeno kao usluga. Uz sve navedeno, trebaju adekvatnije biti finansirane nevladine organizacije koje pružaju podršku porodicama.”, zaključila je Đurović-Martinović.
Panel je organizovan u okviru Dvodnevne konferencije o zabrani diskriminacije OSI s osvrtom na oblast zaštite prava djece i porodičnog života, a u okviru projekata Roditeljstvo = za sve, finansijski podržanog od strane Ministarstva rada i socijalnog sraranja i P(O)(S)stupc(I)ma do prava OSI, finansijski podržanog od strane Ministarstva za ljudska i manjinska prava, kroz konkurse za nevladine organizacije.
Žene i djevojčice s invaliditetom su nedvosmisleno višestruko diskriminisane
Podgorica, PR pres servis – U Crnoj Gori žene i djevojčice s invaliditetom su nedvosmisleno višestruko diskriminisane i nedovoljno su osnažene da prepoznaju diskriminaciju i bore se protiv nje.
To je poručeno je na panelu Zabrana višestruke i intersekcijske diskriminacije OSI s posebnim akcentom na žene i djevojčice s invaliditetom, koji je organizovalo Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) u okviru dvodnevne konferencije.
Izvršna direktorica UMHCG Marina Vujačić kazala je da su žene i djevojčice s invaliditetom nedvosmisleno višestruko diskriminisane.
„Ohrabruje me činjenica da u Crnoj Gori, iako su nam žene obespravljene i obeshrabrene, imamo aktivizam koji je sve značajniji. Međutim, i dalje nemamo dovoljnu osnaženost žena i djevojčica s invaliditeom da prepoznaju diskriminaciju i da se bore protiv nje“, istakla je Vujačić.
Prema njenim riječima, Zakon o zabrani diskriminacje lica s invalidtetom iz 2015. ne tretira diskriminaciju nad ženama i djevojčicama s invaliditetom, iako Konvencija UN o pravima osoba s invaliditetom u članu 6 i 7 tretira upravo žene s invaliditetom i djecu s invaliditetom.
Takođe, kako je dodala, Strategija o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom i promociji jednakosti iz prošle godine, iako ima oblast koja se odnosi na žene s invalidtetom, ne tretira oblast nasilja nad njima, niti prepoznaje sve oblike diskriminacije..
„Ukoliko nijesmo svjesni problema, onda ni politike ne mogu biti adekvatne, ni praksa, a onda smo daleko i od međunarodnih standarda“, rekla je Vujačić.
Ona je ponovila i da država i dalje negira da se nasilje nad ženama i djevojčicama OSI dešava, a u većini situacija na prijave nasilja nadležne institucije nijesu odgvorile kako treba.
„Ali poručujem da nas ima nas i biće nas još više koji ćemo aktivno o tome govoriti“, zaključila je Vujačić.
Predsjednica Zakonodavnog odbora Skupštine Crne Gore Maja Vukčević kazala je da Skupština nije prepoznata kao institucija koj radi dovoljno na promociji prava OSI.
“Ja sam tu kako bismo nešto promijenili ili da zajedno sa nadležnim Ministarstvom pronađemo najbolja zakonska rješenja. Mogu da kažem da postoji volja kod poslanika, ali izgleda da ne postoji dovoljno znanja”, rekla je Vukićević.
Kako je rekla, ono što je iznanadilo jeste da se nasilje nad ženama i djevojčicama s invaliditetom dešava u primarnim porodicama.
“Prosto me možete da se ne zapitate zašto je to tako, ali je odgovor prilično prost – mi kao društvo još uvijek nijesmo dovoljno napredovali, iako se stalno trudimo da govorimo da smo moderni. Mislim da smo zadržali dosta toga iz naše tradicije, što je trebalo da bude odbačeno”, rekla je Vukićević.
Napominje da se roditelji djece s invaliditetom i djeca s invaliditetom od samog starta suočavaju s ozbiljnim problemima i poteškoćama, što kao posljedicu izaziva intersekcijsku diskriminaciju, a to sve vodi siromaštvu osoba s invaliditetom i njihovih porodica.
“Naš zakonski okvir nije idealan, treba da se mijenja, da se unaprijedi. Zakon o socijalnoj i dječijoj zaštiti bi mogao da se unaprijedi jer u ovom dijelu podrške djeci s invalidietom i njihovim roditeljima ima prostora za rad”, kazala je Vukićević.
Glavna savjetnica u instituciji Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Dina Knežević istakla je da se veoma mali broj žena ostvaruje u partnerskoj zajednica, a samim tim se teže odlučuju da budu roditelji.
Kada je u pitanju rodnozasnovano nasilje, kako je rekla, žene i djevojčice s invaliditetom ne prijavljuju nasilje i često ga ne prepoznaju.
„Brojna istraživanja pokazuju da je, veliki broj njih koji je upitan da li je proživjela nasilje bilo koje vrste, odgovorilo da nije. Ali, kako su odgovori produbljeni u većini slučajeva su odgovorile da je došlo do nasilja“, rekla je Knežević.
Prema njenim riječima, kod prijavljivanja rodnozanovanog nasilja postoji bojazan da će ostati bez njege koja im se pruža.
Knežević je kazala i da žene koje su smještene u ustanovama trpe određeno nasilje, poput prinudne sterilizacije, nedavanja ljekova ili prisilne medikalizacije i slično.
Ona je napomenula i da određeni problemi postoje i prilikom zapošljavanja, kao i da ne postoje podaci koliko je među nezaposlenima žena s invaliditetom koje su na marginama, žena romkinja, žena koja se zavisnice od psihoaktivnih supstanci.
Knežević je istakla da je Nacrtom zakona o zabrani diskriminacije i promociji jednakosti prepoznata intersekcijska diskriminacija i da se nada da će novi zakon o biti okosnica „poslije koje ćemo se svi jače i odlučniji boriti protiv diskriminacije“.
U toku diskusije navedeno je da samo četiri odsto žena s invaliditetom ima nekretninu, kao i da se generalno ženama nameće obrazac ponašanja po kojemu one prihvataju da imovinu ustupaju muškarcima. Istaknuto je i da u velikom broju slučajeva nijesu pozivali OSI u postupku oduzimanja njihove poslovne sposobnosti, kao i da je u više postupaka utvrđeno da lica s invaliditetom nijesu pozivana na raspravu i na taj način im se uskraćivala mogućnost da izraze svoju želju i volju.
Konferencija je organizovana uz finansijsku podršku Ministarstva rada i socijalnog staranja, kroz projekat Roditeljstvo = za sve i Ministarstva ljudskih i manjinskih prava kroz projekat P(O)(S)tupc(I)ma do prava OSI.
OSI u Crnoj Gori nijesu priznate kao partneri i roditelji
Podgorica, PR pres servis – Osobe s invaliditetom (OSI) u Crnoj Gori nijesu priznate kao partneri i roditelji i za njih se često smatra da nijesu sposobne za te uloge i da ne bi trebalo u njima da se ostvaraju, poručeno je na konferenciji Udruženja mladih sa hendikepom (UMHCG).
Izvršna direktorica UMHCG Marina Vujačić rekla je da je položaj i poštovanje prava osoba s invaliditetom (OSI) bolji u odnosu na period od prije deset godina.
“Bilo bi zaista poražavajuće da nije tako i da nema napretka i rezultata”, kazala je Vujačić.
Prema njenim riječima, OSI u Crnoj Gori nijesu priznate kao partneri i roditelji zbog stavova da se invalidnost genetski prenosi, što je netačno, iako, naravno, ima situacija kada invalidnost jeste nasljedna, i nijesu priznate i zbog toga što društvo nije u dovoljnoj mjeri promijenilo svijest kada su u pitanju OSI i njihova prava.
Vujačić je istakla i da je apsolutno neprihvatljivo ukidanje Direktorata za zaštitu lica s invaliditetom jer sve pozitivne prakse ne smiju tako biti poništene i prekinute.
Takođe, kako je dodala, sve što je postignuto na polju poštovanja i poboljšanja prava OSI bilo bi nezamislivo da nije aktivizma OSI.
Poručuje da bi trebalo više govoriti o samostalom življenju OSI jer je postajala i dalje postoji praksa smještanja osoba s invaliditetom u rezidencijalnim ustanovama, bez više opcija i mogućnosti da osobe s invaliditetom biraju usluge podrške, a posebno usluge podrške za život u zajednici.
“To je potpuno suprotno Konvenciju UN o pravima osoba s invaliditetom. Ustanove moraju postojati, ali ne smiju biti rješenja”, istakla je Vujačić.
Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Siniša Bjeković upozorio je da većina OSI živi u uslovima siromaštva.
„Djeca s invaliditetom predstavljaju jednu od najmarginalizovanijih ranjivih grupa u Crnoj Gori, i često žive u porodicama koje se mogu okarakterisati kao najugroženije populacije kojima je pristup obrazovnim, zdravstvenim i socijalnim ustanovama ograničen“, rekao je Bjeković.
Kako je rekao, nedostatak statističkih podataka o djeci s invaliditetom otežava planiranje i pružanje usluga kako vlastima, tako i organizacijima koje se bave ovomproblematikom.
„Ključni cilj je da nijedno dijete ne smije biti izloženo zanemarivanju, zlostavljanju. Izlaganje djece ovim pojavama predstvalja kršenje njihovih prava“, napomenuo je Bjeković.
On je poručio i da dobar socijalni rad ne predstavlja samo preduzimanje rizika, već njegovo smanjivanje i upravljanje na dugoročno postizanje najboljih rezulatata.
Takođe, kako je dodao, predrasude su nešto što je u crnogorskom društvu i dalje i te kako prisutne, a „djeca s invaliditetom su sve više izolovana, lišena mogućnosti za uživanje svojih osnovnih prava”, kazao je Bjeković.
Kako je istakao, nedostatak svijesti prisutan je u mnogim institucijama sistema.
Ministar ljudskih i manjinskih prava Fatmir Đeka rekao je da Crna Gora mora djelovati složno i organizovanije kroz uspostavljanje politika i programa koji će osigurati nesmetano ostvarivanje ljudskih prava djeca s invaliditetom odnosno djeca sa smetnjama u razvoju.
Prema njegovim riječima, jedan od evidentiranih problema u Crnoj Gori jeste nedostatak preciznih podataka o ukupnom broju djece s invaliditetom/djece sa smetnjama u razvoju u crnogorskom društvu.
„Ova djeca i njihove porodice se svakodnevno suočavaju sa specifičnim problemima, kao što su nedostatak pomoći i podrške za njihovo uključivanje u škole, iskustvom nasilja i nedostatkom odgovarajućih alata za njihovo prijavljivanje, poteškoćama u pristupu zgradama ili uslugama, kao i problemi u vezi sa mogućnošću učešća u procesima donošenja odluka koje utiču na njihove živote“, rekao je Đeka.
Kako je istakao, djeca sa invaliditetom su „djeca svih nas, naše države, naša odgovornost“.
„Njima osim ostvarivanja prava treba ljubavi, pažnje i osjećaj da nisu zapostavljeni. Njihovo danas i njihovo sjutra ogledalo su našeg odnosa prema svemu“, dodao je Đeka.
On je pozvao sve da budu uporni i odlučni kako bi se osiguralo da sva djeca, bez obzira na njihove sposobnosti, budu zaštićena i zbrinuta i da u potpunosti uživaju svoja ljudska prava.
Državni sekretar u Ministarstvu rada i socijalnog staranja Darko Stojanović kazao je da je neophodno stvoriti pravne pretpostavke za uvođenje standarda kojima se obezbjeđuje puno uživanje ljudskih prava i sprečavanje ili otklanjanje diskriminacije osoba s invaliditetom.
Podsjetio je da je najznačajniji međunarodni ugovor koji je Crna Gora ratifikovala u ovoj oblasti, Konvencija UN o pravima osoba s invaliditetom.
“Zakonom o socijalnoj i dječijoj zaštiti propisana su prava iz socijalne i dječje zaštite u cilju unapređenja životnog standarda OSI i djece sa smetnjama u razvoju”, naveo je Stojanović.
Prema njegovim riječima, Pravilnikom su propisani bliži uslovi za pružanje i korišćenje normativima i minimalnim standardima usluga podrške za život u zajednici.
Takođe, kako je naveo, Zakonom o socijalnoj i dječijoj zaštiti uveden je povremeni porodični smještaj hraniteljstvo, koji se obezbjeđuje djetetu sa smetnjama i teškoćama u razvoju koji živi sa roditeljima ili koristi uslugu porodičnog smještaja-hraniteljstva.
Na konferenciji je predstavljeno Istraživanje o diskriminaciji OSI i članova porodice OSI, poznanika ili srodnika OSI, kao i Analiza za važeće zakonske regulative u oblasti zaštite prava djece i porodičnog života.
Istraživanje je sprovedeno na uzorku od 200 ispitanika, od čega su polovinu činile osobe s invaliditetom.
Prema stavovima OSI, više od polovine smatra da su najugroženija i najmarginalizovanija grupa. Stavovi članova porodice OSI su, takođe, isti po ovom pitanju.
Na pitanje ko se najviše bori ljudska prava OSI ispitanici su mišljenja da se upravo najviše bore njihove porodice.
Prema istraživanju više od 40 odsto ispitanika smatra da su osobe s invaliditetom diskriminisane u društvu.
Analiza važeće zakonske regulative u oblasti zaštite prava djece i porodičnog života izrađena je u cilju pokretanja procesa javnog zagovaranja u svrhu upućivanja inicijative za izmjenu pojedinih zakonskih rješenja u navedenim oblastima.
Analizom se, između ostalog, može zaključiti da crnogorsko zakonodavstvo u oblasti porodičnih odnosa i roditeljstva OSI ne propisuje adekvatne garancije njihovih prava, ne prepoznaje oblike diskriminacije i ne propisuje podršku za život djece s invaliditetom u primarnoj porodici, kao ni podršku za sklapanje braka.
Konferencija se organizuje uz finansijsku podršku Ministarstva rada i socijalnog staranja, kroz projekat Roditeljstvo = za sve i Ministarstva ljudskih i manjinskih prava kroz projekat P(O)(S)tupc(I)ma do prava OSI.
Virtuelna ušuškanost
Današnji način življenja je koliko nezdrav, toliko prilagođen našem svakodnevnom tempu. Zahvalni smo činjenici da nam je svijet na dlanu, najčešce na ekranu od telefona ili komjutera. Ušuškani u sofama svog doma, nemamo potrebu da se drmnemo iz zone komfora, već sve gledamo, biramo, saznajemo, upoznajemo preko pametnih uređaja. Čudno je kada neko ima dosta negativnih stavova koje ponosno iznosi, zato što smo svi mi pristalice olakšanog sistema funkcionisanja, iako smo nesvijesni da smo mi robovi u tom sistemu.
Manjina je nezadovoljna postupkom robovanja kroz svakodnevnicu, dok je većina podsvijesno svijesna činjenice o zoni iz koje jednostavno ne žele izaći. Prihvatili smo i ušli u ovoj zoni iz nama prioritetnih razloga i zato smo donekle zahvalni. Možemo zaključiti da je čovjek baš tvorac ovog sistema, pa je razumijevanje prihvatljivije i privlačnije. Da li se stvarno isplati to negodovanje u današnjem svijetu? Baš mislim da ne jer smo mi ti koji biramo svijet u kome ćemo rasti. Svijet u našoj glavi, stvoren vizualizacijom nam odvraća pažnju od stvarnosti. Sigurna sam da je stvarnost, sa svojom oštrinom, posjekla većinu života, koji iluziju olako odbijaju jer nisu uvjereni u moć vizualiranja.
Smatram da je zona komforna, naizgled najprikladnija za život, dok sa neke malo sakrivene strane vidimo sebe u pozi, skeptičnog borca za rušenje ovog naviknutog stanja. Mislimo da kada su stvari uklopljene u nekom najprijatnijem ritmu, da smo u balansu življenja. Mogli bismo da probamo promjene, odnosno disbalans, baš kako bi istražili svoju moć u ovom čarobnom svijetu, širokog spektra. Iluzija je zapravo svijet u kome živimo, sa prihvaćenim i ažuriranim sistemom, kom smo adaptirani. Brza umreženost I povezanost na planeti je neophodna za razvijanje i napredovanje.
Usavršavamo se u fukncionisanju plivanja u virtuelnom svijetu, pa tako i nismo sigurni u istinitost priloženog sadržaja.
Nisam sigurna koliko ćete se potruditi da izađete iz ove ušuškanosti, koja postaje primarna u današnjem svijetu.
Zahvalimo se sebi i svijetu, bilo to u realnom ili virtuelnom svijetu, što nam je jasna slika istine koju možemo da vidimo i osjetimo u našim životima. Bilo da smo robovi sistema, zbog kojeg upadamo u zonu komfora, ipak smo mi tvorci takvog svijeta.
Tihana Prelević
Za medalje se borilo 19 stonotenisera
Prvenstvo Crne Gore u stonom tenisu za osobe s invaliditetom okupilo je u dvorani hotela Voko 19 takmičara, saopšteno je iz Paraolimpijskog komiteta Crne Gore (POKCG).
U spojenim kategorijama 2-5 (osobe koje igraju iz invalidskih kolica) kod stonotenisera trijumfovao je Ambroz Nikač, ispred drugoplasiranog Senada Husovića i Nedžada Pepića na trećem mjestu.
U konkurenciji takmičarki, u istoj kategoriji, slavila je Slobodanka Gurešić, koja je u finalu bila bolja od Samre Kojić.
U kategoriji 6-7 (stojeći stav) prvo mjesto osvojio je Đuro Krivokapić.
Kao drugoplasirani završio je Slobodan Mihailović, dok su pobjedničko postolje kompletirali Miloš Mudreša i Zoran Čabarkapa.
Titulu šampiona u spojenim kategorijama 8-10 odbranio je Uroš Gugolj, a u finalu bio je bolji od iskusnog šampiona Dejana Bašanovića.
Kao trećeplasirani završio je Miljan Cerović.
U kategoriji 6-10 najbolja je bila Milijana Ćirković, a u finalu bila je bolja od Andree Cebalović.
Šampionat u dvorani Voko odigran je inkluzivno u okviru turnura Podgorica open.
Organizatori devetog Državnog prvenstva za OSI bili su Stonoteniski klub osoba sa invaliditetom Luča i Udruženje paraplegičara Podgorica, uz tehničku podršku Stonoteniskog kluba SPIN (STK SPIN), a pod pokroviteljstvom Paraolimpijskog komiteta Crne Gore (POKCG).
Izvor: Portal CDM
Priredio: Ivan Čović