Marina

Marina

Atletska paraolimpijska reprezentacija Crne Gore boravi u Pljevljima u sklopu završnih priprema za učešće na Evropskom prvenstvu koje će se od 20. do 26. avgusta održati u Berlinu.

 

Na desetodnevnim pripremama, u pratnji trenera Veljka Čegara i predsjednika POKCG Igora Tomića, završnu formu brusi šest atletičara koji će u Berlinu nastupiti u čak deset disciplina: Marijana Goranović (bacanje kugle i diska), Maja Rajkovic (bacanje kugle i koplja), Radmilo Baranin (bacanje kugle i koplja), Danilo Gojković (bacanje koplja), Mirnes Ramović (bacanje kugle i diska) i Miloš Ranitovic (skok u dalj). 

Crna Gora može da se pohvali da će u Berlinu imati najbrojniju ekspediciju u istoriji

Devojka koja će se sigurno boriti za medalju na smotri najboljih atletičarki Starog kontinenta Marijana Goranović je svojevrsna ikona sporta u Crnoj Gori. Profesionalno se takmiči već 11 godina. Dva puta je učestvovala na Paraolimpijskim igrama, tri puta je bila učesnik evropskih prvenstava i isto toliko puta je bila učesnik planetarnih smotri.

“Ponosna sam na činjenicu da ćemo ispisati novu stranicu istorije. U Berlin idemo sa najvećim brojem učesnika kada je Crna Gora u pitanju, a nadamo se lijepim vestima s Evropskog šampionata”, rekla je na početku razgovora za Sport Klub Marijana Goranović i nastavila:

“U proteklih 11 godina bilo je mnogo uspona i padova. Naučila sam mnogo iz poraza i pobjeda, shvatila da u sportu i životu nije važno koliko jako možeš da udariš, nego koliko udaraca da primiš i nastaviš dalje. Iz loših momenata nastojim da izvučem pouke i zaboravim ih, a lijepe trenutke nastojim da pamtim dugo, a da ne dozvolim da me uljuljkaju jer je rad osnova uspjeha, osnova dobrih rezultata".

Marijana Goranović je na Paraolimpijskim igrama u Londonu postala prva djevojka u istoriji Crne Gore koja je učestvovala na najvećoj sportskoj smotri na planeti. Nosila je zastavu Crne Gore na svečanom otvaranju, oborila lični rekord u bacanju kugle. Četiri godine kasnije društvo joj je na Igrama pravio sjajni plivač Ilija Tadić.

“Baza postaje sve veća i to je ono što raduje. Na Olimpijskim igrama u Londonu sam bila jedini učesnik, u Riju nas je bilo dvoje, a u Tokiju ćemo vjerujem ispisati novu stranicu istorije po broju učesnika. Ono što je bitno je da idemo korak po korak, a prvi koji slijedi je Evropsko prvenstvo u Berlinu”, rekla je Marijana Goranović i nastavila:

“Prije dvije godine na Evropskom prvenstvu u Italiji, gradu Grosetu sam osvojila srebrnu medalju u bacanju kugle. To mi je najdraža medalja u karijeri, mada sam već rekla da sam neizmjerno ponosna na činjenicu da sam dva puta učestvovala na Olimpijskim igrama, da sam nosila zastavu Crne Gore na svečanom otvaranju u Londonu. U Berlinu ću bacati disk i kuglu. Kugla je bila i ostala moja prva ljubav, a raduje me i činjenica da ću bacati u svojoj kategoriji. Medalju ne mogu da obećam, ali mogu da obećam borbu do poslednjih atoma snage sa ciljem da snovi postanu java”.

Paraolimpijci iz Crne Gore imaju dosta razloga za optimizam uoči Evropskog prvenstva. Naime, proše godine Marijana Goranović, Radmilo Baranin i Miloš Ranitović su branili ugled Crne Gore na Svjetskom prvenstvu. Izborili su pet finala, ali su ostali bez medalja. Smotra najboljih atletičara Starog kontinenta je prilika da se stigne do odličja.

Pored atletičara, ljubitelji Crne Gore će pratiti i učinak Ilije Tadića koji je na Paraolimpijskom prvenstvu Evrope u Dablinu nastojati da stigne do finala na 50 i 100 metara slobodnim stilom. Mladi plivač koji je nosio zastavu Crne Gore na otvaranju Igara u Brazilu potajno se nada i medalji.

Izvor: Sportklub.rs

 

Damira Fatušića: Lice ravnopravnosti je moć, a tragedija njezino naličje

Možda se pitate kakve veze ima smrt mladića s Down sindromom u Švedskoj sa samopercipiranom moći jednog novinarčića s invaliditetom iz Hrvatske. Reći ću vam. Ako vas zanima


Danas ćemo in medias res.

Nekada prije sam imao problem. Sjećam se jedne situacije – naravno, ne sjećam se tačno i kada se dogodila, znate da se ne snalazim s godinama i datumima, iako volim i istoriju i brojeve – kada sam nekim poslom išao na utrinski plac. Ništa posebno ni neobično u toj činjenici, no tamo me ugledao jedan bebac i počeo neutješno plakati. Možda mali pelengaćac nije plakao zbog mene, možda i jest, ali ja sam cijeli dan, čak i više, bio u šoku. Mislim da sam i ja plakao kad sam se vratio doma.

Jesam li toliki monstrum, jesam li toliko strašan i drugačiji da dječicu tjeram u plač?

 

Smetalo mi je to. Smetalo mi je buljenje i razne druge reakcije koje su se ogledale u mojoj različitosti. Djecu sam strašio grimasama i neprimjereno reagovao na njihovu iskrenu znatiželju. Zainteresovane odrasle i starce sam izbjegavao i ignorisao ih. Bio sam tužan i ljut čovjek, iako sebi tada to nikada ne bih priznao.


Danas sam drugačiji. Danas znam bolje.

Vjerovali ili ne, na prekrasnom sam hrvatskom Jadranu i odmaram od svakodnevnice – zato i gledate manje mojih digitalnih potpisa na In Portalu. Iako je znatiželjnih pogleda i ostalih sličnih javnih zanimljivosti sve manje kako invaliditet prestaje biti bauk i tabu, ipak ih se još može doživjeti – što ste udaljeniji od civilizacijskih središta poput Zagreba, to ih je, generalno gledajući, više.

Sjedim tako ja na plaži s mamom i Markom, čovjekom kojeg smatram više nego ocem i prijateljem, tipkam usput po mobitelu. Prilazi nam simpa bakica, sjeda pored nas.

„On već zna na internet, a ja još nisam naučila“, dobroćudno će baka, ponosna mojim napretkom.

Mi ćutimo. Meni se ne da posebno odgovarati ni objašnjavati, važniji mi je razgovor koji vodim na tom mističnom internetu, a starica je svakako već odlučila ko sam i što sam. Mama je, vjerujem, zbunjena. Takve stvari zbune čovjeka i nakon milijardu puta.

„Da, naučio je prošle godine“, hladnokrvno odgovara Marko znatiželjnoj bakici.
Ako ikada, tada je u meni nešto umrlo od smijeha. Naravno, nisam se naglas nasmijao, nisam želio biti nepristojan, ali glasan smijeh nije bio niti potreban. Taj apslutno lažan, ali ničim zao i, na neki čudan način, iskren odgovor natjerao me da shvatim koliko sam se uistinu promijenio i koliko život može biti sjajan.

Nisam plakao. Zbog te stare tete na plaži sam se osjećao moćno. Moćno, ne zato što sam prošle godine naučio na internet, nego zato što sam već davno naučio stvarati internet i razna druga čuda. Moćno, ne samo zbog toga, nego zbog svega što sam postigao u životu i zbog svega što mogu postići i tek budem postigao. Zbog svih ljudi kojima sam okružen. Zbog svih svojih znanja. Zbog svega što jesam. Moćan sam toliko da svoju moć nemam potrebu nikom pokazivati ni dokazivati. Moćan sam toliko da uplakanoj djeci odgovaram osmijehom, a znatiželjnoj svojim vremenom, pažnjom i razgovorom.
No ova priča nije o meni.

U ranim jutarnjim satima proteklog četvrtka, u središtu Stokholma (Stockholm), švedska policija je pucala na Erika Torela (Eric Torell), 20-godišnjaka s Doun sindromom, kojeg porodica opisuje kao osobu s teškim invaliditetom. Ubijen je zato što su policajci pogrešno vjerovali da nosi pravo oružje. Iz stokholmske policije kažu da je Toreli prijeteće reagovao na pozive da odloži oružje i legne na tlo. Erik je umro od ozljeda izazvanih ranjavanjem u trbuh.
Možda se pitate kakve veze ima smrt mladića s Doun sindromom u Švedskoj sa samopercipiranom moći jednog novinarčića s invaliditetom iz Hrvatske. Reći ću vam. Ako vas zanima.


Obje priče govore o predrasudama i, na neki način, o ravnopravnosti. Svaka na svoj način. Jedna o unutrašnjoj, ličnoj borbi. Druga o vanjskoj, društvenoj.
Moja unutrašnjaa borba, koju sam, čini mi se, dobro opisao kroz ova dva događaja, s bebom i bakicom, pokazuje koliko je za nas same, ali i za našu okolinu, važno da shvatimo i prihvatimo ko smo i što smo. Uključujući i invaliditet. Ljudi će uvijek imati predrasude, uvijek će polaziti od stereotipa. I neka će, to je normalno. I poželjno. Na nama, objektima predrasuda, ostaje zadatak promjene. Najprije promjene dojma i reakcije koja dolazi nakon predrasude, a onda i samog stereotipa. Moramo prihvatiti ko smo i shvatiti da ravnopravnost ne počinje s onim po čemu smo različiti, nego s onim po čemu možemo biti jednaki. No nužno je da prigrlimo i onu lošu stranu ravnopravnosti.


Tu dolazimo do Erika Torelija.

Strašna je to tragedija. Prestrašna. Stradao je mlad čovjek. Nevin čovjek. Nezahvalno je analizirati ovakav događaj. Srećom, dovoljna su mi samo dva pitanja da dotaknem ono što mislim da je srž problema.
Prvo. Je li Erik Toreli ubijen samo zato što ima Doun sindrom?
Drugo. Ako nije ubijen samo zato što ima Doun sindrom, a šansa je da nije, jesu li policajci trebali drugačije reagovati – i pritom rizikovati svoje i možda brojne druge živote – samo zato što Erik Toreli ima Doun sindrom?
Ova dva pitanja su moja analiza. Neka vaša analiza budu odgovori na njih. A ja ću vam za kraj postaviti još dva.


Jesmo li spremni prihvatiti predrasude i ravnopravnost koju nose, kakva god ona bila?


Jesmo li spremni biti moćni?


Piše: Damir Fatušić

Originalnu verziju na hrvatskom jeziku možete pročitati ovdje.

 

subota, 04 avgust 2018 11:51

Akcija "Čep za hendikep" i u Crnoj Gori

Preko 800 kilograma plastičnih čepova sakupljeno je za nešto više od pola godine od kada je kotorsko Komunalno preduzeće pokrenulo tu akciju, po prvi put i u Crnoj Gori. Sakupljeni čepovi, po uzoru na slične inicijative u drugim državama, kada ih bude dovoljno, biće zamijenjeni za neko ortopedsko pomagalo, namijenjeno osobama s invaliditetom.

Akciju sakupljanja čepova u Kotoru pokrenula je Jelena Radunović, zaposlena u Komunalnom preduzeću tog grada, pošto je prošlog ljeta na društvenim mrežama saznala za akciju “Čep za hendikep”, koju u Srbiji godinama realizuje udruženje istog naziva iz Zrenjanina.

U zgradi preduzeća u kojem radi, Radunović je postavila i prvu kantu, akcija se potom proširila, i kante za plastične čepove su postavljene u svim osnovnim školama na teritoriji opštine Kotor, u Gimnaziji i Srednjoj pomorskoj školi, u Muzičkoj školi, Resursnom centru za sluh i govor, u zgradi Opštine Kotor, Domu zdravlja, kao i u Opštoj bolnici i bolnici u Risnu. U akciju se nedavno uključilo i Komunalno preduzeće iz Tivta, pa su kante za čepove postavljene i u više preduzeća u toj opštini.

Radunović je uspostavila i saradnju s udruženjem iz Zrenjanina, čime je Komunalno iz Kotora postalo zvaničan partner te organizacije za Crnu Goru.

“Zadovoljni smo kako akcija teče, odziv svih osnovnih, srednjih škola i predškolskih ustanova je odličan. Osim obrazovnih ustanova, uključene su i sve zdravstvene ustanove sa teritorije naše opštine. Do sada je sakupljeno nešto više od 800 kilograma čepova”, kazala je “Vijestima” Radunović.

Sakupljena količina čepova je, kako je dodala, zasad lagerovana na imanju kotorskog Komunalnog preduzeća, na pretovarnoj stanici, odakle će bih preuzeti udruženje “Čep za hendikep” iz Zrenjanina, koje će organizovati i prevoz sakupljenih čepova za Srbiju.

Za jedno ortopedsko pomagalo, neophodno je obezbijediti 1.500 kilograma čepova. Radunović navodi da oni, bez obzira na potrebnu količinu, s udruženjem iz Zrenjanina imaju dogovor da, ako na teritoriji kotorske opštine nekome bude neophodno ortopedsko pomagalo, da će ono biti obezbijeđeno.

“Za sada nije bilo zahtjeva za dostavu pomagala”, kazala je ona. Radunović dodaje i da bi, zbog procedure izvoza čepova, bilo jednostavnije kada bi umjesto s udruženjem iz Srbije, sarađivali s nekim u Crnoj Gori.

“Ali, kako smo cijelu akciju počeli u saradnji s udruženjem iz Zrenjaninja i pod njihovim sloganom je sprovodimo, nastavićemo saradnju s njima”.

Organizacija “Čep za hendikep” je za pet godina u Srbiji sakupila oko 230 tona čepova, zahvaljujući ćemu je nabavljeno 61 ortopedsko pomagalo. Čepovi se sakupljaju u 330 vrtića, 460 osnovnih i 140 srednjih škola, te u sedam ministarstava. 

Koju vrstu čepova sakupljati

U akcijama sakupljanja čepova za nabavku ortopedskih pomagala, sakupljaju se čepovi s flaša vode i sokova, bidona, kozmetičkih proizvoda poput šampona, kupki, omekšivača, zatvarači s mlijeka i drugih tetrapak ambalaža, čepovi s pakovanja kečapa, kao i motornih i jestivih ulja. Ne sakupljaju se poklopci sa tegli, kantica i kutija od sladoleda, jer nisu adekvatnog sastava.

Što bacite danas, biće na plaži i za 1.000 godina

Plastični čepovi su na petom mjestu prema zastupljenosti u ukupnim količinima smeća na svijetu. Izrađeni su od tvrde plastike, od polipropilena i polietilena. Prosječno vrijeme potrebno za raspad plastične flaše je 450 godina, a plastični čepovi se raspadaju sporije od toga, nekad i po 1000 godina, i duže plutaju po površini mora.

Nedavno istraživanje Instututa za biologiju mora pokazuje da plastika čini preko 80 odsto ukupnog otpada na crnogorskim plažama, a dio sakupljene plastike čine upravo - plastični čepovi.

Izvor: Vijesti

 

Mreža organizacija osoba s invaliditetom Crne Gore obavještava Ministarstvo rada i socijalnog staranja, kao i širu javnost da neće učestvovati u javnim konsultacijama prilikom izrade Predloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom zbog razloga koje su članovi Radne grupe ispred NVO i usmeno saopštili ministru rada i socijalnog staranja, a nakon širih konsultacija koje su članice Mreže održale u Baru, 24. jula o.g. 

Naime, radi podsjećanja javnosti i transparentnog zastupanja interesa osoba s invaliditetom isičemo da je prva Radna grupa formirana još u prvoj polovini 2015. U toku 2016. nakon drugog sastanka Radne grupe rad na izmjenama i dopunama Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom je stopiran zbog potrebe da se izradi Analiza o mogućnosti izdvajanja Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje lica sa invaliditetom iz Zavoda za zapošljavanje Crne Gore kao samostalnog pravnog lica, što je bila i mjera Akcionog plana Strategije za integraciju OSI za 2016.

U vezi s tim, ni planirane izmjene i dopune Zakona definisane Programom rada Vlade u 2016. se nijesu desile.

S obzirom na to da je Ministarstvo reaktiviralo rad Radne grupe nakon izrađene Analize, ali imajući u vidu činjenicu da je ovaj dokument, rješenjem ministra rada i socijalnog staranja, oznaćen tajnim, te da pristup ovom dokumentu imaju samo osobe kojima je to ministar omogućio Mreža neće učestvovati u javnim konslutacijama, a članovi Radne grupe ispred NVO neće učestvovati u radu Radne grupe jer je njihovo ravnopravno učešće onemogućeno odlukom ministra i Vlade.

 

Ukazujemo da je ovakva odluka nadležnog Ministarstva u direkntoj suprotnosti s obavezama države preuzetim ratifikacijom Konvencije UN o pravima osoba s invaliditetom, a posebno je zabrinjavajuća nakon Zaključnih razmatranja Komiteta iz septembra 2017. u vezi s opštim obavezama države (članovi 1 - 4)

"Komitet preporučuje državi potpisnici da nastavi napore da redovno razmatra postojeću legislativu i nacrte u redovnim i potpuno pristupačnim konsultacijama s osobama s invaliditetom i njihovim predstavničkim organizacijama i da obezbijedi da procjene uticaja na invaliditet čine sastavni dio legislacionog procesa; i (b) Opredijeli vidljiva, dovoljna i koherentna finansijska sredstva za razvoj i primjenu zakona, politika i strategija koje su relevantne za primjenu Konvencije, uključujući i one koje se odnose na Strategiju za integraciju osoba sa invaliditetom. 8. Komitet je zabrinut zbog nedostatka redovne i održive podrške za organizacije osoba s invaliditetom, posebno na lokalnom nivouTakođe je zabrinut i zbog nedostatka transparentnog i efektivnog mehanizma za redovne konsultacije osoba s invaliditetom i njihovih organizacija. 9. Komitet preporučuje državi potpisnici da obezbijedi adekvatna i održiva finansijska sredstva za organizacije osoba s invaliditetom. Takođe, preporučuje da država potpisnica osigura efektivno učešće i konsultacije s organizacijama osoba s invaliditetom, uključujući one koji predstavljaju žene s invaliditetom, djecu s invaliditetom, osobe s djelimičnim i potpunim oštećenjem sluha i osobe s prihosocijalnim i/ili intelektualnim invaliditetom na nacionalnom i lokalnom nivou kroz transparentan okvir u vezi sa zakonom i kreiranjem politika."

Dodatno, zabrinjavaju i razlozi označavanja ovog dokumenta tajnim, posebno imajući u vidu da Zakon o tajnosti podataka propisuje da se dokumentu određuje oznaka INTERNO kako bi se spriječile štetne posledice za ostvarivanje funkcije organa (Član 12 Zakona o tajnosti podataka).

Pitamo ministra rada i socijalnog staranja kakve bi štetne posledice nastupile po Ministarstvo na čijem je čelu da je predmetna Analiza, odnosno podaci iz nje javni?  

Ukazujemo da je ovo jasna politička odluka koja odražava odnos prema članovima Radne grupe ispred NVO, ali i posebno prema osobama s invaliditetom.

S obzirom na to da ministar Purišić, kao ovlašćeno lice, ima mogućnost periodičnog preispitivanja tajnosti podataka na osnovu kojeg se može promijeniti ili ukinuti stepen tajnosti podataka (član 18 Zakona o tajnosti podataka), a na osnovu preporuke komisije koju formira, očekujemo da u najkraćem, u odnosu na izneseni zahtjev članova Radne grupe ispred NVO i sada i Mreže OSI, postupi u skladu sa svojim ovlašćenjima.

U suprotnom, nadamo se da Evropska komisija neće dati zeleno svijetlo za akt u čijem kreiranju nijesu učestvovale osobe s invaliditetom i predstavnici njihovih organizacija.

Obavještavamo vas da će članovi Radne grupe ispred NVO i organizacije koje su ih podržale ostati do daljeg pri svom sttavu, odnosno do momenta dok Ministarstvo, odnosno Vlada ne omoguće pristup dokumentu i ne stave ga na raspolaganju jednako svim članovima Radne grupe. 

U ime MOOSICG Milenko Vojičić 

 

 

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore u utorak 31. jula organizovalo je info štand na Žabljaku.

Aktivnost je organizovana u okviru projekta Umrežavanjem do boljeg rada u cilju informisanja građana o značaju formiranja Mreže organizacija osoba s invaliditetom Crne Gore, kao i s ciljem informisanja o načinima na koje osnivanje Mreže može doprinijeti poboljšanju položaja osoba s invaliditetom. Takođe,  mještani ovog grada su imali priliku da se informišu o aktivnostima koje je UMHCG realizovalo i koje planira da realizuje u okviru pomenutog projekta.

Pored toga projektni tim UMHCG je razgovarao s mještanima ovog grada o raznim pitanjima iz oblasti ljudskih prava, kao i na koji način mogu ostvariti neka od prava iz oblasti socijalne i dječje zaštite, kako se mogu uključiti u sportske aktivnosti i dr. Sve navedeno ima za cilj podizanje svijesti javnosti o ljudskim pravima osoba s invaliditetom.

UMHCG je organizovalo još dva info štanda i to u Nikšiću i Bijelom Polju, a tokom avgusta je planirano održavanje info štanda u Herceg Novom, dok ćemo u septembru boraviti u još dva crnogorska grada: Podgorici i Ulcinju. Kroz aktivnost info štanda do sada je razgovarano s oko 250 građana.

Opšti utisak projektnog tima posebno nakon info štanda u Bijelom Polju i Žabljaku jeste da je neophodno mnogo više raditi na podizanju svijesti o osobama s invaliditetom i njihovim pravima. U suprotnom osobe s invaliditetom će i dalje biti izolovane, segregisane i izopštene, odnosno isključene iz života društva.

Aktivnost je dio projekta Umrežavanjem do boljeg rada koji sprovodi Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore u saradnji s Centrom za razvoj NVO, a uz podršku Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori.

Pripremila: Anđela Miličić

 

 

Ministarstvo prosvjete Crne Gore je 30. jula objavilo konkurse za zainteresovane kandidate za prijem učenika i studenata u domove, za dodjelu studentskih kredita za studijsku 2018/19, stipendije za talentovane učenike i stipendije za najbolje studente.

Dokumenta za prijem studenata I godine studija u domove studenata podnosiće se od 27. avgusta do 14. septembra 2018. Za studente II, III, IV, V i VI godine studija rok za podnošenje dokumenata je od 10. septembra do 5. oktobra 2018, dok će učenici dokumenta podnositi od 13. do 24. avgusta 2018.

Zahtjev za studentski kredit se podnosi elektronskim putem preko Portala eUprave od 3. septembra do 19. oktobra 2018. dok je rok za stipendije takođe od 3. septembra do 19. oktobra 2018.

Tekstovi konkursa su dostupni na linku: http://www.mps.gov.me/ministarstvo/konkursi/

 

Izvor: Ministarstvo prosvjete 

Nakon što je uspješno završila osnovnu, Korina Radman će biti i prva djevojčica s Doun sindromom u Zadru koja će na jesen krenuti u srednju školu!

- Jako sam sretna i jedva čekam početi učiti, pogotovo hrvatski i matematiku, te predmete najviše volim. Veseli me i stvaranje novih prijateljstava, a osim što ću i dalje biti u dramskoj grupi i plesati u Zadarskom plesnom ansamblu, treniraću i u nogometnom klubu ZARA, govori Korina.

Korinina mama priča da šta su bile prognoze doktora kada je rođena, te da danas imaju ispred sebe potpuno drugačiju situaciju.

- Iza svega stoji jedan velik rad. Nije to bilo samo upisati dijete u školu i neka ide kako ide. Od kada je krenula u školu, a prva četiri razreda pohađala je OŠ Bartol Kašić, a od 5. nadalje OŠ Stanovi, i ja i svi iz udruge nismo prestali raditi s njom, kaže njena majka Tanja, i dodaje kako su organizaciju osnovali upravo iz razloga jer za djecu s Doun sindromom do tada nije bilo ničega. Nisu nigdje bili uključeni niti su imali pravo igdje ući.

Kako bi obezbijedili adekvatne metode učenja za Korinu doveli su stručnjake iz SAD-a, Slovenije, od logopeda nadalje. „Zaista smo čuda napravili. S druge strane, i sama Korina je bila spremna. Krenula je u 1. razred osnovne škole i znala je sva slova i prva četiri razreda protekla su nevjerojatno glatko (uz naravno velik rad)“ - priča nam majka, dodajući kako djeca s Doun sindromom inače najviše uče kopiranjem.

- Tako je bilo i s Korinom. Ona je morala biti unutar skupine djece „bolje“ od nje kako bi od njih mogla kopirati i, na taj način naučiti. Tek kasnije slijedi nadogradnja, objašnjava Korinina mama istaknuvši kako kod njezine djevojčice nije bilo one spontane sposobnosti učenja kao kod druge djece.

- U ovom trenutku u redovnim osnovnim školama diljem Zadra i Županije imamo šest učenika i velike su šanse da će svi oni upisati i srednju školu, navodi Tanja. Korina je osnovnu školu završila uz djelomičnu integraciju u kojoj je jedan dio predmeta slušala s redovnim razredom, a dio predmeta po prilagođenom programu.

Nakon takvog oblika osnovne škole, sva ta djeca imaju pravo na direktan upis u srednju školu za pomoćno zanimanje. Korina se tako upisala u Poljoprivrednu, prehrambenu i veterinarsku škola Stanka Ožanića, smjer pomoćni cvjećar.

- U školi su zaista sretni i vesele što će dobiti učenicu poput nje. I inače ta škola prima djecu s invaliditetom, jako lijepo rade s njima i imaju dobar program. Sve se nekako poklopilo, sretna je Korinina mama.

Tanja Radman prisjetila se početka kada je rodila Korinu, prije 15 godina, i situacije koja je za roditelje bila užasno teška.

- Sjećam se kada sam je rodila i kada su mi rekli kako neće moći ništa te da je ostavim u ustanovu. To su rekli i ostalima u istoj situaciji. A pogledajte gdje smo došli nakon samo 15 godina, govori majka dodavši kako danas kad se rodi dijete s Doun sindromom, odmah ga usmjeravaju na njihovu organizaciju, koja ga usmjerava na ranu intervenciju, potom se organizuje vrtić, kasnije škola,...

- Sve ide nekako brže i drugačije, a sve zahvaljujući timskom radu, učenju, raspitivanju. Nismo odustali i našoj djeci smo dali šansu jer to i zaslužuju. Dokazali smo da su prepuni talenata i želje, samo čekaju priliku da zablistaju. Meni je primarni cilj od početka bio da ona bude sretna, a sve iznad toga je bonus. I, korak po korak, eto nas u srednjoj, a osmijeh je uvijek tu, kazala je majka, dodavši kako su im u svemu uvelike pomogli Grad i Županija.

Ispod pogledajte video objavljen na Fejsbuku (Facebook) nakon što kopirate navedeni link i desnim klikom pođite na adresu. 

Izvor: Zadarski list

Pripremila: Marina Vujačić 

Evropska mreža za samostalni život (ENIL) je sprovela istraživanje u periodu od 19. januara do 4. marta 2018. u sklopu projekta “Personalna asistencija kojom rukovode korisnici u Evropskoj uniji”, koji je vodio Teodor Mladenov u okviru Fonda Marije Kiri.

Anketiranje je sprovedeno onlajn, upotrebom gugl formulara i platforme. Informacije o anketi poslate su putem i-mejla i ENIL-ovog biltena na ukupno 1968 adresa. Učesnici/e su iz velikog broja evropskih zemalja, s tim da ih je malo više iz Ujedinjenog kraljevstva i Jugoistočne Evrope, a nema ispitanika iz pojedinih krajeva Srednje Evrope. Od 48 ispitanika/ca koji su otkrili iz koje su zemlje, jedna osoba je navela Indoneziju, a 47 osoba navelo je 21 evropsku zemlju: Jermeniju, Austriju, Belgiju (3 ispitanika), Bugarsku (4 ispitanika), Estoniju, Francusku (2 ispitanika), Grčku (4 ispitanika), Mađarsku (4 ispitanika), Irsku, Italiju, Luksemburg, Maltu, Crnu Goru (2 ispitanika), Norvešku (3 ispitanika), Holandiju (2 ispitanika), Rumuniju (2 ispitanika), Srbiju (3 ispitanika), Švajcarsku i Ujedinjeno kraljevstvo (8 ispitanika).

Istraživanje je bilo više konsultativnog, nego istraživačkog karaktera – cilj je bio da se čuju iskustva korisnika/ca personalne asistencije i njihovih saveznika/ca u pokretu za samostalni život u Evropi i oko njega, a ne da sa statističkom preciznošću identifikuje percepcija određene grupe. Ipak, rezultati se mogu smatrati reprezentativnim stavovima ciljne populacije, u okviru određenih granica (statistički gledano, margina greške je 11% na nivou pouzdanosti od 90%, pod pretpostavkom slučajnog uzorkovanja).

Da bi se korisnicima/ama omogućio izbor i kontrola, šema personalne aisstencije treba da obezbijedi sljedeće:

-        Korisnici/e biraju svoje personalne asistente. (+130)

-        Asistenti/kinje su zaštićeni odredbama o zdravstvenom osiguranju i bezbjednosti. (+124)

-        Procedura žalbe koja omogućava korisnicima/ama da ospore ishod procjene potreba neposredna je, transparentna i ne podrazumijeva dodatne troškove za korisnika. (+123)

-        Usluga se pruža bez obzira na porodičnu situaciju (uključujući i bračni status). (+120)

-        Korisnici/e mogu zadržati asistenciju prilikom preseljelja u drugi region ili lokalnu samoupravu unutar zemlje. (+120)

-        Korisnici/e usluge imaju priliku da se žale na ishod procjene. (+119)

-        Prema šemi, korisnik/ca određuje vrijeme kada će se pružati asistencija, uključujući asistenciju tokom noći, vikenda, praznika itd. (+119)

-        Šema se zasniva na filozofiji samostalnog života i/ili socijalnom modelu invalidnosti. (+118)

-        Korisnici/e mogu otpustiti svoje personalne asistente/kinje. (+118)

-        Pružanje personalne asistencije po šemi priznato je kao (ljudsko, građansko, socijalno) pravo. (+117)

     Ovih deset karakteristika personalne asistencije dobile su najviše ocjene (dato u zagradama) u sprovedenom istraživanju. Od učesnika/ca je traženo da ocijene 138 karakteristika personalne asistencije na skali od +3 do -3, pri čemu +3 znači da karakteristika omogućava maksimalan izbor i kontrolu, dok -3 označava maksimalno ograničenje. Kumulativno, 100 karakteristika dobilo je pozitivne ocjene, dok je 38 dobilo negativne.

 Sledećih deset karakteristika personalne asistencije učesnici/e u studiji ocijenili su kao najrestriktivnije u smislu izbora i kontrole:

-        Asistente biraju pružaoci usluge, bez učešća korisnika. (-125)

-        Prema šemi, asistencija je vezana za lokaciju (na primer, pruža se samo kod kuće korisnika). (-124)

-        Šema se pogoršava uvođenjem mjera koje ograničavaju izbor i kontrolu korisnika. (-116)

-        Šema je ograničena “troškovima” i korisnici/e, za koje su troškovi podrške veći, usmjeravaju se na tradicionalne usluge (npr. rezidencijalne ustanove). (-115)

-        Šema se koristi kao izgovor za smanjenje troškova za “društvenu brigu”. (-108)

-        Donosioci odluka i druge zainteresovane strane (npr. mediji) pogrešno shvataju, zloupotrebljavaju ili pogrešno predstavljaju šemu. (-107)

-        Asistentima/kinjaama nije dozvoljeno da obavljaju poslove vezane za zdravstvenu zaštitu (čak i posle ovlašćelja ili odobrenja od strane stručnjaka iz oblasti medicine). (-103)

-        Prema šemi, asistenti/kinje imaju fiksno radno vrijeme (npr. od 9:00 do 17:00). (-99)

-        Šema je podvrgnuta smanjenju obima usluge (npr., uslovi za dobijanje usluge su pooštreni, smanjen je broj ‘sati asistencije’, uvedeno je uslovljavalje, itd.). (-97)

-        Postoji unaprijed određena lista aktivnosti koje asistenti/kinje mogu da obavljaju. (-86)

Rezultati istraživanja, između ostalog, će se koristiti za izradu kontrolne liste ponderisanih karakteristika personalne asistencije koja će se koristiti za procjenu šema personalne asistencije koje postoje.

Nadamo se da će takav alat omogućiti zagovaračima/cama samostalnog života da nadgledaju personalnu asistenciju i bore se za promjene u politici.

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: http://www.czuns.org/iz-cega-se-sastoji-dobra-personalna-asistencija/

 

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore u saradnji s Centrom za razvoj nevladinih organizacija 24 i 25. jula organizovalo je trening namijenjen članicama Mreže organizacija osoba s invaliditetom Crne Gore (MOOSICG).  

Trening o javnom zagovaranju i zastupanju je peti u nizu seta treninga (od ukupno šest) koji je organizovan s ciljem jačanja kapaciteta članica Mreže organizacija osoba s invaliditetom Crne Gore, kako za sprovođenje ostalih aktivnosti projekta Umrežavanjem do boljeg rada, tako i za nastavak rada u sopstvenoj organizaciji.

Na treningu je bilo 18 učesnika/ca koji su imali/e priliku informisati se o pojmu i elementima javnog zastupanja, karakteristikama javnog zagovaranja, saznati koji su koraci i segmenti kampanje javnog zastupanja, načinom na koji se sprovodi istraživanje teme javnog zagovaranja, odnosno prikupljaju ključni podaci i činjenice, kao i o predstavljanju poruka javnog zastupanja. Osim toga, bilo je riječi i o identifikovanju pitanja - problema javnog zastupanja, kao i o analizi problema javnog zastupanja.

Nakon trenerske prezentacije o strategiji javnog zastupanja i njenim ključnim pitanjima, učesnici su bili raspoređeni u tri grupe koje su pripremale akcione planove kampanje javnog zastupanja i to na teme: osnivanja Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje lica sa invaliditetom kao samostalnog pravnog lica, donošenja Zakona o statusu organizacija osoba s invaliditetom, i izmjena i dopuna Pravilnika o medicinskoj rehabilitaciji. U toku izrade akcionih planova grupe su imale zadatak da definišu i analiziraju ciljane publike, prepoznaju saradnike i protivnike, odnosno prepoznaju subjekte podrške i koalicije za efikasno zastupanje, definišu taktike javnog zastupanja.

Dodatno, učesnici su se upoznali i s pojmovima definisanja poruke javnog zastupanja, pojmom lobiranja i značajem lobiranja i zagovaranja u toku rada u NVO sektoru.

Aktivnost je dio projekta Umrežavanjem do boljeg rada, koji sprovodi Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore u saradnji s Centrom za razvoj NVO, a uz podršku Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori. 

 

Pripremila: Anđela Miličić 

Tokio je prije par dana predstavio zvanične maskote za Olimpijske i Paraolimpijske igre 2020.

Maskota za Olimpijadu u Tokiju nazvana je Miraitova, a za Paraolimpijadu Someiti. Nacrte za maskote izabrali su đaci iz cijelog Japana.
Miraitova je kombinacija japanskih riječi za budućnost i vječnost, a Someiti potiče iz popularne vrste pupoljaka trešnjinog cvijeta "Someijošino" i podsjeća na engleski izraz "so majti" (so mighty) koji znači tako moćan.


"Ove maskote su vaši prijatelji, vi ste iz cijele zemlje pomogli da se izaberu, vjerujem da je pet miliona djece pomoglo da se ovo izabere, a i ime smo zajedno odabrali, tako da Olimpijada pripada svima", rekao je na ceremoniji predsjednik Tokijskog organizacionog komiteta za Olimpijadu 2020. Joširo Mori.
Organizatori su rekli da par futurističkih likova kombinuju tradiciju i inovaciju.
Olimpijske igre u Tokiju biće održane od 24. jula do 9. avgusta 2020.

 

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: portal Vijesti

Strana 27 od 29

Back to top