Šahisti Predrag Nikač i Milan Ivanović ostvarili su pobjedu i remi prvog takmičarskog dana Evropskog prvenstva u šahu za osobe bez i sa smetnjama vida u rumunskom Ploeštiju.

Nikač, drugi nosilac turnira, crnim figurama savladao je predstavnika Francuske Olivijea Devila.

Igrana je holandska odbrana, za koju je Nikač još jednom potvrdio epitet specijaliste i znalačkom igrom upisao pobjedu.

Ivanović je morao da se zadovolji remijem u duelu sa holandskim predatavnikom Alaetinom Gundogmusom.

Sjutra je na programu drugo kolo, a crnogorski predstavnici, sudeći prema rejtingu biće favoriti.

Nikač će voditi bijele figure protiv Franka Šelmana iz Njemačke, dok će Ivanovic bijelim figurama tražiti prvu pobjedu protiv predstavnika Litvanije Anatolijusa Novikovasa.

Prvi nosilac šampionata, na kojem učestvuju 63 takmičara, velemajstor Marčin Tazbir iz Poljske.

Ivanović je 24. prema početnom rejtingu.

Izvor: Paraolimpijski komitet Crne Gore

Pripremila: Dajana Vuković

Organizacije osoba s invaliditetom, potpisnice ovog saopštenja, osuđuju i oštro se protive posljednjoj odluci Zavoda za zapošljavanje, kojom je kandidatura Gorana Macanoviča, nezakonito odbijena - što za posljedicu ima da on, uprkos ispunjavanju propisanih uslova, nije imenovan za člana Savjeta Fonda za profesionalnu rehabilitaciju.

Time je Zavod za zapošljavanje nastavio s prethodnim praksama lošeg postupanja, a ovaj čin shvatamo kao direktan pritisak na one osobe s invaliditetom, koje su dokazale svoj aktivizam i iskustvo, njihovo proaktivno i kritičko djelovanje i učešće u procesima donošenja odluka.

Podsjećamo da već duži vremenski period rijetki/e od nas ukazuju na neadekvatno i nezakonito postupanje angažovanih u Fondu za profesionalnu rehabilitaciju, čiji su neažuran rad i neodgovornost doveli do kašnjenja u isplati subvencija i to u kontinuitetu od 2021. Kašnjenja koja su bilježena prije navedenog perioda dešavala su se u trajanju od po par mjeseci, dok je od promjene tadašnjeg rukovodstva u Fondu i Zavodu zabilježena praksa kašnjenja u priznavanju i ostvarivanju prava poslodavaca i po godinu i po dana, a u izuzetnim situacijama i više.  Navedeno je za posljedicu u nekim slučajevima imalo i prestanak radnog odnosa za pojedine osobe s invaliditetom, čiji poslodavci nijesu ni dočekali da ostvare prava na subvencije koje se odnose na opremu radnog mjesta i asistenta/pomagača u radu, a u izuzetnim i prijevremeno penzionisanje (odlazak u invalidsku penziju) zbog pogoršanja stanja uslovljenog nedostatkom opreme i uslova za rad jer Fond nije blagovremeno postupao u obradi zahtjeva koje su poslodavci podnosili.

Mogli  smo pretpostaviti da će trpjeti posljedice oni koji ukazuju na takvo postupanje čelnika Fonda, ali smo se nadali da će one biti zaustavljene i prekinute promjenom rukovodstva i zaustavljanjem negativne, a sve ukazuje, i naručene kampanje čiji je cilj uskratiti i smanjiti obim postojećih prava osoba s invaliditetom, na način što će se ukinuti ili ograničiti prethodno garantovana prava. Naime, Goran Macanović je meta negativne kampanje koju, već duži vremenski period, sprovodi onaj ili oni čije postupanje kritikujemo, jer ono šteti u ogromnoj mjeri politici zapošljavanja osoba s invaliditetom i ostvarivanju našeg prava na rad. Tako su kontinuirani napadi, koje su pratili medijski tekstovi puni neistina i prijave Agenciji za sprječavanje korupcije, kao vrhunac, svoj ishod dobili u odbijanju njegove kandidature za člana Savjeta Fonda za profesionalnu rehabilitaciju.

U toj „kampanji“ Goran Macanović se pokušao predstaviti kao neodgovoran, halapljiv, onaj koji je nezasit i prepreka drugima, kao onaj koji ne mari za propise ove države jer „ignoriše činjenicu da je javni funkcioner“ i eto „želi još jedan mandat uprkos svemu“. Na taj način direktno se pokušava urušiti lični integritet Gorana Macanovića, i on prikazati kao loš primjer u pokretu za prava osoba s invaliditetom koji kao takav mora biti zaustavljen i spriječen. Posljedice ovakvog postupanja svakako ne trpi samo Goran Macanović, iako su one prema njemu nepravedne i zasnovane isključivo na ličnom odnosu prema njemu. Posljedice toga trpi i pokret osoba s invaliditetom, ali vjerujemo i poslodavci i same osobe s invaliditetom, čija prava Goran i zastupa.

Direktor Zavoda se u Odluci, koju potpisuje, a čiji je obrađivač Denis Martinović, načelnik Fonda za profesionalnu rehabilitaciju, poziva na član 15 Zakona o sprječavanju korupcije, koji se nikako ne može primijeniti na postupak izbora članova Savjeta Fonda. Naime, članstvo u Savjetu Fonda nije niti ugovorni odnos niti drugi oblik poslovne saradnje članova Savjeta i Zavoda za zapošljavanje, već je uloga Savjeta propisana članom 40. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju  lica s invaliditetom - a ona se odnosi na praćenje realizacije mjera i aktivnosti koje su u funkciji unapređivanja profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja lica sa invaliditetom, kao i namjenskog korišćenja sredstava Fonda.  

Navedenim postupkom Zavod preuzima ulogu organa koji tumači i primjenjuje Zakon o sprječavanju korupcije, umjesto da primijeni Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošjavanju lica sa invaliditetom - koji je i dužan primijeniti. Kako član 40 ovog Zakona, na osnovu kojeg se i biraju članovi/ice Fonda, propisuje uslove za izbor onih kandidata/kinja koje predlažu organizacije osoba s invaliditetom, to je morao biti primijenjen isti princip kao i prilikom izbora ostalih članova/ica koji dolaze iz reda reprezentativnih udruženja poslodavaca i sindikata. Dakle, ni na koji način Član 15. Zakona o sprječavanju korupcije - koji se odnosi na ograničenja po prestanku funkcije – se ne može primijeniti samo i isključivo prilikom izbora predstavnika osoba s invaliditetom, a da se isti ne primjenjuje i na ostale članove Savjeta. Time direktor Zavoda na sebe preuzima ekskluzivno pravo da se miješa u izbor predstavnika osoba s invaliditetom i da potpuno obesmisli propisani uslov i princip da predstavnika osoba s invaliditetom biraju organizacije koje zastupaju naše interese i prava, jednako kao što predstavnike reprezentativnih poslodavaca i sindikata biraju poslodavci i sindikati.

Goran Macanović će svakako, kao oštećeni kandidat, potražitit sudsku zaštitu, a naše organizacije koje su podržale njegovu kandidaturu traže odgovornost i sankcije za one koji nezakonito postupaju i svojim djelovanjem nanose nesagledivu štetu čije posljedice će trpjeti i osobe s invaliditetom i njihovi sadašnji i potencijalni poslodavci.

Potpisnici saopštenja:

1. Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG)
2. Savez slijepih Crne Gore
3. Organizacija slijepih za Nikšić, Šavnik i Plužine
4. Organizacija slijepih za Berane, Andrijevicu, Plav i Rožaje
5. Organizacija slijepih za Kotor, Herceg Novi, Budvu i Tivat
6. Udruženje paraplegičara Cetinje
7. Udruženje paraplegičara Podgorica
8. Nova šansa u Novom
9. Aktivni centar – organizacija osoba sa invaliditetom
10. Udruženje za podršku osobama sa invaliditetom - Bijelo Polje
11. Mozaik, Nikšić
12. Udruženje OSI Malesije, Tuzi

Direktorica UMHCG Marina Vujačić upozorava da javnu prevoz nije pristupačan za sve osobe s invaliditetom, iz podgoričkih Puteva naglašavaju da im je primarni cilj da obezbijede udobnost svim korisnicima.

Nije poznato koliko osoba s invaliditetom i sa smanjenom pokretljivošću koristi javni prevoz jer Glavni grad i država nemaju te podatke. Nemaju ni informacije i podatke o osobama s invaliditetom, a to je nedostatak na koji se godinama ukazuje, kazala je za Vijesti direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) Marina Vujačić.

Javni prevoz u Podgorici, kako je rekla, nije pristupačan za sve kategorije osoba s invaliditetom, ali, tvrdi Vujačić, ni za druge kategorije koje spadaju u osobe smanjene pokretljivosti.

Na većini linija u glavnom gradu nema pristupačnih autobusa, autobuskih stajališta, oznaka na autobuskim stajalištima, odnosno svih propisanih elemenata pristupačnosti, koji omogućavaju nesmetan, odnosno samostalan i bezbjedan pristup prevozu. Isti je slučaj i što se autobusa tiče, jer novi autobusi koji su nabavljeni jesu pristupačni, imajući u vidu da imaju rampu za ulazak/izlazak, ali nijesu sva stajališta, i postojeći autobusi ne saobraćaju na svim linijama, rekla je Vujačić.

Iz podgoričkih Puteva poručuju da je njihov primarni cilj da obezbijede maksimalnu udobnost i pristupačnost za sve korisnike njihovih usluga.

Čime ćemo dodatno unaprijediti kvalitet javnog prevoza, a što će svakako, pored promocije i afirmacije javnog prevoza, biti u fokusu našeg rada, kada je u pitanju unaprjeđenje stanja saobraćaja i nabavka novih autobusa u narednom periodu, kazali su iz Puteva.

Zavisi od više faktora

Vujačić je Vijestima kazala da su novi autobusi Glavnog grada dovoljno pristupačni i široki da korisnik kolica može da priđe mjestu koje mu je obezbijeđeno. Podsjetila je da je Glavni grad nabavio 45 novih autobusa, od kojih je 40 svakodnevno na linijama.

Imaju i držače sa lijeve i sa desne strane i oni su na adekvatnoj visini, tako da korisnik kolica može da se pridržava u toku vožnje. Takođe, dugme za poziv vozača je na vidnom mjestu. Međutim, treba analizirati, procijeniti, planirati i nabaviti i nova vozila, na način što će se stariji autobusi koji više nijesu bezbjedni, isključiti iz upotrebe i zamijeniti novim, rekla je ona.

Vujačić je kazala da je, nakon što su novi autobusi krenuli sa svakodnevnom vožnjom, pitala neke korisnike kolica o njihovom utisku.

Kada su počeli da saobraćaju novi autobusi, kažu da se dešavalo da vozači ne zaustave autobus na stajalištu i da korisnici kolica moraju da čekaju sljedeći ili da se drugačije snalaze za prevoz. To znači da je neophodna edukacija vozača i razumijevanje da su i osobe s invaliditetom građanke i građani ove države i Podgorice, kojima jednako pripadaju prava kao i drugima, uključujući i pravo na saobraćaj, rekla je sagovornica Vijesti.

Prema njenim riječima, stepen ostvarivanja prava osoba s invaliditetom u oblasti javnog saobraćaja zavisi od pristupačnosti okruženja. Njihova vidljivost i aktivnost u društvu, tvrdi Vujačić, u velikoj mjeri zavise od nivoa pristupačnosti prevoznih sredstava i saobraćajnih usluga.

Trenutno stanje pokazuje da pružaoci usluga i učesnici u saobraćaju nemaju i dalje dovoljan stepen znanja i razumijevanja. Osim toga, nijesu dovoljno upoznati koja je i svrha određenih elemenata u saobraćaju, kao što su npr. spušteni trotoari, taktilne trake vodilje, induktivne petlje, zvučna signalizacija, kao i u ukupnom pristupačnost i dostupnost javnog prevoza za osobe s invaliditetom, ocjenjuje Vujačić.

Izdvojiti više novca za pristupačnost

Naglašava da je neophodno raditi na dostupnosti informacija, komunikacionih sredstava, usluga i tehnologija.

Takođe, navedeno obuhvata i dostupnost usluga i servisa koji se pružaju opštoj populaciji i, ne manje važno, blagovremenost informisanja i podrške. Navedeno znači da je pored pristupačnosti, kao prava osoba s invaliditetom, važna i dostupnost saobraćaja, odnosno raspoloživost u trenutku kada je saobraćaj i prevoz potreban osobama s invaliditetom. U tom smislu, pored pristupačnog javnog prevoza, treba dalje unaprjeđivati i razvijati uslugu dostupnog prevoza, odnosno prevoza od vrata do vrata, kazala je Vujačić.

Ovu uslugu UMHCG je, kaže, uspostavilo 2020., a nakon realizacije projekta Glavni grad je nastavio da je finansira kroz redovni godišnji budžet.

Vujačić ističe da bi bilo neophodno izdvajati veća sredstva i imati više pristupačnih vozila.

Svakako treba raditi i na prilagođavanju cijelog grada, uključujući i javne površine, ali i objekte saobraćaja, kao i na prevozna sredstva. U tom smislu, treba preduzeti aktivnosti na prilagođavanju i pristupačnosti autobuskih stajališta i stanice. Stajališta nisu dovoljno pristupačna, pojedina stajališta, odnosno pristupni trotoari, nemaju ni adekvatno ukošen spust, odnosno spuštene trotoare za prilaz korisnika kolica, a nijedno stajalište, koje smo obišli prilikom monitoringa, nema taktilne trake za korisnike bijelog štapa, kazala je Vujačić.

Bolje nego ranije, ali...

Vujačić je Vijestima pojasnila da je javni saobraćaj značajno pristupačniji nego ranije, ali ne još uvijek na zadovoljavajućem nivou i na teritoriji cijelog grada.

Ovdje posebno mislimo na drumski saobraćaj i to njegov jedan dio koji se odnosi na autobuse i autobuska stajališta. S druge strane, ne smije se zanemariti privatni taksi prevoz, kao ni činjenica da je glavni grad pokriven željezničkim prevozom, kao i, na neki način, avio prevozom zbog aerodroma u Golubovcima. Kada je željeznički prevoz u pitanju, samo je pristupačan prevoz na relaciji Podgorica-Nikšić-Podgorica i to kad saobraća kaf, poznatiji kao španski voz, ali svi peroni i stanice, uključujući i željezničku stanicu u Podgorici, nijesu pristupačni za osobe s invaliditetom, rekla je ona.

Izvor: Vijesti

Pripremila: Dajana Vuković

Članica plivačkog kluba osoba sa invaliditetom Mako Iskra Dedivanović sa četiri zlatne i po jednom srebrnom i bronzanom medaljom završila je na petom međunarodnom paraplivačkom mitingu Sarajevo open.

Dedivanović je u kategoriji S9 bila zlatna u trkama na 50 i 100 prsno, 50 leđno i 50 delfin, srebrnu medalju osvojila je na 100 metara leđno, a bronzanu na 50 slobodno.

Sa dvije srebrne medalje okitio se Tomas Radulović u kategoriji S5 na 50 leđno i 50 slobodno.

U disciplini 200 metara slobodnim stilom bio je diskvalifikovan.

Lične rekorde popravio je Nebojša Bulatović u kategoriji S 14, u disciplonama 50 leđno (za sedam sekundi), 50 slobodno (za šest sekundi) i 50 delfin (za 12 sekundi).

Trku na 100 metara slobodno isplivao je za dva minuta, dvije sekunde i 17 stotinki.

U istoj kategoriji, Nikola Bulatović je 50 metara slobodno isplivao za sekundu slabije od ličnog rekorda, dok je na 50 prsnim stilom popravio lični rekorda za čak 20 sekundi i ostvario vrijeme minut, 18 sekundi i 46 stotinki.

Takmičar Nikola Ðukic u kategoriji S1 nije završio trku na 50 metara slobodnim stilom.

Crnogorske plivače predvodio je trener Boško Radulović.

Tradicionalno međuanrodno takmičenje na Olimpijskom bazenu Otoka u Sarajevu okupio je 116 plivača iz 17 klubova iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske, Crne Gore, Turske, Slovenije i Njemačke.

Izvor: Paraolimpijski komitet Crne Gore

Pripremila: Dajana Vuković

Nije lako življeti s autizmom. To će reći svako ko se susreo s osobom koja je u spektru autizma, a posebno oni koji s nekim oblikom autizma žive cijeli svoj život. Onaj ko to ne proživljava ili nije u blizini nekog ko to proživljava, ne može to lako shvatiti jer to je jedan potpuno drukčiji pogled na svijet i svaki njegov segment. Zato moramo obratiti uvijek pažnju na sve što nam može taj svijet dočarati.

Neki kažu da je djece s autizmom sve više, drugi kažu da nije stvar u tome, nego u činjenici da se ranije nije učinkovito dijagnostifikovao, ali kako god bilo, moramo se potruditi razumjeti djecu i osobe s autizmom, kako bismo ih manje osuđivali. Nije, naime, stvar u tom da mi olako osuđujemo zbog nekog stanja, nego je autizam vrlo specifičan po mnogo čemu i nije ga lako razumjeti.

Zato moraš pogledati ovaj video. To je video koji ti kroz oči osobe s autizmom predstavlja samo minut i po u životu te osobe, ali je toliko intenzivan da ga možda neće baš svako moći pogledati do kraja. A to proživljavaju osobe s autizmom neprestano – i to još intenzivnije, iz minuta u minut. Mirisi, prizori, zvukovi…

Za mnoge osobe s autizmom, pretjerana stimulacija je stvarnost. Biti pretjerano ili premalo osjetljiv pri obradi senzornih informacija (kao što su prizori i mirisi) sasvim je uobičajeno za osobe iz spektra autizma. Dakle, svakodnevna stvar koju mnogi ljudi možda neće ni primijetiti u trgovačkom centru, osobi s autizmom će biti vrlo intenzivan doživljaj.

Upravo zbog tog je Nacionalno društvo za autizam iz Velike Britanije odlučilo napraviti ovaj filmić u nadi se da će gledaocima/teljkama omogućiti da zavire u jednu sasvim specifičnu stvarnost osoba s autizmom. Ovaj video ove grupe prikazuje ulazak u trgovački centar gledan očima dječaka s autizmom – sve ono što osobe bez autizma niti ne vide niti ne dožive.

Nakon što ga preplave osjećaji i podražaji iz okoline, dječak se pokuša smiriti brojanjem, ali mu ne pomogne, pa je iduća scena dječak koji se pokušava istrgnuti mami iz ruke, pokriti uši i zapravo radi ono što bi mnogi prolaznici nazvali – scenom. Čak i u videu jedna prolaznica je vidno živčana zbog prizora, pa okreće očima i odmiče se. U tom trenutku dječak u videu kaže: Nisam zločest, ja sam autističan.

Važno je da svi razumijemo kako se osoba s autizmom može osjećati kako bismo mogli imati više empatije za te osobe i njihove bliske ljude u takvim situacijama. Kako ne bismo kao ova prolaznica okrenuli očima i pomislili kako je riječ u neodgojenom djetetu. To je dijete koje se nosi sa stanjem koje većina nas ne može iskusiti iz prve ruke niti zamisliti.

Ovo isto društvo, Nacionalno društvo za autizam, izdalo je izvještaj koji je pokazao da 87% porodica kaže da ljudi bulje u njihovo dijete koje ima autizam, a 84% ljudi iz spektra kaže da ih drugi doživljavaju kao čudne. Nažalost, to doprinosi razlogu zašto se gotovo osam od 10 osoba s autizmom osjeća društveno izolovano.

Imajmo razumijevanja i nemojmo osuđivati prije svega.

Izvor: Miss7Mama

Pripremila: Dajana Vuković

Osmogodišnji Josip Marić, poznat kao aplausete u svijetu sportskog divljenja, već četiri godine marljivo vježba džudo u Borsinoj džudo igraonici.

S oduševljenjem i predanošću, Josip je u svega četiri godine uspio da postigne zapažene rezultate i pokaže izuzetan talent za ovaj borilački sport.

Prošavši kroz temeljne vježbe, sa šest godina Josip je već počeo aktivno učiti džudo tehnike i brzo je pokazao napredak, što je rezultiralo položajem prvog pojasa nakon samo godinu dana. Njegova hrabrost i predanost nisu ostale nezapažene - Josip je svoje prve korake na takmičarskoj sceni napravio na turniru za malu djecu u Sarajevu, gdje je osvojio i medalju.

Josip, učenik drugog razreda Osnovne škole Petra Bakule, nije samo talentovan džudista, već i primjer zrelosti i empatije. Aktivno se angažuje kao kapiten djece s Daun sindromom koja takođe treniraju u Borsi, pokazujući ne samo svoju sportsku vještinu, već i svoju velikodušnost i podršku prema drugima.

Uprkos svojoj mladosti, Josip je već postigao značajne uspjehe na džudo sceni, čak i osvajajući bronzanu medalju na nedavnom takmičenju u Čakovcu. Nego, za ovog malog ali hrabrog sportistu, to je tek početak. Njegovi snovi i planovi sežu daleko - Josip želi nastaviti trenirati, usavršavati se i jednog dana postati vrhunski džudista, osvajajući najviše vrhove u svijetu ovog sporta.

Njegova priča ne samo da inspiriše, već i podsjeća na važnost rada, upornosti i podrške u ostvarivanju svojih snova, bez obzira na godine ili bilo kakve prepreke koje se mogu naći na putu.

Izvor: RadioSarajevo.ba

Pripremiti: Dajana Vuković

Problem dostupnosti stomatoloških usluga za djecu s invaliditetom biće trajno riješen otvaranjem dnevnog centra u okviru Stomatološke poliklinike Kliničkog centra Crne Gore (KCCG), saopštila je specijalistkinja dječije i preventivne stomatologije iz Stomatološke poliklinike Danijela Subotić.

Ona je, u intervjuu Roditelji pitaju, koji realizuju udruženje Roditelji i novinska agencija MINA, najavila da će u međuvremenu, tokom ljeta, stomatolozi raditi u dodatnim terminima intervencije, kako bi nestale liste čekanja, i da očekuju odobrenje Ministarstva zdravlja za rad u opštim bolnicama u Nikšiću, Beranama i Kotoru.

Kako je navela Subotić, poslije planiranih intervencija u tim ustanovama, plan je da doktori, nakon obuke kolega, nastave da pružaju usluge koje su sada djeci s invaliditetom dostupne samo u Podgorici.

Roditelji se već godinama žale da djeca sa smetnjama u razvoju predugo čekaju na intervencije kod stomatologa, jer je Stomatološka poliklinika jedina zdravstvena ustanova u Crnoj Gori gdje se mogu obratiti za pomoć.

Da bi popravili ili izvadili zube čekaju, kako tvrde, predugo, nekad i mjesecima, jer nema dovoljno termina, a česta su i odlaganja ukoliko dijete nije sasvim zdravo i ne smije zbog toga biti uvedeno u opštu anesteziju.

Subotić, koja je i predsjednica Udruženja dječijih i preventivnih stomatologa Crne Gore, kazala je da očekuje da će svi ti problemi uskoro biti riješeni, zahvaljujući planu novog menadžmenta Kliničkog centra i Stomatološke poliklinike.

Sa djecom sa smetnjama u razvoju ambulantno radimo još od 2006, a u opštoj anesteziji od 2016. godine. Dio intervencija koje možemo radimo ambulantno. To se odnosi na primjer na svu djecu sa medicinskim hendikepom, jer su to uglavnom djeca koja sarađuju sa nama, ukazala je Subotić.

Ona je dodala da ambulantno rade i sa djecom sa Daun sindromom

Međutim, kako je dodala Subotić, imaju dosta djece sa kojima ne mogu da sarađuju, što je indikacija za opštu anesteziju.

Ako je riječ o jednom ili dva zuba, i to se može odraditi ambulantno. Nećemo ih uvoditi zbog tog razloga u opšta anesteziju, ali ako imamo, što je u većini slučajeva, dosta karioznih zuba i dosta zuba za ekstrakciju, onda to moramo odraditi u uslovima opšta anestezije, pojasnila je Subotić.

Ona je najavila da će u KCCG uskoro biti uveden novi protokol sedacije.

Prema riječima Subotić, ipak neće biti preporučljiv za djecu sa smetnjama, već samo za one koji nemaju zdravstvenih problema druge vrste, već su veoma mali i ne sarađuju sa stomatologom.

U slučaju smetnji u razvoju postoje, kako je kazala Subotić, mnogi drugi problemi zbog čega ta djeca ne smiju da se uvedu u drugu anesteziju osim opšte.

To su djeca sa kompleksnim oboljenjima, sa više oboljenja. Imamo i djecu s autizmom za koju nikad ne znate kako će da odreaguju. Tako da za njih samo opšta anestezija može da dolazi u obzir, navela je Subotić.

Konstantan i razrađen sistem rada u Stomatološkoj poliklinici u trenutnim uslovima nijesu, smatra ona, dovoljni da se eliminišu liste čekanja, jer se za intervencije koriste sale Instituta za bolesti djece i Kliničkog centra, koje su uglavnom zauzete.

Kako je rekla Subotić, problem zauzetnosti sala nije samo problem Dječije bolnice niti Kliničkog centra, već je problem na nivou čitave države, zbog čega su i nastale liste čekanja.

Mi smo radili svih ovih godina. Ali vi radite, a ista djeca vam se ponovo javljaju. Skoro sam radila intervenciju djetetu koje već treći put ulazi u opštu anesteziju. Novi menadžment je, s obzirom na veliki pritisak koji je bio i na potrebu za tim, pokušao da na neki način napravi neko bolje rješenje, navela je Subotić.

Ona je kazala da je direktor Kliničkog centra Aleksandar Radović komunicirao sa Ministarstvom zdravlja i doktorom Srđanom Pavićevićem i da su uspjeli da nađu neko kratkoročno rješenje, uz pomoć kojeg bi uspjeli nekako da svedu listu čekanja na minimum.

Dobili smo dodatne termine preko ljeta, s obzirom da je tada mnogo manja zauzetost sala. Svakog petka i subote ćemo raditi čitavog ljeta da bismo skinuli listu čekanja, saopštila je Subotić.

Ona je istakla da je to samo kratkoročni plan i da ne znači da lista čekanja neće kasnije napraviti.

Subotić je kazala da je drugi plan da stomatolozi rade u opštim bolnicama u Nikšiću, Beranama i Kotoru.

Spremni smo već sjutra da pođemo, ali postoje neke zakonske regulative koje moraju prvo da se zadovolje da bismo mi mogli da radimo u tim bolnicama. Iz tog razloga čekamo da Ministarstvo obavi sve te formalnosti, rekla je Subotić.

Prema njenim riječima, plan je da obuče kolege u tim bolnicama da samostalno pružaju te usluge.

Osim što ćemo tamo raditi intervencije, mi ćemo i da obučimo doktore da nastave samostalno da pružaju ove usluge ako su voljni, istakla je Subotić, koja u timu za djecu sa smetnjama Stomatološke poliklinike radi sa samo jednim kolegom – Kemalom Šahmanovićem.

Plan je da kada završe prve intervencije po regionu i obuku kolega, dolaze po potrebi na konsultacije i ispomoć.

Treći, dugoročni plan, kome se ja mnogo radujem i sad mogu da ga najavim, je otvaranje dnevnog centra u okviru Stomatološke poliklinike, rekla je Subotić.

Ona je kazala da to ranije nijesu uradili zato što je veliki dio prostorija Stomatoške poliklinike preuzao Stomatološki fakultet.

Naš sadašnji direktor Vladimir Popović i direktor KCCG-a, Radović, uspjeli su da se dogovore sa dekanom da se prostorije fakulteta izmjeste i oslobode za nas. Onda ćemo imati divan prostor za dnevni centar, u kojem bismo radili i ambulantno i u opštoj anesteziji. To bi potpuno riješilo problem lista čakanja, istakla je Subotić.

Otvaranjem dnevnog centra stomatolozi više neće zavisiti od toga da li su sale slobodne, već će, navela je ona, imati stalne termine i moći će da primaju i hitne slučajeve.

Subotić je kazala da je planirano da se fakultet iseli do septembra, nakon čega će, kako je rekla, početi adaptacija prostora za potrebe dnevnog centra Stomatološke poliklinike.

Izvor: CDM

Pripremila: Dajana Vuković

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, oko 15 posto svjetske populacije živi s nekim oblikom invalidnosti, dok prema studiji koju je sprovela kompanija Procter & Gamble 2019, samo četiri posto proizvoda za njegu ljepote direktno se bavi njihovim potrebama. Posljednjih godina mnogi brendovi su radili na tome da postanu inkluzivniji i promovišu različitost u segmentu rodnog identiteta, boje kože i tipova tijela, nego industrija ljepote i dalje je područje koje je rezervirano za nazovi zdrave ljude.

Malim koracima prema inkluziji

Odnos između ljepote i invaliditeta još uvijek se razvija. Napredak je spor i za sada je usmjeren na povećanje zastupljenosti. Godine 2011. L’Oréal Paris imenovao je američku manekenku s vidljivim invaliditetom, paraolimpijku  Ejmi Mulins (Aimee Mullins) svojom globalnom ambasadoricom; 2018. Žilijan Merkado (Jillian Mercado) američka glumica i model sa spastičnom mišićnom distrofijom, glumila je u Olayevoj kampanji Face Anything; 2020. Gucci i Benefit odabrali su modele s Down sindromom, Britanku Eli Golštejn (Ellie Goldstein) i Irkinju Kejt Grant (Kate Grant) za svoje beauty kampanje, a Ulta Beauty je na svoje plakate stavio ženu korisnicu invalidskih kolica. A 2019. Dove je pokrenuo projekat Pokaži nam, kolekciju od preko 5000 neretuširanih slika žena iz svih sfera života koje su snimile fotografkinje i nebinarne fotografkinje u više od 39 zemalja, uključujući osobe s različitim invaliditetom.

Nego nije dovoljno staviti raznovrsnu grupu modela u reklamnu kampanju i kompanije počinju shvatati da neće biti istinskog uključivanja ako se ne zauzme širi pristup koji uključuje zaista dostupne proizvode koje su dizajnirali i razvili ljudi koji znaju šta znači živjeti svakodnevni život s invaliditetom. Na primjer, Esti Lauder(Estée Lauder) najavila je planove za razvoj strategije za pomoć osobama s invaliditetom u korištenju i kupovini kozmetike, dok L’Oreal radi na tome da najmanje dva posto njegove radne snage budu zaposlenici s invaliditetom.

Industrija ljepote ima još puno posla kada je u pitanju inkluzija osoba s invaliditetom. Pogotovo veliki brendovi koji prečesto reklamiraju inovativne projekte za koje se kasnije ispostavi da su bili promašaj ili nikad ne završe na policama trgovina. Tako je prije nekoliko godina Unilever predstavio prvi inkluzivni dezodorans na svijetu, koji je posebno razvijen za osobe s ograničenom pokretljivošću ruku. Nažalost, prototip nikada nije prošao testnu fazu jer je bio zasjenjen negativnim povratnim informacijama. Ista sudbina zadesila je i HAPTA-u, Lancômeov prvi kompjutorizovani make-up aplikator za osobe s poremećajima pokreta ruku i moždanim udarom, koji je planiran za 2023, ali još nema službeni datum izlaska.

Invaliditet je nova granica ljepote

Ali ima i pozitivnih primjera. Bioderma, Humanrace, L’Occitane i Dr. Jart počeli su koristiti Brajevo pismo na svojim pakovanjima. Too Faced je nedavno uveo QR kodove na ambalaže kako bi se njihovi proizvodi lakše prepoznavali. Herbal Essences proizvodi imaju taktilni ispis na poleđini, jednostavan sistem krugova i linija za razlikovanje šampona od regeneratora za osobe oštećenog vida koje ne mogu čitati Brajovo pismo. Olay je razvio novu kremu za lice s poklopcem koji se lako otvara, kao i Rare Beauty koji se fokusirao na pakovanja i aplikatore koji se lako otvaraju, inspiriran zdravstvenim problemima svoje osnivačice Selene Gomez, kojoj je 2013. dijagnosticiran lupus. Estée Lauder lansirao je aplikaciju baziranu na vještačkoj inteligenciji koja  osobama s oštećenjem vida, ljubiteljima šminke, pomaže pri nanošenju omiljenih proizvoda pružanjem povratnih informacija putem glasovne pomoći.

Budućnost je u nezavisnim brendovima

Dok se velike korporacije bore da zadovolje stvarne potrebe osoba s tjelesnim invaliditetom, nezavisni brendovi mnogo su otvoreniji. Prepoznali su da svi tipovi tijela jednako vrijede i trebaju biti zastupljeni, da svi žele izgledati i osjećati se dobro. Shvatili su i da ponuda pravih pomagala za osobe s invaliditetom takođe znači sticanje ekonomske prednosti i ulazak u veliki tržišni segment koji je uglavnom zanemaren. Evo nekoliko primjera. Kohl Kreatives je razvio kistove za šminkanje posebno prilagođene korisnicima s otežanim  kretanjem ili osobama sa promjenama zdravstvenog stanja, s fleksibilnim ručkama i glavama koje ih čine lakšim za korištenje od uobičajenih. Human Beauty aktivno uključuje osobe s invaliditetom u testiranje i dizajn svojih proizvoda kako bi obezbijedio istinsku uključenost. Jedan od pionira adaptivnog šminkanja je Guide Beauty koji je 2020. osnovala vizažistica Terri Bryant nakon što joj je Parkinsonova bolest otežala posao. Tehnike šminkanja koje sam prije mogla izvoditi s malo ili nimalo truda bile su mi strane i iscrpljujuće. Počela sam ponovo razmišljati o makeupu i načinu na koji ga nanosimo, rekla je Teri Brajan (Terri Bryant) koja je uključila i glumicu Selmu Bler (Selmu Blair) kojoj je dijagnosticirana multipla skleroze 2018., kao kreativnu direktoricu na projektu.

Kako postići istinsku inkluzivnost?

Glavna industrija ljepote još mora preći dug put do istinske inkluzivnosti. Pakovanja s Brajevim pismom, prepoznatljivi oblici na proizvodima, reljefni QR kodovi povezani s audio signalima i prilagodljiva pomagala kao što su poklopci koji se lako otvaraju i proizvodi temeljeni na tehnologiji koraci su koji obećavajući, ali nisu dovoljni. Potreban je pristup od 360 stepeni, kažu stručnjaci. Dok je prvi korak davanje prioriteta razvoju prilagodljivih proizvoda i pakovanja, treba pitati i one koji namjeravaju tu šminku koristiti šta im je potrebno. Brendovi trebaju ići dalje od simboličkog predstavljanja i aktivno uključiti zajednicu osoba s invaliditetom u procese dizajna, razvoja i donošenja odluka kako bi obezbijedili ispravne smjernice i povratne informacije. A rezultat se mora prodati po pristupačnoj cijeni.

Drugi korak je veća vidljivost i zastupljenost u reklamnim i uređivačkim kampanjama kako bi se osporio status quo i promovirala ljepota koja se razlikuje od uniformnosti i stereotipa. Ukratko, to je stalan proces koji treba stalno unaprjeđivati.

Izvor: Gracija

Pripremila: Dajana Vuković

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) poziva sve zainteresovane mlade, kao i omladinske radnike/ce, da se prijave za učešće na Internacionalnoj razmijeni mladih koja će se održati u Podgorici, u periodu od 24. do 30. juna 2024.

Ova aktivnost organizuje se u okviru Projekta U Kontaku (In touch) i ima za cilj da sa ciljnom grupom koristi razvijene didaktičke materijale; kao i da pruži priliku mladima s invaliditetom i drugim mladima bez invaliditeta da sarađuju i razmijene informacije, iskustava, ali i neizostavno, da se druže. Kroz postizanje interkulturalnog dijaloga i učenja, radiće se na podizanju svijesti o invalididetu i inkluziji.

Učešće će uzeti mladi iz šest država partnera na Projektu, i to iz: Albanije, Bosne i Hercegovine, Kipra, Italije i Malte. U okviru Razmijene planiran je zajednički rad i testiranje neformarnih aktivnosti koje su prethodno razvijene u Didaktičkom priručniku, a sve kroz interaktivno učešće i radionioce, ali i još mnogo aktivnosti.

Učesnici koji se mogu prijaviti iz Crne Gore su svi mladi, sa ili bez invaliditeta, koji imaju između 18 i 25 godina, a poznaju engleski jezik.

Zainteresovani/e se mogu prijaviti najkasnije do srijede, 19. juna 2024. do 15.00 časova, dostavljanjem prijave na mejl adresu Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. s naznakom Prijava za razmjenu mladih.

NAPOMENA: Nakon selekcije kandidata/kinja, biće izabrano ukupno pet učesnika/ca, a svi prijavljeni učesnici/e biće informisani blagavremeno o ishodima. Svi izabrani učesnici/e nakon selekcije, dobiće detaljniji Program Razmijene, kao i Agendu.

Za sva dodatna pitanja organizacione i tehničke prirode, informacije se mogu dobiti na telefone: 020/265-650; 067/801-761 i 069/385-981, radnim danima u periodu od 8.30 do 16.00 časova. Projekat  je finansijski podržan od strane Evropske edukativne i kulturne izvršne agencije delegirane od strane Evropske komisije.

Golbal reprezentacija Crne Gore sa srebrnim odličjem završila je nastup na Evropskom prvenstvu B divizije u Linjanu.

Crnogorski golbalisti poraženi su danas u finalnom meču od Portugala 7:6.

Pobjednika finala odlučio je zlatni gol, na samom početku prvog produžetka.

Utakmica je u regularnom toku završena neriješeno 6:6.

Obje reprezentacije izborile su plasman u A diviziju, a u višem rangu naredne godine igraće i Poljska, koja je u meču za treće mjesto pobijedila Francusku.

Izabranici selektora Nikole Čurovića do srebrnog odličja u Linjanu i povratka u društvo najboljih došli su sa četiri pobjede i tri poraza.

Kao drugoplasirani završili su takmičenje u B grupi, sa po dva trijumfa i poraza.

Savladali su Francusku 6:4 i Belgiju 9:6, dok su poraženi od Švedske 7:3 i Poljske 10:5.

Mjesto u finalu i povratak u A diviziju izborili su pobjedama u nokaut fazi protiv Danske 13:5 i Francuske, ranije danas u polufinalnom meču, 10:5.

Portugal je u finalu, četvrtom u istoriji crnogorskog golbal tima, bio ozbiljan rival i potvrdio da pobjeda u polufinalu protiv Poljske nije bila slučajna.

Crnogorski golbalisti pokazali su više u finalu, vodili 4:1 i 6:4, ali ih je pobjede i titule prvaka koštao pad u igri u finišu meča, kao i tri nerealizovana penala.

Najefikasniji u crnogorskoj selekciji bio je Nikola Nikolić sa četiri, dok su po gol postigli Marko Nikolić i Miloš Ranitović.

Srebro u Linjanu osvojili su Marko i Nikola Nikolić, Miloš Ranitović, Goran Macanović i Velizar Obradović, a predvodili su ih selektor Nikola Čurović i njegov pomoćnik Branislav Bulatović.

Ekipa selektora Čurovića put ka najboljim evropskim selekcijama započela je 2017. iz moldavskog Kišinjeva, iz C divizije, gdje je izboreno finale i viši rang.

Slabije izdanje, godinu kasnije na EP B divizije u poljskom Horzovu, koštao je osmog mjesta i ponovog povratka u najniži rang takmičenja – C diviziju.

Ekspresan povratak u B diviziju uslijedio je 2019. u italijanskoj Lakvili, kada je izboreno još jedno finale.

Slijedi finski Lahti 2021, još jedno finale i istorijski plasman u A diviziju.

Najjače evropske reprezentacije čekale su je pet mjeseci kasnije, u turskom Samsunu, gdje je potvrđen kvalitet i osvajanjem sedmog mjesta izboren opstanak.

Prošlogodišnji šampionat i visoke ambicije, nakon ubjedljivog starta protiv šampiona Ukrajine, poremetila je povreda Nikole Nikolića, pa je izostao opstanak, ali je Linjano potvrdio kvalitet i da je Crnoj Gori mjesto u A diviziji i prvenstvu u Finskoj naredne godine.

Izvor: Paraolimpijski komitet Crne Gore